Svetlo-tamno

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Svetlo-tamno[1] ili kjaroskuro (italijanski jezik chiaroscuro) je izraz u slikarstvu kojim se označava upotreba kontrasta svetla i sene koji utiču na celu kompoziciju dela i takođe metod kojim se postiže volumen trodimenzionalnih predmeta i figura. Leonardo je prvi koji je uočio i primenio mogućnosti kjaroskura i upotrijebio ga za postizanje volumena[1] a Karavađo za postizanje drame u slici. Takođe se koristi u fotografiji i filmu u opisu dela koja poseduju ove karakteristike.

Karavađo, Poziv Sv. Mateja (Karavađo)

Dramatičnost scene u slikarstvu se postiže osvetljenjem snopom svetla iz nevelikog često sakrivenog izvora svetla i nosi ime kjaroskuro, odnosno svetlo-tamno ili tenebrizam.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Janson 1975, str. 349

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janson, H. W. (1975). Istorija umetnosti – Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas (Umetnost). Beograd, Jugoslavija: Prosveta. 
  • Licht und Schatten. In: Lexikon der Kunst. Band III. Berlin 1981, S. 7ff.
  • Marcus Stiglegger: Film noir. In: Thomas Koebner (Hrsg.): Sachlexikon des Films. Stuttgart 2007, S. 224ff.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]