Ротквица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rotkvica
Pripitomljen
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Raphanus sativus

Rotkvica (lat. Raphanus sativus) je zeljasta višegodišnja biljka iz familije kupusa (Brassicaceae), koju su ljudi počeli da gaje pre vremena Antičkog Rima. Rotkvica se uzgaja uglavnom radi ishrane ljudi, ali pojedine sorte su industrijski značajne biljke (uzgajaju se radi proizvodnje ulja).

Rotkvice se uzgajaju i konzumiraju širom sveta, a uglavnom se jedu sirove kao hrskavo povrće za salatu oštrog ukusa. Postoje brojne sorte, koje se razlikuju po veličini, ukusu, boji i dužini vremena koje im je potrebno da sazrevaju. Rotkvice duguju svoj oštar ukus raznim hemijskim jedinjenjima koje proizvode biljke, uključujući glukozinolat, mirozinazu i izotiocijanat. Ponekad se uzgajaju kao prateće biljke i pate od nekoliko štetočina i bolesti. Brzo klijaju i brzo rastu, te uobičajene manje sorte spremne za konzumaciju u roku od mesec dana, dok je za veće sorte dajkona potrebno nekoliko meseci. Pošto se lako uzgajaju i brzo se beru, rotkvice često sade baštovani početnici. Druga upotreba rotkvice je kao pokrivač ili dodatni usev zimi,[1] ili kao krmni usev.[2] Neke rotkvice se uzgajaju zbog semena; druge, kao što je dajkon, mogu se uzgajati za proizvodnju ulja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sorte rotkvice su danas široko rasprostranjene širom sveta, ali gotovo da nema dostupnih arheoloških zapisa koji bi pomogli u određivanju njihove rane istorije i pripitomljavanja.[3] Međutim, naučnici su probno locirali poreklo Raphanus sativus u jugoistočnoj Aziji, jer je ovo jedini region gde su otkriveni zaista divlji oblici. Čini se da su Indija, centralna Kina i Centralna Azija bili sekundarni centri u kojima su se razvili različiti oblici. Rotkvice ulaze u istorijski zapis u trećem veku pre nove ere.[4] Grčki i rimski zemljoradnici iz prvog veka nove ere dali su detalje o malim, velikim, okruglim, dugim, blagim i oštrim sortama. Smatra se da je rotkvica bila jedna od prvih evropskih kultura unesenih u Ameriku. Nemački botaničar prijavio je rotkvice od 45 kilograms (100 pounds) i otprilike 90 centimetres (3 feet) u dužinu 1544. godine, iako je jedina sorta te veličine danas japanska rotkvica Sakurajima.[5]

Opis[uredi | uredi izvor]

Presek kroz crvene kugle rotkvice

Rotkvice su jednogodišnje ili dvogodišnje kupusnjačke kulture koje se uzgajaju zbog svog natečenog korena koji može biti loptast, konusan ili cilindričan. Boja kore korena varira od bele preko ružičaste, crvene, ljubičaste, žute i zelene do crne, ali meso je obično belo. Koreni dobijaju boju od antocijana. Crvene sorte koriste antocijanin pelargonidin kao pigment, a ljubičaste sorte dobijaju boju od cijanidina.[6] Manje vrste imaju nekoliko listova dužine oko 13 cm (5 in) sa okruglim korenom do 2,5 cm (1 in) u prečniku ili vitkim, dugim korenima do 7 cm (3 in) dužine. I jedne i druge se obično jedu sirove u salatama.[7] Duži oblik korena, uključujući orijentalne rotkvice, dajikon ili muli, i zimske rotkvice, naraste do 60 cm (24 in) u dužinu sa lišćem visokim oko 60 cm (24 in) sa širinom od 45 cm (18 in).[7]- Meso rotkvice ubrano na vreme je hrskavo i slatko, ali postaje gorko i žilavo ako se povrće predugo ostavi u zemlji[8] Listovi su raspoređeni u rozetu. Oni imaju liratni oblik, što znači da su perasto podeljeni sa uvećanim završnim režnjem i manjim bočnim režnjevima. Beli cvetovi se nalaze na grozdastoj cvasti.[9] Plodovi su male mahune koje se mogu jesti dok su mlade.[7]

Rotkvica je diploidna vrsta, i ima 18 hromozoma (2n=18).[10] Procenjuje se da genom rotkvice sadrži između 526 i 574 Mb.[6]

Varijabilnost vrste[uredi | uredi izvor]

Vrsta Raphanus sativus je uzgojena u nekoliko varijeteta, različite upotrebe:

  1. rotkvica — R. s. var. sativus (ili kultivarska grupa Radicula) — koristi se u ljudskoj ishrani;
  2. crna (zimska) rotkvaR. s. var. niger (kultivarske grupe Chinensis i Longipinnatus) — koristi se u ishrani ljudi i stoke;
  3. uljana rotkvicaR. s. var. oleiformis — koristi se za dobijanje ulja, za obogaćivanje zemljišta, ishranu stoke;
  4. daikonR. s. var. acanthiformis i R. s. var. longipinnatus (kultivarska grupa Longipinnatus) — koristi se u ljudskoj ishrani;
  5. mugriR. s. var. caudatus (kultivarska grupa Caudatus) — koristi se u ljudskoj ishrani.

Istočnoazijska divlja rotkva, Raphanus raphanistroides (Makino) Nakai, se ponekad takođe smatra varijetetom rotkvice — Raphanus sativus var. raphanistroides.

Kultivacija[uredi | uredi izvor]

Tek proklijale rotkvice stare 10 dana
Evropska rotkvica (Raphanus sativus)

Rotkvice su brzorastuća, godišnja kultura u hladnoj sezoni. Seme klija za tri do četiri dana u vlažnim uslovima sa temperaturama zemljišta između 18—29 °C (64—84 °F). Najkvalitetniji koren se dobija pod umerenom dužinom dana sa temperaturom vazduha u rasponu od 10—18 °C (50—64 °F). U prosečnim uslovima, usev sazreva za 3–4 nedelje, ali u hladnijem vremenu može biti potrebno 6–7 nedelja.[11]

Rotkvice najbolje rastu na punom suncu u laganim, peskovitim ilovačama, sa pH vrednosti zemljišta od 6,5 do 7,0, ali za kasne useve idealna je glinena ilovača. Zemljišta koja se zapeku i formiraju koru po suvom vremenu su nepogodna i mogu da ugroze klijanje.[12][13][14] Periodi berbe se mogu produžiti ponavljanjem sadnje, u razmaku od nedelju ili dve. U toplijim klimatskim uslovima, rotkvice se obično sade u jesen.[12] Dubina na kojoj se seme sadi utiče na veličinu korena, od 1 cm (12 in) dubine preporučene za male rotkvice do 4 cm (1 12 in) za velike rotkvice.[14] Tokom perioda rasta, usev treba da se proredi i da se kontroliše korov, a može biti potrebno i navodnjavanje.[12]

Rotkvice su uobičajena baštenska kultura u mnogim delovima sveta, a brz ciklus berbe čini ih posebno pogodnim za dečije bašte.[13] Nakon berbe, rotkvice se mogu čuvati bez gubitka kvaliteta dva ili tri dana na sobnoj temperaturi i oko dva meseca na 0 °C (32 °F) sa relativnom vlažnošću vazduha od 90–95%.[9]

Prateća biljka[uredi | uredi izvor]

Rotkvice mogu biti korisne kao prateće biljke za mnoge druge useve, verovatno zato što njihov oštar miris odvraća štetočine kao što su lisne uši, bube krastavca, paradajzove rogasti, kožne bube i mrave.[15] One takođe mogu da funkcionišu kao zamčani usev, odvraćajući insektne štetočine dalje od glavnog useva.[16] Smatra se da krastavci i rotkvice bolje uspevaju kada se uzgajaju u bliskoj vezi jedni sa drugima, a rotkvice takođe dobro uspevaju sa krbuljicom, zelenom salatom, graškom i nasturcijumom. Međutim, one negativno reaguju na rast u bliskoj vezi sa miloduhom.[15]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Price, Andrew J.; Jason, K. Norsworthy (2013). „Cover Crops for Weed Management in Southern Reduced-Tillage Vegetable Cropping Systems”. Weed Technology (Submitted manuscript). 27 (1): 212—217. S2CID 86661605. doi:10.1614/WT-D-12-00056.1. 
  2. ^ Fitzgerald, J. J.; Black, W. J. M. (1984). „Finishing Store Lambs on Green Forage Crops: 1. A Comparison of Rape, Kale and Fodder Radish as Sources of Feed for Finishing Store Lambs in Autumn”. Irish Journal of Agricultural Research. 23 (2/3): 127—136. JSTOR 25556085. 
  3. ^ Zohary, Daniel; Hopf, Maria (2000). Domestication of plants in the Old World (3rd izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 139. 
  4. ^ Lewis-Jones, L.J.; Thorpe, J.P.; Wallis, G.P. (1982). „Genetic divergence in four species of the genus Raphanus: Implications for the ancestry of the domestic radish R. sativus”. Biological Journal of the Linnean Society. 18 (1): 35—48. doi:10.1111/j.1095-8312.1982.tb02032.x. 
  5. ^ „Raphanus sativus”. Plant Finder. St. Louis: Missouri Botanical Garden. 2014. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 22. 6. 2014. 
  6. ^ a b Takeshi Nishio (4. 10. 2017). Takeshi Nishio, Hiroyasu Kitashiba, ur. The Radish Genome. Springer. str. 3—4. ISBN 978-3-319-59253-4. 
  7. ^ a b v Brickell, Christopher, ur. (1992). The Royal Horticultural Society Encyclopedia of Gardening (Print). London: Dorling Kindersley. str. 356–357. ISBN 978-0-86318-979-1. 
  8. ^ Vegetable Gardening: Growing and Harvesting Vegetables. Murdoch Books. 2004. str. 242. ISBN 978-1-74045-519-0. Arhivirano iz originala 2016-06-17. g. Pristupljeno 2016-01-10. 
  9. ^ a b Gopalakrishnan, T.P. (2007). Vegetable Crops. New India Publishing. str. 244—247. ISBN 978-81-89422-41-7. Arhivirano iz originala 2016-05-20. g. Pristupljeno 2016-01-10. 
  10. ^ Dixon 2007, str. 35.
  11. ^ Seaman, Abby (2013-11-13). „Turnips and Radishes”. Integrated crop and pest management guidelines for commercial vegetable production. Cornell Cooperative Extension. Arhivirano iz originala 23. 7. 2014. g. Pristupljeno 2014-07-29. 
  12. ^ a b v Beattie, James H. (James Herbert), b. 1882; Beattie, W. R. (William Renwick), b. 1870; United States Department of Agriculture (mart 1938). Production of radishes (Leaflet). Washington, D.C.: United States Department of Agriculture; UNT Digital Library. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 2. 10. 2014.  hosted by the University of North Texas Government Documents Department Arhivirano 2009-12-03 na sajtu Wayback Machine Documents A to Z Digitization Project website. Retrieved on 2014-07-29.
  13. ^ a b Faust, Joan Lee (3. 3. 1996). „Hail the Speedy Radish, in All Its Forms”. The New York Times. Arhivirano iz originala 5. 2. 2018. g. Pristupljeno 5. 2. 2018. 
  14. ^ a b Peterson, Cass. "Radishes: Easy to Sprout, Hard to Grow Right" Arhivirano 2018-02-05 na sajtu Wayback Machine. The New York Times, May 2, 1999. Retrieved February 5, 2018.
  15. ^ a b Ready, Barbara (1982-02-01). „Garden Companions and Enemies”. EarthWood. Arhivirano iz originala 2014-07-01. g. Pristupljeno 2014-07-30. 
  16. ^ „Trap Crop”. Arhivirano iz originala 22. 3. 2007. g. Pristupljeno 24. 5. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dixon, Geoffrey R. (2007). Vegetable Brassicas and Related Crucifers (Print). Crop Production Science in Horticulture. 14. Wallingford: CAB International. ISBN 978-1-84593-138-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]