Sakralni objekat u Smederevskoj tvrđavi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sakralni objekat u smederevskoj tvrđavi
Opšte informacije
MestoSmederevo
OpštinaSmederevo
Država Srbija
Vreme nastanka15. vek
Nadležna ustanova za zaštituRegionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo
spomenicikulture.org.rs/sr/kulturna-dobra/crkva-svetog-velikomu-enika-georgija-u-smederevu

U jugoistočnom delu Velikog grada Smederevske tvrđave 1980-ih su pronađeni ostaci sakralnog objekta. Objekat je tokom godina bio pravoslavna i katolička crkva, kao i džamija.[1]

Trikonhalna crkva[uredi | uredi izvor]

Lokacija sakralnog objekta, 20
Temelji crkve

Najstariji pronađeni ostaci su ostaci trikonhalne crkve iz 10. veka. Centralni deo crkve je kvadratnog oblika, stranica 2,35 m. Na kvadrat su priključene tri apside sa severa, juga i istoka. Sve apside su istih dimenzija, dubine im iznose po 2 metra. Debljine zidova su različite i kreću se od 90 do 100 cm. Zidovi su građeni od lomljenog kamena i opeke u malteru, a temelji su od krupnih komada lomljenog kamena. Patos crkve je sačinjen od sloja maltera sa pravougaonim pločama na njemu. U šutu pronađenom u crkvi je bilo nekoliko fragmenata ploča od mermera. Najverovatnije su one bile u funkciji patosa crkve.[2]

Crkva iz 15. veka[uredi | uredi izvor]

Istraživanja su pokazala da je kasnije u 15. veku na temeljima prethodne trikonhalne crkve sazidana jednobrodna crkva sa polukružnom oltarskom apsidom. Crkva je bila dugačka 19 m, a u ravni pevnica široka 15,30 m. U središnjem delu se nalazila časna trpeza u vidu zidanog stubca, dimenzija 1,50 sa 1,50 metra. Zidovi su slabo očuvani, jer je kasnije objekat rušen i nadograđivan. Očuvani su pevnički zid i deo severnog zida. Od zapadnog dela zida je sačuvan samo temelj, tako da se ne znaju dimenzijama nekadašnjeg ulaza. Pretpostalja se da na ulazu nisu bila vrata, nego pilasteri. Spoljna fasada je bila malterisana. Pronađena je kamena plastika koja je krasila crkvu. Tokom iskopavanja je u istočnoj pevnici pronađen fresko-malter, samo u šutu, i to jedino u prostoru oltarske apside.[3] To znači da je bar oltarski deo bio živopisan. Pronađen je i fragment rozete moravskog tipa. [4]

Menjanje namene crkve[uredi | uredi izvor]

Tokom godina sakralni objekat se menjao, postao je prvo džamija, koja je postojala u tom svojstvu sve do dvadesetih godina 18. veka, kada je pretvorena u katoličku crkvu.[5] Na kompleksu su vršene mnoge prepravke. U sledećoj fazi gradnje je porušena i proširena stara apsida, a nova apsida je imala oblik poluelipse. Nije poznato tačano vreme ove prepravke. Veće promene su pravljene nakon pretvaranja crkve u džamiju Mehmeda Osvajača. Tada se prepoznaju tri etape. U prvoj etapi je dograđen južni aneks i mihrab. Zbog povezivanja novog aneksa sa ostatkom hrama, probija se zapadni zid južne pevnice. U narednoj etapi je sazidan zapadni aneks dugačak 11,80 i širok 10,30 m i dograđeni su zidovi koji se razlikuju od starijih po tome što su tanji. Poslednja etapa je bila povezivanje zapadnog i južnog aneksa, kao i izgradnja jednog novog zida, uz odgovarajuća rušenja.[6] Temelji ovog sakralnog objekta su 2012. godine obnovljeni.[7]

Arheološka iskopavanja[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost crkve
Par minđuša pronađen prilikom arheoloških iskopavanja 2012. godine

Tokom arheoloških istraživanja u unutrašnjem prostoru crkve pronađeno je 32 ukopa, a još više ih je pronađeno u okolini crkve. Ukupno ih je bilo više od 120. Grobovi se nalaze u nekoliko kulturnih horizonata, što znači da su sahranjivali ljude ovde dok je nekropola bila pravoslavna i katolička crkva i džamija. U nekim grobovima su pronađeni i ekseri, što ukazuje na to da su se koristili i sanduci. Takođe su pronađeni i prilozi uz tela.[8] Tragovi crkve se mogu naći svuda po Velikom gradu. Tokom iskopavanja hamama u severnom delu Velikog grada su pronađeni delovi rozete i prepletenih ornamenata, koji su krasili crkvu. Najznačajniji nalaz se desio tokom rekonstrukcije temelja crkve 2012. godine. Pronađen je grob starije žene u kom su se nalazile zlatne minđuše sa grbom vizantijske porodice Paleolog i mogramima M. P. A. što su inicijali Marije Paleolog, druge žene Stefana Dečanskog.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Todorović, Miloš. „Percepcija sakralnog objekta u Smederevskoj tvrđavi kao primer zanemarivanja "osmanskog nasleđa". Mons Aureus: časopis za književnost, umetnost i društvena pitanja: 177—184. Pristupljeno 12. 8. 2018. 
  2. ^ Cunjak Mlađan 1998. Smederevska tvrđava novija istraživanja. Smederevo: Centar za korišćenje Smederevske tvrđave, 99-104.
  3. ^ M. Cunjak, Smederevska tvrđava, str. 112–113
  4. ^ Cunjak Mlađan 1998. Smederevska tvrđava novija istraživanja. Smederevo: Centar za korišćenje Smederevske tvrđave, 105-114.
  5. ^ Cunjak Mlađan 2011. Smederevska tvrđava novija istraživanja, drugo dopunjeno izdanje. Smederevo: Istorijski arhiv Smedereva, Akademija visoka škola za umetnost i konzervaciju Srpske pravoslavne crkve, 96.
  6. ^ Popović Marko 2001. Ka problemu srednjovekovnih crkvi smederevskog grada. U Starinar (ur. M. Vasić). Arheološki institut Beograd. str. 201 – 217.
  7. ^ Smederevska tvrđava: Obnovljen hram iz X veka
  8. ^ Cunjak Mlađan 1984. Iskopavanja unutrašnjeg prostora stare crkve u Smederevu. Saopštenja, XVI: 249.
  9. ^ Smederevo: Misterija zlatne minđuše

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cunjak Mlađan 1984. Iskopavanja unutrašnjeg prostora stare crkve u Smederevu. Saopštenja, XVI: 249.
  • Cunjak Mlađan Nikolić Marković Ljinjana 1997. Antičke i srednjovekovne nekropole Smedereva. Smederevo: Muzej u Smederevu.
  • Cunjak Mlađan 1998. Smederevska tvrđava novija istraživanja. Smederevo: Centar za korišćenje Smederevske tvrđave.
  • Cunjak Mlađan 2001. Srednjovekovni predmeti od gvožđa sa teritorije Podunavskog i Braničevskog okruga. Smederevo: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture.
  • Cunjak Mlađan 2011. Smederevska tvrđava novija istraživanja, drugo dopunjeno izdanje. Smederevo: Istorijski arhiv Smedereva, Akademija visoka škola za umetnost i konzervaciju Srpske pravoslavne crkve.
  • Jocović Novak, Kasalica Vladislav 1989. Spomenici srpskog podunavlja iza Kosova. Smederevo: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo.
  • Slobodan Nenadović 1979. Razmišljanja o arhitekturi crkve Blagoveštenja despota Đurđa Brankovića u Smederevu. U Zbornik Narodnog muzeja (ur. V. Kondić). Narodni muzej. str. 403 – 416.
  • Pavlović Leontije 1980. Istorija Smedereva u reči i slici. Smederevo: Muzej u Smederevu.
  • Popović Marko 2001. Ka problemu srednjovekovnih crkvi smederevskog grada. U Starinar (ur. M. Vasić). Arheološki institut Beograd. str. 201 – 217.