Saobraćaj u Turskoj
Turska je velika zemlja, mahom smeštena u Maloj Aziji, krajnje zapadnom delu Azije, ali krajnje severozapadni deo zemlje pripada krajnjem jugoistoku Evrope. Zemlja ima izuzetno povoljan saobrajno-prometni položaj između ova dva kontinenta, koji se nalaze veoma blizu u oblasti Istanbula (razdvojeni Bosforom i Dardanelima). Ovim moreuzima Turska zatvara oblast Crnog mora i putem toga određuje pomorski promet svih zemalja u njegovom zaleđu. Pore toga, Turska ima dugu morsku obalu. Zahvaljujući tome, preteča savremene Turske, Osmansko carstvo, upravljalo je suvozemnim prometom između Istoka i Zapada, a ovu mogućnost koristi i savremena Turska. Danas je ova zemlja u vremenu brzog osavremenjavanja, a što se očituje i po razvoju saobraćaja.
Turska ima razvijen drumski, železnički, vazdušni i vodni saobraćaj. Najveći saobraćajni čvorovi su nova i stara prestonica, Ankara i Istanbul, a veza između ova dva grada je saobraćajna „kičma“ zemlje.
Železnički saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Pogledati: državno preduzeće za železnicu - Turske Državne Železnice
Po podacima iz 2005. godine ukupna dužina železničke mreže u domenu javnog saobraćaja u Turskoj je 10.984 km, od čega je 2.336 km elektrifikovano. Sve pruge su standardne širine koloseka (1.435 mm). Železnička mreža je trenutno u obnovi, a predviđa se i njeno proširenje u budućnosti. Najveći projekt je izgradnja železničkog tunela ispod Bosfora (tzv. Marmaraj), adrugi značajni projekti su izgradnja nekoliko brzih železnica, od kojih je najznačajnija Istanbul - Ankara - Konija. No, sve je to danas u planovima.
Zbog promene prestonica tokom prve polovine 20. veka i veoma izrazitog planinskog reljefa, koji deli zemlju na niz užih oblasti, nisu postojale mogućnosti za stvaranje velikog železničkog čvorišta, pa danas postoji niz manjih železničkih čvorišta. Međutim, i pored svog položaja na samom obodu Turske Istanbul je i dalje najvažniji u železničkom saobraćaju u državi. Od Istanbula keću vozovi ka:
- severu: Bukurešt, Kišinjev
- severozapadu: Jedrene, Sofija, Beograd
- zapadu: Solun
- jugozapadu: Izmir
- jugu: Adana, Konija, Gaziantep, Damask
- istoku: Ankara, i preko nje do Erzuruma, Dijarbekira, Trabzona
Gradska železnica je prisutna u svim većim gradovima Turske. Metro sistem postoji u Istanbulu (pogledati: Istanbulski metro), Ankari, Izmiru i Bursi, a trenutno se gradi u Adani. Prevoz tramvajima i gradskom prigradskom železnicom je prisutan u mnogo većem broju gradova.
Železnička veza sa susednim zemljama:
- Grčka - da
- Bugarska - da
- Gruzija - ne, ali u izgradnji
- Jermenija - da, van upotrebe zbog političkih razloga
- Iran - da, ali pomoću železničkog feribota preko jezera Van
- Irak - ne
- Sirija - da
Drumski saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Ukupna dužina puteva u Turskoj u 2004. godini bila je 426.906 km, od čega je sa čvrstom podlogom 177.550 km (pri čemu se pod ovim podrazumevaju i veoma loši putevi putevi tipa makadama). Dužina savremenih auto-puteva i drugih puteva sa 4 trake je 1.892 km, malo spram veličine zemlje, pa su magistralni putevi najvažniji u zemlji. Njihova ukupna dužina je oko 17.000 km. Putevi nižeg ranga danas su u dosta lošem stanju i ispod savremenih merila. Međutim, poslednje dve decenije je uloženo jako mnogo sredstava u osavremenjavanje i proširenje mreže saobraćajnica.
Magistralni putevi u Turskoj nose dvoznačnu oznaku „D-trocifreni broj“. Oni putevi koji su pravca istok-zapad onačeni su brojevima tipa h00, a oni sever-jug su označeni sa h50.
Najvažniji putevi u Turskoj su:
- Magistralni put D-100, granica sa Bugarskom - Jedrene - Istanbul - Adapazari - Bolu - Amasija - Erzindžan - Erzurum - granica sa Iranom.
- Magistralni put D-200, Čanakale - Bursa - Eskišehir - Ankara - Kirikale - Sivas - Erzindžan.
- Magistralni put D-300, Češme - Izmir - Afion - Konija - Nevšehir - Kajseri - Malatija - Elazig - Van.
- Magistralni put D-400, Fetije - Antalija - Alanja - Mersin - Adana - Gaziantep - Sanliurfa - granica sa Irakom.
- Magistralni put D-550, Jedrene - Čanakale - Izmir - Ajdin - Mugla.
- Magistralni put D-650, Adapazari - Afion - Burdur - Antalija.
- Magistralni put D-750, Zonguldak - Ankara - Aksaraj - Tarzus.
- Magistralni put D-850, Unje - Sivas - Malatija - Gaziantep - granica sa Sirijom.
- Magistralni put D-950, granica sa Gruzijom - Erzurum - Dijarbekir - Mardin - granica sa Sirijom.
Auto-putevi u Turskoj nose dvoznačnu oznaku „O-broj“. Svaki broj je vezan za pojedinu pokrajinu Turske, kroz koju prolazi.
Savremeni auto-putevi su na trasama:
- Auto-put O-1, unutrašnja auto-putna zaobilaznica oko Istanbula.
- Auto-put O-2, spoljašnja auto-putna zaobilaznica oko Istanbula.
- Auto-put O-3, Jedrene - Istanbul.
- Auto-put O-4, Istanbul - Ankara.
- Auto-put O-20, auto-putna zaobilaznica oko Ankare.
- Auto-put O-21, Ankara - Adana, u izgradnji.
- Auto-put O-30, auto-putna zaobilaznica oko Izmira.
- Auto-put O-31, Izmir - Ajdin.
- Auto-put O-32, Izmir - Češme.
- Auto-put O-33, auto-putna zaobilaznica oko Burse.
- Auto-put O-50, auto-putna zaobilaznica oko Adane.
- Auto-put O-51, Mersin - Osmanije.
- Auto-put O-52, Adana - Gaziantep.
- Auto-put O-53, Osmanije - Iskenderun.
- Auto-put O-54, auto-putna zaobilaznica oko Gaziantepa.
Vodeni saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Truska je primorska zemlja sa izlazom na čak 4 mora (Crno, Mramorno, Egejsko i Sredozemno), na dva važna moreuza (Bosfor i Dardaneli) i sa veoma dugom obalom. Tradicionalno, pomorski saobraćaj je bio razvijen u predelu Bosfora i Dardanela zahvaljujući svom prometnom značaju. Ovde je veoma značajan prevoz feribotima između obala Evrope i Azije. Za raliku od ovog dela turske obale, veći deo zemlje ostao je kontinentalan, zatvoren visokim planinama od mora, tako da je dugo bilo malo značajnih luka u Turskoj. Dana su najpoznatije luke:
- Crno more: Trabzon, Samsun, Zonguldak
- Mramorno more: Gemlik, Istanbul, Izmit
- Egejsko more: Izmir
- Sredozemno more: Iskenderun, Mersin, Antalija
Saobraćaj rekama u Turskoj je slabo razvijen, iako je dužina plovnih reka oko 1.200 km. Razlog tome je što je većina reka plitka, posebno tokom letnjih suša, a mnoge su i planinske, brze i sa velikim padom.
Gasovodi i naftovodi[uredi | uredi izvor]
Gasovod: 4.621 km (2006. g.)
Naftovod: 3.543 km (2006. g.)
Vazdušni transport[uredi | uredi izvor]
Budući da je Turska velika zemlja sa velikim prometnim mogućnostima, ako i brojnim turističkim odredištima, vazdušni saobraćaj ima veći značaj nego u drugim zemljama.
U Turskoj postoji veliki broj avio-preduzeća, od kojih je najpoznatije i najveće državno preduzeće Terkiš erlajns.
U državi postoji 117 zvanično upisanih aerodroma 2007. godine, od čega 90 sa čvrstom podlogom (pogledati: Aerodromi u Turskoj). 48 aerodroma je uvršteno na listu međunarodnih aerodroma sa IATA kodom (IATA Airport Code). Najpoznatiji od njih su:
- Međunarodni aerodrom „Ataturk“ u Istanbulu - IST
- Međunarodni aerodrom „Sabiha Gokčen“ u Istanbulu - SAW
- Međunarodni aerodrom „Esenboga“ u Ankari - ESB
- Međunarodni aerodrom „Adnan Menderes“ u Izmiru - ADB
- Aerodrom „Šakirpaša“ u Adani - ADA
- Aerodrom „Antalija“ u Antaliji - AYT
- Aerodrom „Dijarbekir“ u Dijarbekiru - DIY
- Aerodrom „Oguzeli“ u Gaziantepu - GZT
- Aerodrom „Trabzon“ u Trabzonu - TZX
- Međunarodni aerodrom „Dalaman“ između Marmarisa i Bodruma - DLM
Najvažnije vazduhoplovno čvorište u državi, već i u ovom delu sveta, je Istanbul sa dva velika aerodroma (Ataturk, Sabiha Gokčen). Aerodrom „Ataturk“ je stariji, veći i važniji. On se nalazi 15 km zapadno od središta Istanbula. Drugi po značaju je "Esenboga“ u Ankari. Posle toga najprometniji su aerodromi koji opslužuju turistička odredišta na turskoj rivijeri (Antalija, Bodrum, Marmaris, Kušadasi), kod kojih dominira promet tokom letnjeg dela godine.
U Turskoj je 2007. godine zabeleženo 18 heliodroma.