Сан смешног човека

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
San smešnog čoveka
Orig. naslovSon smešnogo čeloveka
AutorFjodor M. Dostojevski
Jezikruski
Izdavanje
IzdavačGraždanin
Datum1877.

San smešnog čoveka (rus. Сон смешного человека) je pripovetka Fjodora Mihajloviča Dostojevskog koja je prvi put objavljena 1877. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

San smešnog čoveka pripoveda o očajnom čoveku, koji je ogorčen životom i koji odluči da će počiniti samoubistvo. Na putu koji vodi ka njegovoj kući, on upoznaje devojku u nevolji koja ga moli da dođe i pomogne joj, ali on ne pristaje i odbacuje čak i devojčicu čija je majka u opasnosti.

Kasnije, sedi u svojoj stolici, spreman da umre, on je zaspao i sanja. U snu on izvršava samoubistvo, ali onda moli Boga za oproštaj, a Bog ga šalje u svet sličan Zemlji, prelep svet, naseljen bezgrešnim i srećnim ljudima. Ali jednog dana on ih greškom nauči da lažu i tako lanac kvarenja donosi sve iste strahote kao i na Zemlji. Ali će se probuditi kao drugi čovek i biti temeljno zahvalan za život na zemlji. On obećava da će ostatak života pomagati ljudima. Njegova glavna pouka je da volimo druge kao sebe.

Na kraju priče, narator navodi da je čovek našao devojčicu, i da će otići da joj pomogne, verovatno kao iskupljenje za svoju prethodnu grešku.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „San smešnog čoveka“ u: F. M. Dostojevski, Novele. Beograd: Narodna prosveta, 1933, str. 231-264.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Pripovetke-treća knjiga, Izdavačko preduzeće Rad, Beograd, 1975.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]