Saborna crkva u Uroševcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saborna crkva Svetog cara Uroša u Uroševcu
Saborni hram Svetog Uroša
Opšte informacije
MestoUroševac
OpštinaUroševac
Država Srbija
Vreme nastanka1933.
Stepen zaštiteSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituCentar za očuvanje kulturne baštine na Kosovu i Metohiji Leposavić

Saborna crkva Svetog cara Uroša nalazi se u centru Uroševca i pripada Eparhiji raško-prizrenskoj Srpske pravoslavne crkve.

Arhitektura crkve[uredi | uredi izvor]

Saborna crkva u Uroševcu, posvećena Svetom Caru Urošu, podignuta je 1933. godine, prema projektu arhitekte Josifa Mihailovića iz Skoplja. Sagrađena je kao petokupolna građevina trikonhalne osnove, izvedena je u kombinaciji betona, kamena i opeke, a potom omalterisana. Kao uzor za komponovanje razuđenog gornjeg dela hrama sa kupolama poslužila je crkva manastira Gračanice. Dekoraciju čine šahovska polja sa krstovima, floralni motivi i opeka u krovnom vencu. Glavna kupola počiva na četiri slobodna stuba. Svodovi traveja su poluobličasti, a nad pripratom je podignuta galerija.

Živopis je oslikao Janko Kuzmanović iz Galičnika, od 1932. do 1936. godine, koji je zajedno sa Viktorijom Puzanovom iz Kosovske Mitrovice, autorom prestonih ikona i autor slikane dekoracije bogato rezbarene ikonostasne pregrade.

Zbirka ikona, pripada periodu srpskog srednjovekovnog ikonopisa, uključujući i ikonu Svete Trojice, koju je oslikao zograf Josif Radević iz Lazaropolja 1896. godine. Crkva je imala zavetne darove iz 1909. godine kadionicu i nekoliko zvona koja su donirale žene Kragujevca 1912. Ikonostas je iz 19. veka, izrađen u duborezu, i dar je srpskog kralja Aleksandra I Karađorđevića. [1]

Razaranje crkve 1999. godine[uredi | uredi izvor]

Crkva je opljačkana potom zapaljena od strane albanskih ekstremista nakon dolaska američkih snaga KFOR-a u Uroševac, krajem juna 1999. godine, da bi se 2004. godine se ponovio napad. Crkva je ponovo napadnuta 2013. godine i oskrnavljena grafitima.[2][3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]