Saraorci

Koordinate: 44° 29′ 11″ S; 21° 04′ 34″ I / 44.486333° S; 21.076166° I / 44.486333; 21.076166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Saraorci
spomenik borcima iz Prvog svetskog rata
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
GradSmederevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2107
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 11″ S; 21° 04′ 34″ I / 44.486333° S; 21.076166° I / 44.486333; 21.076166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina74 m
Saraorci na karti Srbije
Saraorci
Saraorci
Saraorci na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11315
Pozivni broj026
Registarska oznakaSD

Saraorci su naseljeno mesto grada Smedereva, Podunavskog okruga (do 1968. godine opština Velika Plana). Naselje se nalazi u aluvijalnoj ravni Velike Morave, udaljeno 25 km od Smedereva. Prema popisu iz 2011. selo broji 2107 stanovnika. Kroz saraorački atar danas protiču dve reke: Jezava i Velika Morava.

Naziv i istorija sela[uredi | uredi izvor]

Po predanju selo je dobilo ime po zidarima Saraorima, koji su zidali Smederevsku tvrđavu. Pretpostavlja se da su živeli pored reke Morave.

Selo je nastalo pre 18. veka.[1] U periodu 1945—1964. Saraorci su bili sedište istoimene opštine, kojoj su pripadala sela Lozovik, Miloševac, Trnovče i Krnjevo. Status varošice je od 22. marta 1896. godine varošica Saraorci.

Saraorci se nalaze južno od Smedereva. Nema podataka na osnovu kojih bi se sa sigurnošću moglo govoriti o osnivanju i starosti ovoga naselja. Ali sudeći po tragovima iz prošlosti, koji se nalaze u blizini ovoga mesta, kao i po imenu, koje navodi na pomisao da su ovde nekada možda živeli saraori, koji su radili na podizanju smederevskog grada, moglo bi se reći da je ovde postojalo starije naselje.

U aračkim spiskovima se pominju Saraorci koji su imali 1818. godine 38 kuća. Godine 1846. u Saraorcima je bilo 99 kuća, a po popisu iz 1921. godine u njima je bilo 405 kuća sa 2.109 stanovnika.

Po predanju su Saraorci ranije bili u Selištu, na desnoj strani Jazove, i od nje udaljeni oko 200 metara. U Selištu su bile kuće Pavkovića, Bekića, Rakića i Matića, pa su oni zbog „teskobe“ prešli na današnja mesta. Danas su u Selištu kuće i imanje Blagojevića. Pavkovići (danas imaju razna prezimena) su „udarili kolac ovome mestu“. Njihov je predak Pavko došao u Selište, i od skora je u Selištu postojala stara Pavkova kuća. Bekići (sa raznim prezimenima) su starinom od Kosova, a Rakići (Matkovići) i Matići su iz „Erske“ – od Dragačeva. Radunovići, Ilići (Bradulovići), i Jovanovići su od Kosova, Ilići (Bradilovići), Milosavljevići i Gojkovići su starinom od Kosova.. (podaci krajem 1921. godine).[2] [3]

Društveni život[uredi | uredi izvor]

U Saraorcima postoji jedna osnovna škola, OŠ „Heroj Sveta Mladenović“, stara 48 godina. Počela sa radom 18. januara 1968. godine, a pre toga je postojala škola „Vuk Karadžić“. Školstvo postoji od 1836. godine.

Saraorci imaju bogat istorijat KUD-a „Rade Marković“. KUD je osnovan 60-ih godina 20. veka i do sada je učestvovao na svim važnijim regionalnim i republičkim takmičenjima. Fudbalski klub „SASK“ osnovan je 1933. godine. Rukometni klub osnovan 1972. godine i takmičio se u svim rangovima takmičenja, a najveći uspeh je ulazak u drugu saveznu ligu sezone 1998/99. godine, kada zbog NATO agresije prestaje sa takmičenjem, a kasnije i sa radom.

Na teritoriji Saraoraca postoji jedan spomenik kulture[4]mehana porodice Mladenović, izgrađena početkom 19. veka, a kategorisana kao spomenik kulture od izuzetnog značaja 1981/1983.

Na starom groblju u Saraorcima postoji zadužbina Jovana Vićentijevića-Masaraoša podignuta 1925. godine.

Zadužbina Jovana Vićentijevića

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2011. godine u naselju Saraorci živi 1711 punoletan stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,3 godina (39,3 kod muškaraca i 43,3 kod žena). U naselju postoji 689 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 2.642
1953. 2.722
1961. 2.851
1971. 2.787
1981. 2.864
1991. 2.688 2.491
2002. 2.413 2.713
2011. 2.107

Saraorci su velikim delom naseljeni Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa primećeno je opadanje broja stanovnika.

Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6][7]
Srbi
  
2.279 94,44%
Romi
  
94 3,89%
Mađari
  
4 0,16%
Crnogorci
  
2 0,08%
Hrvati
  
2 0,08%
Slovenci
  
1 0,04%
Rumuni
  
1 0,04%
Nemci
  
1 0,04%
nepoznato
  
20 0,82%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati Saraorčani[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sušić, M. B. 1968. Saraorci. U: Enciklopedija Jugoslavije 7: str. 143. Jugoslovenski leksikografski zavod: Zagreb.
  2. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19 (dr. B. M. Drobnjaković: Smederevsko podunavlje i Jasenice
  3. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1999) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  4. ^ Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Smederevo. 2003.Spomenici kulture smederevskog i braničevskog kraja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]