Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija
Ženeva, sala Saveta za ljudska prava Ujedinjenih nacija
Amblem UN
SkraćenicaUNHCR
Datum osnivanja2006.
Tipmeđuvladino telo Ujedinjenih nacija
SedišteŽeneva,
  Švajcarska
Predsednik SavetaVaclav Balek,
 Češka
Matična organizacijaGeneralna skupština Ujedinjenih nacija
Veb-sajtwww.unhcr.org
Članice Saveta za ljudska prava Ujedinjenih nacija
  Afričke države (13)
  Azijsko-pacifičke države (13)
  Istočnoevropske države (6)
  Latinoameričke i karipske države (8)
  Zapadnoevropske i ostale države (7)

Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija, UNHRC (engl. United Nations Human Rights Council, UNHRC) je međuvladin organ u okviru sistema Ujedinjenih nacija. UNHRC je naslednik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UNHCR, ovde CHR), i podorgan Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Savet blisko sarađuje sa Kancelarijom Visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) i izvršava posebne procedure Ujedinjenih nacija.

Generalna skupština je osnovala UNHRC usvajanjem rezolucije (A/RES/60/251) 15. marta 2006, u cilju zamene prethodnog CHR-a, koji je bio veoma kritikovan jer je dozvoljavao članstvo zemljama sa slabom reputacijom u pogledu ljudskih prava.

Prema tvrdnjama organizacija za zaštitu ljudskih prava, Savet je pod kontrolom bloka islamskih i afričkih država, uz podršku Kine, Kube i Rusije, koji štite jedna drugu od kritika Ujedinjenih nacija. Generalni sekretar Ban Ki Mun i bivši visoki komesar za ljudska prava Meri Robinson su kritikovali Savet za delovanje u skladu sa političkim interesima suprotno ljudskim pravima. Tačnije, generalni sekretari Kofi Anan i Ban Ki Mun, predsednica Saveta Doru Kostea, Evropska unija, Kanada i SAD optužile su Savet za nesrazmerno fokusiranja na izraelsko-palestinski sukob. Sjedinjene Države su bojkotovali Savet za vreme Džordža V. Buša, ali su promenile stav tokom Obamine administracije.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Članovi Generalne skupštine biraju četrdeset i sedam članova koji zasedaju UNHRC-om. Mandat svakog člana je tri godine, a nijedan član na može da ima više od dva uzastopna mandata. Mandati su raspoređeni po regionalnim grupama UN-a i to: 13 mesta za Afriku, 13 za Aziju, 6 za istočnu Evropu, 8 za Latinsku Ameriku i Karibe i 7 za zapadnu Evrope i ostale grupe. Prethodno je CHR imao članstvo od 53 člana koje je birao Ekonomski i socijalni savet (EKOSOC) većinskim izborom prisutnh i sa pravom glasa. Članovi Saveta prolaze novi univerzalni mehanizam za preispitivanje tokom svog mandata članstva. Generalna skupština može da suspenduje prava i privilegije bilo kog člana Saveta za kojeg je utrvđeno uporno i sistematsko kršenje ljudskih prava u vreme svog mandata. Proces suspenzije zahteva dvotrećinsku većinu glasova od strane Generalne skupštine. Rezolucija o osnivanju UNHRC navodi da će se „članovi izabrani u Savet pridržavati najviših standarda u promociji i zaštiti ljudskih prava.“

Članice[uredi | uredi izvor]

Članovi UNHRC-a su izabrani na period od tri godine. Prvi izbora članova održan je 9. maja 2006. godine. Sadašnji članovi, sa godinom isteka mandata prikazanom u zagradama, su sledeći:

Afrika (13) Azija (13) Istočna Evropa (6) Latinska Amerika i Karibi (8) Zapadna Evropa i ostale države (7)
 Angola (2011)  Bahrein (2011)  Mađarska (2012)  Argentina (2011)  Belgija (2012)
 Burkina Faso (2011)  Bangladeš (2012)  Poljska (2013)  Brazil (2011)  Francuska (2011)
 Kamerun (2012)  Kina (2012)  Moldavija (2013)  Čile (2011)  Norveška (2012)
 Džibuti (2012)  Japan (2011)  Rusija (2012)  Kuba (2012)  Španija (2013)
 Gabon (2011)  Jordan (2012)  Slovačka (2011)  Ekvador (2013)   Švajcarska (2013)
 Gana (2011)  Kirgistan (2012)  Ukrajina (2011)  Gvatemala (2013)  Ujedinjeno Kraljevstvo (2011)
 Libija (2013) (suspendovana) [1]  Malezija (2013)  Meksiko (2012)
 Mauritanija (2013)  Maldivi (2013)  Urugvaj (2012)
 Mauricijus (2012)  Pakistan (2011)
 Nigerija (2012)  Katar (2013)
 Senegal (2012)  Južna Koreja (2011)
 Uganda (2013)  Saudijska Arabija (2012)
 Zambija (2011)  Tajland (2013)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „General Assembly Suspends Libya from Human Rights Council”. Saopštenje za štampu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, GA/11050. Ujedinjene nacije. Pristupljeno 1. 3. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]