SOS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
SOS
Zvučni zapis SOS signala
Imate poteškoće pri redprodukciji ovog zapisa?
Pogledajte VP:Pomoć oko snimaka.

SOS je međunarodno priznati signal za pomoć. To je najkraća i najjedostavnija riječ u Morzeovoj azbuci, a sastoji se od tri kratka signala, tri duga i još tri kratka (· · · — — — · · ·). Uprkos tome što je komunikaciona tehnologija danas znatno drugačija nego u danima primjene Morzeove azbuke, ovaj termin je i dalje u širokoj upotrebi. Zbog svoje značajne upotrebe u hitnim slučajevima, fraza "SOS" je ušla u opštu upotrebu da neformalno ukazuje na krizu ili potrebu za dejstvom.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Radio (u početku poznat i kao "bežična telegrafija") razvijen krajem 19. vijeka i brzo je prepoznat kao važno sredstvo pomorske komunikacije. Ranije su brodovi u nevolji koristili razne standardizovane vizuelne i audio signale poput signalnih zastava, signalnih raketa, zvona i sirena. Pokazala se potreba za uvođenjem jedinstvenog signala koji ne bi bio ograničen nacionalnim razlikama ili sukobima konkurentskih radio kompanija. Na Berlinskoj preliminarnoj konferenciji o bežičnoj telegrafiji održanoj 1903. italijanski predstavnik kapetan Kuintino Bonomo (Quintino Bonomo del Casale), govorio je,između ostalog i o potrebi da se standardizuje signal kada se brod nađe u nevolji. Njegov prijedlog bio je da brodovi pošalju signal SSS DDD u intervalima od nekoliko minuta.[1] Međutim, kako su proceduralna pitanja bila izvan okvira ove konferencije ovaj prijedlog nije usvojen iako je u članu 4. Završnog protokola Konferencije zapisano da sve bežične telegrafske stanice, osim ako nije izvodljivo, moraju dati prednost pozivima za pomoć koji su primljeni od brodova na moru.[2] Kako nije bilo jedinstvenog međunarodnog propisa pojedine organizacije su uvodile svoje signale. Tako je 7. januara 1904. Međunarodna kompanija za pomorske komunikacije "Markoni" izdala je "Cirkular 57", u kojem je precizirano da će, za sve kompanije u svijetu, počevši od 1. februara 1904. za brodove koji se nađu u nevolji signal za pomoć biti CeKuDe (CQD).[3] Alternativni prijedlog je dala 1906. mornarica SAD koji je na osnovu Međunarodnog signalnog kodeksa trebao da bude "NC" koji je značio: "U nevolji; potrebna hitna pomoć".[4]

Prije zvaničnog usvajanja SOS signala Britanci su koristili CeKuDe, Italijani SSSDDD, a Nijemci SOE, međutim to "E" na kraju predstavljeno je jednom tačkom, što se može lako prečuti, pa je tako "E" zamenjeno sa "S". Njemačka je postala prva država koja je usvojila SOS signal, koji je nazvan Notzeichen signalom, kao jednu od tri Morzeove kodne sekvence uključene u nacionalne radio-regulative koje su stupile na snagu 1. aprila 1905.[5]

Na prvoj Međunarodnoj radiotelegrafskoj konferenciji održanoj u Berlinu 1906. signal SOS je uvršten u međunarodne pravilnike. Konvencija o usvojenim zaključcima sa ove konferencije potpisana je 3. novembra 1906, a na snagu je stupila 1. jula 1908.[6] U njoj se kaže: "Brodovi u nevolji koristiće sljedeći signal: (··· — — — ···) ponovljen u kratkim intervalima".[7] U početku je ovaj signal utvrđen kao neprekidni niz kodova Morzeove azbuke tri tačke / tri crtice / tri tačke, bez spominjanja bilo kakvih abecednih ekvivalenata. Međutim, tri tačke sadrže slovo "S", a tri crtice slovo "O", ubrzo je postalo uobičajeno da se signal neformalno naziva "SOS". Suprotno uvreženom shvatanju da SOS znači "spasite naše duše" (save our souls), "spasite naš brod" (save our ship) ili "pošaljite nam pomoć" (send out succor), ova abrevacija u stvari ne znači ništa. Tek kasnije je izraz "spasite naše duše" stekao popularnost. SOS je zamijenjen 1999, kad su države počele da uvode novi, satelitski sistem za slanje signala za pomoć na moru. Ovaj sistem poznat je kao GMDSS (Global Maritime Distress and Safety System).[8] Međutim, SOS je i dalje priznat kao standardni sistem za pomoć koji se može koristiti uz bilo koju metodu za signaliziranje. Tako se može koristiti kao vizuelni signal, na primjer sa tri kratka-tri duga-tri kratka blica svjetlosti. U nekim slučajevima ljudi su ispisivali slova SOS na zemlji ili od kamenja.

Brod "Slavonija" koji je prvi upotrebio SOS signal, 10. juna 1909.

Godinu dana kasnije signal je upotrebio brod SS "Slavonija" kompanije Kjunard, kad se uslijed guste magle nasukao na ostrvo Flores u Azorima 10. juna 1909. Poslat je SOS, što je bila prva upotreba ovog danas čuvenog signala. Spaseni su svi članovi posade i čak nešto tovara – 400 vreća kafe, 1.000 bakarnih šipki i 200 buradi ulja. Iako je upotrebljen godinu dana nakon što je predstavljen, trebalo je nešto vremena da svijet usvoji SOS. Osim SS "Slavonije", među prvima je SOS poslao i parobrod "SS Arapaho", 11. avgusta 1909, kojem je pukla osovina kod obale Sjeverne Karoline. Zahvaljujući prisebnosti mladog oficira Teodora Hobnera, koji je znao da je signal SOS nedavno usvojen na Berlinskoj konferenciji, spaseno je 150 putnika i članova posade "Arapaha". Parni brod "Kentaki" potonuo je 1910. kad je uletio u nevrijeme kod rtova Virdžinije, ali je odašiljanje SOS signala spasilo svih 46 članova posade. Kad se "Merida" 13. maja 1911. sudarila s parobrodom "Admiral Faragot" u magli kod Rta Čarls, Virdžinija i potonula, putnike i članove posade pokupio je brod "Hamilton", nakon što su poslali SOS signal.

Ima još nekoliko primjera u istoriji, ali je najčuveniji SOS signal ipak poslat sa "Titanika", koji je potonuo 1912, kada je naletio na ledeni brijeg. Signali u pomoć poslati su bežično, raketama i lampama, ali nijedan od brodova u blizini koji je odgovorio na poziv nije bio dovoljno blizu da stigne do "Titanika" pre nego što potone. Od 2.224 putnika i članova posade u brodolomu je poginulo, kako se procenjuje, više od 1.500 ljudi. Signal koji su koristili, CeKuDe, je poslat preko Atlantika. Dok je brod tonuo operateri su slali poruku. Operater Harold Brajd rekao je operateru Džeku Filipsu: "Pošalji SOS, to je novi signal, a osim toga možda će ovo biti poslednja šansa da ga pošalješ". Filips, Brajd i kapetan Edvard Smit su se zajedno nasmijali i u 12.45 ujutro 15. aprila 1912. "Titanik" je poslao SOS signal. Iako prvi SOS nije poslat sa "Titanika" kako se to obično misli – brodovi su ga koristili tri godine pre fatalnog putovanja 1912 – potonuće "nepotopljivog" broda označilo je tačku prekretnicu u upotrebi ovog signala. Nakon brodoloma svi su usvojili SOS kao primarni poziv u pomoć na morima.[9]

Da se SOS koristi i današnje vrijeme, svjedoče priče ne samo o brodovima već i životna iskustva pojedinaca koji su spašeni zahvaljujući ovom signalu. Tako je krajem oktobra 2019. žena iz Kalifornije spašena nakon šest dana provedenih u divljini zahvaljujući SOS signalu, kojeg je Meri Džoana Gomes ispisala uz pomoć kamenja koje je poređala na zemlji u obliku slova. Spasioci su vidjeli natpis i pronašli ženu.[10] Debora Pilgrim iz Australije je provela četiri dana u pustinji prije nego što je njen SOS signal ispisan na tlu preko kamere na daljinu uočio vlasnik objekta u čijoj je blizini bila.[11]

Takođe, u februaru 2019, stariji čovjek je spašen iz udaljene šume u Škotskoj. On je živio u divljini ali se razbolio i poslao SOS signal koji je uhvaćen, mada hiljadama kilometara dalje – u Teksasu. Obalska straža je locirala Kena Smita (70) i ukazala mu pomoć.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The Wireless Telegraph Conference"
  2. ^ "Final Protocol: Article IV" from "Appendix B. Final Protocol, First International Radio Telegraphic Conference, Berlin, 1903" in History of Communications-Electronics in the United States by Linwood S. Howeth, 1963, page 547.
  3. ^ "Distress Signalling" by G. E. Turnbull, The Year-book of Wireless Telegraphy and Telephony, 1913 edition, pages 318-322.
  4. ^ "Codes", Manual of Wireless Telegraphy for the Use of Naval Electricians (first edition) by S. S. Robison, 1906, page 112.
  5. ^ „Regelung der Funkentelegraphie im Deutschen Reich”. Elektrotechnische Zeitschrift: 413—414. 27. 4. 1905. 
  6. ^ Weik, Martin (2012). Communications Standard Dictionary (3rd izd.). Springer Science & Business Media. str. 760. ISBN 9781461304296. 
  7. ^ Service Regulation XVI, 1906 International Wireless Telegraph Convention, U.S. Government Printing Office, page 38.
  8. ^ „Discontinuation of Morse code services in the MF radiotelegraphy band” (PDF). GMDSS. GMDSS Resolution. 10. 2. 1993. COM/Circ.115. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 06. 2020. g. Pristupljeno 18. 8. 2019. 
  9. ^ Milikšić, M. (19. 11. 2019). „DANAS JE ROĐENDAN POZIVA "SOS" Prvi ga je upotrebio brod “SS Slavonija”, a posle jedne OGROMNE TRAGEDIJE svi su počeli da ga koriste”. BLIC. Pristupljeno 10. 6. 2020. 
  10. ^ Winsor, Morgan (30. 10. 2019). „Woman missing in forest for days found after spelling out 'SOS' with rocks”. ABC news. Pristupljeno 10. 6. 2020. 
  11. ^ „SOS spotted on camera saves missing Australian camper”. BBC. 16. 10. 2019. Pristupljeno 10. 6. 2020. 
  12. ^ Boyd, Milo (3. 2. 2020). „Man found in isolated forest rescued after SOS signal picked up 4,500 miles away”. Mirror. Pristupljeno 10. 6. 2020. 
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=СОС&oldid=26996712”