Ruža vetra

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Wind_rose_plot
Ruža vetra

Ruža vetra ili ruža vetrova je grafički prikaz srednje jačine i brzina vetrova iz pojedinih pravaca. Radi se o polarnom dijagramu na kome su predstavljene strane sveta koje označavaju pravce iz kojih vetar duva. Ruža vetra može da pokazuje 8, 16 pa čak i 32 smera. Najčešće je u upotrebi ona koja pokazuje 16 smerova. Nazivi smera vetra određeni su međunarodnim dogovorom i oni najčešće, pored nacionalnih, nose engleske nazive strana, među strana i među-među strana sveta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Compass_thumbnail
Kompas sa obeleženim stranama sveta

Ruža vetra je prisutna već oko milenijum, neki istoričari veruju da se koristila u 4 veku p.n.e. Ima mnogo razloga zbog čega vekovima imena vetrova kao i smerovi nisu standardizovani. Velike zasluge za standardizaciju se pripisuju Homeru, on je prvi dao imena osnovna četiri vetra Sever, Jug, Istok, Zapad i obeležio mitologiju sa svakim od njih. Do kraja 13. veka italijanski kartografi su izbacili seriju mapa sa ucrtanim vetrovima na osnovu kojih su u budućnosti sve velike pomorske slie pravile svoje mape. Veliki doprinos u razvoju ruže vetra je imao portugalski kartograf Pedro Reinel koji je u vreme Kolumbovih putovanja napravio mapu sa 32 smera i fleur de lis (fr. fleur-de-lis) simbolom koji pokazuje sever.

Primena[uredi | uredi izvor]

Ruža vetra ima veliku primenu u klimatologiji i meteorologiji. Najčešće se viđa u pomorstvu kao i vazduhoplovstvu.

Boforova skala[uredi | uredi izvor]

Jačina vetra se određuje korišćenjem Boforove skale i izražava se u Boforovim stepenima (0-12). Britanski admiral Bofor je sastavio skalu u periodu od 1805-1808 godine. Pošto vetar neprekidno menja svoj pravac i brzinu, posmatra se srednji pravac iz koga vetar duva kao i srednja brzina vetra.

S obzirmom na sve veću primenu savremenih instrumenata za merenje brzine vetra, Boforova skala je u sve manjoj upotrebi i u dogledno vreme imaće samo istorijski značaj.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Igor Delijanić, Opšta meteorologija, udžbenik za 1. razred srednje škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, Srbija, 2005.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]