Rukavica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vunene rukavice

Pod terminom rukavica ili rukavice podrazumeva se pre svega deo odeće koji se navlači na ruke.[1] Najčešće se pravi sa pet prstiju ali može biti i sa dva (za potrebe vojske) ili samo sa jednim izvedenim za palac. Prilikom pozdravljanja Bonton nalaže da muškarci skidaju rukavice, a žene ne.

U srednjem veku izazivanje na dvoboj bi se izvodilo tako što bi jedan muškarac drugome bacio rukavicu u lice ili bi ga simbolično išamarao rukavicom koju drži u ruci. To se smatralo teškom uvredom.

Rukavice za jednokratnu upotrebu od lateksa, nitrilne gume ili vinila često nose zdravstveni radnici kao mere higijene i zaštite od kontaminacije. Policajci ih često nose za rad na mestima zločina kako bi sprečili uništavanje dokaza na mestu događaja. Mnogi kriminalci nose rukavice kako ne bi ostavili otiske prstiju, što otežava istragu zločina. Međutim, same rukavice mogu ostaviti otiske koji su jednako jedinstveni kao i ljudski otisci prstiju.[2][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nošenje rukavica veoma je stari običaj. Rukavice su izumeli stari narodi kako bi se zaštitili u uslovima hladne klime. One su prikazane u drevnoj egipatskoj grobnici koja datira iz 5. dinastije.[4] Prema nekim prevodima Homerove Odiseje, Laert je opisan kako nosi rukavice dok šeta svojom baštom kako bi izbegao draču.[5] (Drugi prevodi, međutim, insistiraju na tome da je Laert prevukao svoje dugačke rukave preko svojih šaka.) Herodot, u Herodotovoj istoriji (440. p. n. e.), govori kako je Leotihid bio inkriminisan rukavicom (oklopnom rukavicom) punom srebra koju je dobio kao mito.[6] Povremeno se spominje upotreba rukavica i među Rimljanima.[5] Plinije Mlađi (oko 100), stenograf njegovog strica, zimi je nosio rukavice kako ne bi ometao rad starijeg Plinija.[7]

Tokom 13. veka rukavice su počele da nose dame kao modni detalj. Izrađivale su se od platna i svile, a ponekad su dosezale i do lakta.[5] Takva svetovna odeća nije bila za svete žene, prema Ankren Visu iz ranog 13. veka, napisanoj za njihova uputstva.[8] Proglašeni su Sumptuarni zakoni da bi obuzdali ovu sujetu: protiv samitskih rukavica u Bolonji, 1294. godine, kao i protiv namirisanih rukavica u Rimu, 1560. godine.[9]

Pariska korporacija ili ceh rukavica (gantiers) postojala je od trinaestog veka. Pravili su ih od kože ili krzna.[10]

Do 1440. godine, u Engleskoj rukavičari su postali članovi ceha Dabers ili Bukbajnders sve dok nisu osnovali svoj ceh za vreme vladavine Elizabete I. Kompanija Glovers je osnovana 1613. godine.[11]

Međutim, tek u 16. veku rukavice su dostigle svoj najveći razvoj, kada je kraljica Elizabeta I postavila modu za nošenje bogato izvezenih i ukrašenih draguljima,[5] kao i za nošenje i skidanje tokom audijencije kako bi skrenula pažnju na njune lepe ruke.[12] Na njenom portretu „Dičli” iz 1592. godine prikazano je kako u levoj ruci drži kožne rukavice. U Parizu su gantieri postali gantiers parfumeurs, zbog mirisnih ulja, mošusa, ambre i cibetke, koji su mirisali kožne rukavice, ali njihov zanat, koji je bio uveden na dvoru Katarine Mediči,[13] nije bio posebno priznat sve do 1656. godine, u kraljevskoj službi. Proizvođači pletenih rukavica, koje nisu zadržavale miris i imale manje društvenosti, bili su organizovani u poseban ceh, bonetiera[14] koji su mogli da pletu svilu i vunu. Takvi radnici su bili organizovani već u četrnaestom veku. Pletene rukavice bile su prefinjen ručni rad koji je zahtevao pet godina šegrtovanja; defektivan rad je bio predmet konfiskacije i spaljivanja.[15]] U 17. veku su u modu ušle rukavice od meke pileće kože. Zavladala je pomama za rukavicama zvanim „limerike“. Ova posebna moda bila je proizvod proizvođača iz Limerika, u Irskoj, koji je napravio rukavice od kože nerođene teladi.[16]

Izvezene i ukrašene draguljima, rukavice su bile deo obeležja careva i kraljeva. Tako Metju iz Pariza, u zapisu sahrane Henrija II Engleskog 1189. godine, pominje da je sahranjen u krunidbenoj odeždi sa zlatnom krunom na glavi i rukavicama na rukama. Rukavice su pronađene na rukama kralja Džona kada je njegova grobnica otvorena 1797. i na rukama kralja Edvarda I kada je njegova grobnica otvorena 1774. godine.[traži se izvor]

Papske rukavice su liturgijski ornamenti koje koriste prvenstveno papa, kardinali i biskupi. Oni ih mogu nositi samo na misi. Liturgijska upotreba rukavica nije praćena dalje od početka 10. veka, a njihovo uvođenje je možda bilo posledica jednostavne želje da ruke budu čiste za svete tajne, ali drugi sugerišu da su one usvojene kao deo sve veće pompe kojom su se karolinški episkopi okruživali. Iz franačkog kraljevstva taj se običaj proširio u Rim, gde se liturgijske rukavice prvi put pominju u prvoj polovini 11. veka.[17]

Portret gđe. Paulin u rukavicama, Pjer Ogist Renoar
Rukavica u znak sećanja na posetu generala Lafajeta Sjedinjenim Državama 1824. godine.[18]

Kada su kratki rukavi ušli u modu 1700-ih, žene su počele da nose dugačke rukavice, koje su sezale do pola podlaktice. Do 1870-ih, zakopčane dečije, svilene ili baršunaste rukavice su se nosile uz večernju ili večernju haljinu, a dugačke rukavice od antilopa nosile su se tokom dana i kada se pije čaj.[19]

Uglavnom tokom 19. veka, generički ili trgovački naziv „Berlinske rukavice” korišćen je za tanke bele pamučne rukavice koje su se mogle prati i koje su često nosile sluge, kao što su batleri ili konobari, i manje imućni u civilnom životu. Termin se takođe koristio za bele pamučne rukavice koje je američka vojska nosila sa uniformom u Prvom svetskom ratu.[20]

Godine 1905, The Law Times je napravio jednu od prvih referenci na upotrebu rukavica od strane kriminalaca da sakriju otiske prstiju, navodeći: U budućnosti ... kada provalnik provali, par rukavica će biti neophodan deo njegove odeće.[21]

Rani trkački automobili Formule 1 koristili su volane preuzete direktno sa drumskih automobila. Obično su bili napravljeni od drveta, pa je bila neophodna upotreba vozačkih rukavica.[22]

Podela rukavica[uredi | uredi izvor]

Rukavice kao modni detalj[uredi | uredi izvor]

Rukavice kao modni detalj se prave od finih materijala, mogu biti štrikane, heklane. Dužna može biti i iznad lakata. Modna pravila zahtevaju da rukavice, tašna i cipele budu, kod žena, u jednoj boji.

Zaštitne rukavice[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od čega treba da zaštite ruke, zaštitne rukavice se prave od različitih materijala. To mogu biti vuna, koža, azbest, guma, lateks, metal... Štite od hladnoće, toplote, mehaničkih povreda, hemikalija, strujnog udara, kvašenja ruku, zaraze...

Zaštitne rukavice nose ili bi trebalo da nose, topioničari, svi koji rade sa električnim alatima, medicinsko osoblje koje radi na mestima gde postoji mogućnost zaraze, radnici koji rade sa mašinama i alatima gde postoji mogućnost povrede...

Izvršioci krivičnih dela često nose rukavice da na mestu zločina ne bi ostavili otiske prstiju.

Interesantno je da američki vojnici u Iraku stalno nose rukavice.

Bokserske rukavice nose bokseri. Cilj im je da zaštite ruke boksera ali još više protivnika od težih ozleda. U zavisnosti od toga da li je u pitanju amaterski ili profesionalni boks težina rukavica je 10 ili 6 unci. (jedna unca je 28 grama). Teže rukavice izazivaju manje povrede!

Oklopne rukavice - borbene rukavice

Bezbednosni standardi[uredi | uredi izvor]

Nekoliko evropskih standarda se odnosi na rukavice. Ovi uključuju:

Antivibracione zaštitne rukavice.
  • EN 388: Zaštita od mehaničkih rizika (abrazija / posekotina / kidanje / uboda)
  • EN 374: Zaštita od hemikalija i mikroorganizama
  • EN 420: Opšti zahtevi za rukavice obuhvataju veličinu i brojne zdravstvene i bezbednosne aspekte, uključujući nivoe proteina lateksa i hroma.
  • EN 60903: Strujni udar
  • EN 407: Otpornost na toplotu
  • EN 511: Otpornost na hladnoću
  • EN 1149: Antistatik
  • EN 10819: Antivibracione rukavice (TRM – Odnos prenosa srednji frekvencijski opseg, TRH – Odnos prenosa visoke frekvencije)

Oni postoje da bi ispunili zahteve za ličnom zaštitnom opremom (PPE).

Zapažene rukavice[uredi | uredi izvor]

Majkl Džekson je često nosio jednu rukavicu ukrašenu draguljima na desnoj ruci, što je pomoglo da razvije svoj prepoznatljivi izgled. Ona je bila predmet nekoliko aukcija.[23]

Tamna kožna rukavica postala je važan dokaz u slučaju ubistva O. J. Simpsona. Simpsonov branilac je rekao „ako se ne uklapa, morate ga osloboditi krivice“. Prema nekim analizama, rukavica koja je predstavljena kao dokaz se smanjila jer je bila natopljena krvlju.[24]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Picken 2013, str. 150
  2. ^ Sawer, Patrick (13. 12. 2008). „Police use glove prints to catch criminals”Neophodna novčana pretplata. Arhivirano iz originala 2022-01-12. g. Pristupljeno 18. 7. 2019 — preko www.telegraph.co.uk. 
  3. ^ James W.H. McCord and Sandra L. McCord, Criminal Law and Procedure for the paralegal: a systems approach, supra, p. 127.
  4. ^ Kanawati 2000, str. 11–15, 53
  5. ^ a b v g Chisholm 1911, str. 135.
  6. ^ „The History of Herodotus by Herodotus, Volume VI, at”. Classics.mit.edu. Pristupljeno 2010-03-16. 
  7. ^ „Pliny the Younger: Selected Letters”. Fordham.edu. Arhivirano iz originala 14. 03. 2014. g. Pristupljeno 2010-03-16. 
  8. ^ J. R. R. Tolkien, ed. Ancrene Wisse, 8. The English Text of the Ancrene Riwle: Ancrene Wisse (Early English Text Society, CCXLIX) London 1962, noted by Diane Bornstein, The Lady in the Tower (Hamden, Connecticut) 1983:25 note 4.
  9. ^ Marjorie O'Rourke Boyle, "Coquette at the Cross? Magdalen in the Master of the Bartholomew Altar's Deposition at the Louvre" Zeitschrift für Kunstgeschichte, 59.4 (1996:573–577) assembles numerous historical references to gloves, with bibliography.
  10. ^ Étienne-Martin Saint-Léon, Histoire des corporation de métiers depuis leurs origines jusqu'à leur suppression en 1791 (Paris) 1922, noted by Boyle 1996:174:10.
  11. ^ „Other [Wiltshire] industries”. British History Online. Pristupljeno 26. 7. 2015. 
  12. ^ Roy C. Strong, Portraits of Queen Elizabeth I (Oxford) 1963:18f.
  13. ^ Charles VIII of France received some gloves that were scented with powder of violet, but they were not of French making (Boyle 1996:174).
  14. ^ In the earliest usage, bonnet was the woolen thread worked by hand with the needle or a spindle (Boyle 1996:174).
  15. ^ Boyle 1996, str. 174
  16. ^ Jenkins, Jessica Kerwin, The Encyclopedia of the Exquisite, Nan A. Talese/Doubleday, p. 85
  17. ^ Chisholm 1911, str. 136.
  18. ^ „Glove | American | The Met”. The Metropolitan Museum of Art. 
  19. ^ „HISTORY OF GLOVES AND THEIR SIGNIFICANCE”. 12. 11. 2013. Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  20. ^ „A.E.F. Gloves, Gauntlets & Mittens 1917 to 1919”. usmilitariaforum.com. 2016-09-06. Pristupljeno 2019-07-13. 
  21. ^ Horace Cox, ur. (1905). The Law Times: The Journal and Record: The Law and The Lawyers. CXIX. London: The Law Times. str. 563. 
  22. ^ Formula One [1] retrieved on 02/01/2011
  23. ^ BangShowbiz; Duncan, JJ; Bustillo, Deena; Robberson, Joe; Thomas, Darrick; Wenger, Adam; Newlin, John (28. 6. 2010). „Michael Jackson's Jeweled Glove Sells for $190K”. Zimbio. Pristupljeno 23. 12. 2012. 
  24. ^ „List of the evidence in the O. J. Simpson double-murder trial”. USA Today. 18. 10. 1996. Pristupljeno 5. 12. 2008. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]