Savjet Šumarskog udruženja

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Savjet Šumarskog udruženja (engl. Forest Stewardship Council, FSC) je međunarodna neprofitna organizacija sa više članica, osnovana 1993. godine radi promovisanja odgovornog gazdovanja svjetskim šumama. Glavni načini za ostvarenje ovoga su standardizaciona tijela, nezavisna sertifikacija i označavanje proizvoda šuma. Ovo omogućuje kupcima širom svijeta mogućnost da odaberu proizvode iz socijalno i ekološki odgovornih šumarskih preduzeća.

Zahtjevi pri FSC sertifikaciji šuma[uredi]

Sa svojih 10 principa i 56 vezanih kriterijuma,[1] FSC nudi razumljiv skup univerzalno primjenjivih zahtjeva za odgovorno gazdovanje šumama. Cilj je da se osiguraju šumski resursi i da budu vođeni tako da podmire socijalne, ekonomske i ekološke potrebe za nas i buduće generacije.

Princip 1: Poštovanje zakona i FSC principa: Pri gazdovanju šumom moraju se poštovati svi primjenjivi zakoni države u kojoj se djeluje, međunarodni ugovori i sporazumi koje je država potpisala, kao i FSC principe i kriterijume.
Princip 2: Prava i odgovornosti vlasništva i korištenja: Dugoročna prava vlasništva i korištenja šumskih resursa i šumskog zemljišta moraju biti jasno definisana, dokumentovana i zakonski ustanovljena.
Princip 3: Prava autohtonog stanovništva: Moraju se prepoznati i poštovati zakonska i običajna prava autohtonog stanovništva da posjeduju, koriste i upravljaju svojom zemljom, područjem i resursima.
Princip 4: Odnosi sa zajednicom i prava radnika: Aktivnosti gazdovanja šumama moraju dugoročno održavati ili unapređivati socijalno i ekonomsko blagostanje šumarskih radnika i lokalne zajednice.
Princip 5: Koristi od šume: Aktivnosti gazdovanja moraju podsticati efikasno korištenje višestrukih proizvoda i usluga šume kako bi se osigurala ekonomska održivost i široki spektar ekoloških i socioloških koristi.
Princip 6: Uticaj na okolinu: Gazdovanje šumama mora očuvati biološku raznovrsnost i s njom povezane vrijednosti, vodne resurse, tlo i jedinstvene i osjetljive ekosisteme i pejzaže, te time održati ekološke funkcije i cjelovitost šume.
Princip 7: Šumskoprivredna osnova (plan gazdovanja): Šumskoprivredna osnova prilagođena nivou i intenzitetu aktivnosti, mora biti napisana, provedena i ažurirana. Dugoročni ciljevi gazdovanja i sredstava za njihovo postizanje moraju biti jasno naznačeni.
Princip 8: Nadzor i procjena: Potrebno je vršiti nadzor koji odgovara nivou i intenzitetu gazdovanja radi procjene stanja šuma, prinosa šumskih proizvoda, nadzornog lanca, aktivnosti gazdovanja i njihovog sociološkog i ekološkog uticaja.
Princip 9: Održavanje visokovrijednih zaštićenih šuma: Aktivnosti gazdovanja u visokovrijednim zaštićenim šumama moraju održavati ili poboljšavati karakteristike koje ih definišu. Odluke u vezi sa visokovrijednim zaštićenim šumama moraju se uvijek razmatrati sa dozom opreza.
Princip 10: Plantaže: Plantaže treba planirati i njima upravljati u skladu sa principima i kriterijumima 1 - 9 i principom 10 i njegovim kriterijumima. Budući da plantaže mogu dati niz socioloških i ekonomskih koristi i mogu doprinijeti zadovoljavanju svjetskih potreba za proizvodima šumarstva, trebaju se koristiti za dopunu gazdovanja, smanjenje pritiska i promovisanje obnavljanja i zaštite prirodnih šuma.

Reference[uredi]

  1. FSC: What Is FSC? Policy & Standards, Pristupljeno 24. 4. 2013.