Sabor vojvode Stojana Čupića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva u Salašu Noćajskom, središte okupljanja tokom Sabora

Sabor vojvode Stojana Čupića je kulturno događanje velikog značaja u selu Salaš Noćajski kod Sremske Mitrovice. Sabor se održava u slavu znamenitog vojvode iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, Stojana Čupića, a u organizaciji Zavičajnog društa „Stojan Čupić“.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

U oktobru 1992. godine u Salašu Noćajskom osnovano je Zavičajno društvo „Stojan Čupić“. Uskoro je ustanovljen i sam Sabor, koji je postao važan godišnji događaj u životu severne Mačve i šire.

Organizacija Sabora[uredi | uredi izvor]

Društvo organizuje, u prvoj nedelji septembra, dvodnevne sabore vojvode Stojana Čupića u okviru kojih se održavaju:

  • mačvanska prela i posela,
  • kulinarska takmičenja u spravljanju starih mačvanskih jela,* # slikarski bivaci – izložbe slika mačvanskih i drugih slikara (uključujući i školsku omladinu), izložbe narodne nošnje iz različitih srpskih krajeva (Srbija, Hercegovina, Crna Gora, Bosanska Krajina, Semberija i dr.),
  • viteške igre: nadvlačenje klipka, skok iz mesta, bacanje kamena s ramena, borba na brvnu, preskok panja i dr. – i izbor mačvanskog vojvode (na godinu dana), sa sabljom kao nagradom,
  • vojvodsko saborovanje – raznovrsni kulturno-umetnički programi, recitali, zdravice, horske kompozicije, folklorni nastupi grupa i društava iz Mačve i drugih krajeva, besede naučnika, kulturnih i javnih radnika o aktuelnim pitanjima prošlosti i sadašnjosti Mačve,
  • stručno – naučni skupovi: o Zmaju od Noćaja, o Prvom srpskom ustanku, o Karađorđu i njegovim vojvodama,
  • proučavanje istorije, života, običaja, jezika i kulture ovog dela Mačve.

Sabor danas[uredi | uredi izvor]

U proteklom razdoblju programi Sabora su ostvareni uz stručnu pomoć Vukove zadužbine, Etnografskog instituta SANU, Instituta za srpski jezik SANU i vojne gimnazije iz Beograda. Na saborima su učestvovali mnogobrojni istaknuti naučnici, crkveni velikodostojnici, umetnici i javni radnici. Više puta saborima je prisustvovao princ Tomislav Karađorđević, a jedanput i princeza Jelisaveta Karađorđević. Od crkvenih velikodostojnika učestvovali su: mitropolit crnogorsko-primorski i skenderijski Amfilohije, vladike: šabačko-valjevski Lavrentije, australijsko-novozelandski Nikanor, budimski Lukijan, hvostanski Atanasije. Čast su saborima svojim prisustvom činili i akademci Miroslav Pantić i Matija Bećković; od naučnika, između ostalih – dr Miodrag Maticki, dr Nenad Ljubinković, dr Mirjana Drndarski, dr Radoš Ljušić, dr Dušan Ivanić, dr Drago Ćupić, dr Jovan Striković, dr Veselin Đuretić, dr Petar Opačić, dr Dragoslav Dević, dr Dimitrije Golemović; umetnici: Jelena Žigon, Milić od Mačve, Sonja Jauković, Stanimir Pavlović, Ljubivoje Tadić, Miša Janketić, Maja Dimitrijević, Ivan Jagodić, Dragan Martinović, i dr, pesnici: Dobrica Erić, Ljubivoje Ršumović, Rajko Petrov Nogo, dr Aleksandar Erdeljan, Đorđe Vranješ, prota Milorad Golijan, Blagoje Rogač i dr, poznati voditelji: Mića Orlović i Svetislava-Sveta Vuković, narodni guslari, instrumentalni i vokalni solisti, grupe i ansambli, folklorne grupe, kulturno umetnička i kulturno prosvetna društva, izvorne narodne grupe (pevačke i folklorne) iz raznih krajeva Mačve, Srema, Beograda, Aranđelovca, Topole, Kragujevca, Semberije, Crne Gore, Hercegovine, Bosanske Krajine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]