Ruske romanse

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ruska romansa (rus. рома́нс romans) je vrsta sentimentalne umetničke pesme sa naznakama ciganskog uticaja koju su u carskoj Rusiji razvili kompozitori kao što su Nikolaj Titov (1800-1875), Aleksandar Aljabjev (1787-1851), Aleksandar Varlamov (1801-48) i Aleksandar Guriljov (1803–58).[1]

Do početka 20. veka pojavilo se nekoliko tipova ruske romanse. Elitni tip pesme pod uticajem italijanske opere, poznat kao „salonska romansa” je u suprotnosti sa žanrom niže klase „okrutne romanse” koji karakteriše „sentimentalno udvaranje, nedozvoljena ljubav, bolno odbijanje i često samoubistvo”.[2] Ovo poslednje je navodno dovelo do stvaranja ruske šansone.

Ruska romansa je doživela svoj procvat 1910-ih i 1920-ih kada su među najboljim izvođačima bili Anastasija Vjalceva, Varvara Panina, Nadežda Plevickaja, Tamara Cereteli, Petar Leščenko i Aleksandar Vertinski. U ranoj sovjetskoj eri ovaj žanr je bio manje favorizovan, jer se na njega gledalo kao na trag predrevolucionarnog „dekadentnog i buržoaskog“ senzibiliteta tokom većeg dela 20. veka.[3]

Nova generacija pevača, poput Valentine Ponomarjove i Nanija Bregvadzea, pojavila se 1970-ih. Nekoliko vokala iz doba pre Drugog svetskog rata, uključujući Izabelu Jurievu (1902–2000), Vadima Kozina (1903–1994) i Allu Bajanovu (1914–2011), takođe su se vratili na istaknutost u kasnim sovjetskim godinama. Aleksandar Malinin, Sergej Zaharov i Oleg Pogudin spadaju među ruske romantične pevače aktivne u 21. veku. Godine 1994, Aleksandar Malinin dobio je Svetsku muzičku nagradu kao najprodavaniji ruski umetnik.[4]

Knjiga Sezara Kuija iz 1895. Russian Art Song: A Study of Its Development prevedena je u J. R. Vokerov Classical Essays on the Development of Russian Art Songs (Northfield, MN, 1993).

Zapažene pesme[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Art and Culture in Nineteenth-Century Russia (ed. Theofanis George Stavrou). Indiana University Press. 1983. ISBN 9780253310514. str. 75.
  2. ^ Entertaining Tsarist Russia: Tales, Songs, Plays, Movies, Jokes, Ads, and Images from Russian Urban Life, 1779–1917. Indiana University Press, 1998. ISBN 9780253211958.. Page xxii.
  3. ^ David MacFadyen. Songs for Fat People: Affect, Emotion, and Celebrity in the Russian Popular Song, 1900–1955. McGill-Queens University Press. 2002. ISBN 9780773524415. str. 13.
  4. ^ Smith, Michael (jun 2003). „Stalin's Martyrs: The Tragic Romance of the Russian Revolution”. Totalitarian Movements and Political Religions (na jeziku: engleski). 4 (1): 95—126. ISSN 1469-0764. doi:10.1080/14690760412331326098.