Savka Dabčević Kučar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
savka dabčević kučar
Savka Dabčević-Kučar
Lični podaci
Datum rođenja(1923-12-06)6. decembar 1923.
Mesto rođenjaKorčula, Kraljevina SHS
Datum smrti6. avgust 2009.(2009-08-06) (85 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Profesijaekonomist
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
predsednik CK SK Hrvatske
Period19691971.
PrethodnikVladimir Bakarić
NaslednikMilka Planinc

Savka Dabčević Kučar (Korčula, 6. decembar 1923Zagreb, 6. avgust 2009) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politička radnica SR Hrvatske. U periodu od 1969. do 1971. godine se nalazila na funkciji predsednice CK SK Hrvatske. Godine 1971, uz Miku Tripala bila je jedna od vođa „Hrvatskog proljeća”, nakon čega je smenjena sa svih funkcija. Nakon 1990. godine ponovo je bila aktivna u političkom životu Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 6. decembra 1923. godine na Korčuli. Njen otac Antun Dabčević, bio je pravnik, poreklom iz Dobrote u Boki. Godine 1941. godine završila je Žensku realnu gimnaziju u Splitu. U periodu od 1941. do 1945. godine nije nastavila školovanje. Kada su joj brata uhapsili Italijani, zbog vrlo loših materijalnih uslova u porodici, bavila se podučavanjem đaka. Septembra 1943. godine otišla je u partizane.

Nakon završetka rata upisala je tadašnju Višu ekonomsku školu, a tokom 1946. godine odlazi na studije u Sovjetski Savez, gde u Lenjingradu pohađa Finansijsko-ekonomski fakultet. Tamo je završila dve godine studija, ali je zbog rezolucije Informbiroa, morala prekinuti studije i vratiti se u Zagreb, juna 1948. godine. Studije potom nastavlja na Fakultetu ekonomskih nauka u Zagrebu, gde je decembra 1949. godine diplomirala.

Januara 1950. godine izabrana je za asistenta na Fakultetu ekonomskih nauka, za predmet politička ekonomija. Jedna od prvih žena doktora ekonomije u Hrvatskoj.[1] Za docenta na istom fakultetu izabrana je 1954, za vanrednog profesora 1957. i redovnog profesora 1960. godine.

Kao profesor dobila je 1960. godine Fordovu stipendiju za jednogodišnji boravak u inostranstvu. Deset meseci provela je u SAD-u i dva meseca u Francuskoj. Na tom sudijskom boravku proučavala je moderne metode praćenja i prognoziranja regionalnog razvoja.

Dobitnica je dve najviše republičke nagrada za naučni rad "Božidar Adžija" 1964. i 1967. godine.

Preminula je 6. avgusta 2009. godine u Zagrebu.[2]

Politička delatnost[uredi | uredi izvor]

Kao uvereni antifašista od 1941. godine pomagala je Narodnooslobodilački pokret, ali nije pristupila organizaciji. U partizane je otišla u toku masovnog ustanka u Dalmaciji septembra 1943. godine. Od partijskog vođstva raspoređena je kao politički radnik na oslobođenoj teritoriji Brača i Šolte. Tamo je decembra 1943. godine postala član Komunističke partije Hrvatske.

Decembra 1943. godine odlukom Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju upućena je kao jedan od rukovodilaca zbega u El Šatu, u Egiptu. Obavljala je dužnost člana Odbora JNOF-a za zbeg i člana rukovodstva USAOJ-a i SKOJ-a, a kanije i KPH-a. U zemlju se vratila nakon završetka rata s poslednjim grupama iz El Šata.

Od 1945. godine obavljala je razne političke funkcije i bila član mnogih političkih i partijskih rukovodstava. Bila je poslanik Gradske skupštine Zagreba, a dva puta je birana za poslanika Savezne skupštine. Bila je član Interparlamentarne unije SFRJ i učestvovala je na međunarodnim zasedanjima IPU-a, na kojima je istupala s referatima. Član jugoslovenske delegacije u OUN-u, bila je od septembra do decembra 1966. godine i predstavnik SFRJ u Socijalno-ekonomskom veću OUN-a.

Za vreme predsednikovanja Većeslava Holjevca učestvovala je u radu Gradske skupštine Zagreba kao predsednik Saveta za društveni plan i finansije. Šezdesetih godina bila je jedan od učesnika u razradi Privredne reforme (u izradi tzv. „Bijele knjige").

U Savezu komunista Jugoslavije obavljala je mnoge dužnosti, bila je član Univerzitetskog komiteta, član Centralnog komiteta SK Hrvatske i Centralnog komiteta SK Jugoslavije. Od 1964. do 1965. bila je sekretar za ideološka, a od 1966. do 1967. za ekonomska pitanja CK SK Hrvatske. Godine 1967. postala je predsednik Izvršnog veća Sabora SR Hrvatske i time prva žena predsednik Vlade (ne samo u Hrvatskoj, već i u Jugoslaviji).[3]

A 1969. godine postala je predsednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i član Predsedništva CK SKJ.[1]

Hrvatsko proleće[uredi | uredi izvor]

Jedna je od vodećih ličnosti Hrvatskog proljeća 1971. godine.[1] Zajedno sa Mikom Tripalom, politički je osuđena i smenjena sa svih dužnosti na sednici u Karađorđevu 1. decembra 1971. godine. Iz SK Hrvatske isključena je 12. marta 1972. godine. Septembra 1972. godine je isključena sa fakulteta i zaposlena je u Sekretarijatu za finansije SR Hrvatske, 1975. je penzionisana.

Politički se ponovo javlja, januara 1990. godine, serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji. Na poziv predstavnika HSLS-a pridužuje se, kao vanstranačka osoba, zajedno sa još nekolicinom istaknutih pojedinaca, Koaliciji narodnog sporazuma.[3] U oktobru 1990. godine zajedno sa istomišljenicima formira Hrvatsku narodnu stranku (HNS).[1] Za prvog predsednika HNS-a, izabrana je januara 1991. godine, a svojom odlukom povlači se s te funkcije u novembru 1994. godine. Birana u vodeća stranačka tela i za počasnu predsednicu HNS-a.[4]

Bila je jedan od kandidat na izborima za predsednika Republike Hrvatske, 2. avgusta 1992, kada je osvojila oko 6% glasova i poslanik u Hrvatskom saboru od 7. septembra 1992. do 28. novembra 1995. godine.[4] Kao član odbora za spoljnu politiku Hrvatskog sabora i Izvršnog odbora Interparlamentarne unije, učestvovala je na konferencijama IPU-a u Parizu, Madridu, Kopenhagenu i Bukureštu. Bila je član hrvatske državne delegacije i na Međunarodnom kongresu žena u Pekingu, septembra 1995. godine.

Godine 1997. napisala je knjigu 71. Hrvatski snovi i stvarnost.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Umrla Savka Dabčević Kučar”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-02-04. 
  2. ^ Umrla Savka Dabčević-Kučar - tportal.hr /vijesti/, Pristupljeno 5. 4. 2013.
  3. ^ a b v „Dabčević-Kučar, Savka | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2021-02-04. 
  4. ^ a b Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Preminula Savka Dabčević-Kučar”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2021-02-04.