Severni Andi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severni Andi
Cordillera Boreal
Vulkan Čimboraso u Ekvadoru
Geografske karakteristike
Ndm. visina6.282 m
Geografija
MasivAndi
Geologija
Starost stenakambrija

Severni Andi (šp. Cordillera Boreal) su deo planinskog venca Anda koji se pružaju između Karipskih i Centralnih Anda, počev od Venecuele na severu, preko Kolumbije do Ekvadora na jugu. Pravac prostiranja je severoistok-jugozapad, tačnije između 12° sgš i 4-5° jgš. Najviši vrh nalazi se u Ekvadoru, a to je vulkan Čimboraso, visine 6.282 metra.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Severni Andi sa stoje se od tri paralelna antiklinorijuma u Kolumbiji i dva u Ekvadoru. U Kolumbiji ih sačinjavaju Istočni, Centralni i Zapadni. Istočni Kordiljeri (šp. Cordillera Oriental) sastoje se od kambrijskog jezgra građenog od metamorfnih stena. Preko njih leže moćni kredni sedimenti. Erozija je ogolila osnovu, a vulkani odsustvuju. Venac se pruža od 2-7° sgš, odakle se deli na dva paralelna kraka — Sijera de Perija (3.750 m) sa gromadnom planinom Santa Marta (vrh Piko Kristobal Kolon - 5.775 m), koji su na zapadu uz obalu Karipskog mora u Kolumbiji i Kordiljera de Merida sa planinom Nevada (vrh Bolivar - 5.007 m), koji je na istoku u Venecueli. Između ova dva kraka prostire se velika udolina u kojoj se formiralo jezero Marakaibo. Istočne Kordiljere odvaja od Centralnih udolina reke Magdalene.

Centralni Kordiljeri (šp. Cordillera Central) građeni su od paleozojskih i mezozojskih metamorfnih i magmatskih stena. Dominiraju brojni vulkani od kojih se izdvajaju Tolima (5.225 m), Ruiz (5.400 m), Uila (5.750 m). Prosečna visina ovog venca je oko 3.500-4.000 metara. Raščlanjen je tokovima Magdalene i Kauka. Zapadni Kordiljeri (šp. Cordillera Occidental) strmo se izdižu iznad pacifičke obale. Od Panamskih planina odvaja ih na severu dolina reke Atrato. U neogenu je ovaj ugib bio veza Atlantika i Pacifika. Ovaj venac građen je od krednih i jurskih sedimenata prekrivenih vulkanskim slojevima. Od Centralnih ih odvaja dolina reke Kauko. Najviša tačka je u blizini ekvadorske granice - 4.764 metara.

U južnom Kolumbiji i Ekvadoru Severni Andi se sužavaju u dva venca — Zapadne, građene od mezozojskih peščara, krečnjaka i konglomerata i Istočne, koji se sastoje od gnajsa i škriljaca. Osnova ova venca prekrivena je debelim slojevima lave. Prosečna visina je 3.500-5.000 metara. Između njih prostire se tektonska udolina sa brojnim visokim kotlinama („ojas“) visine 2.200-3.000 metara. Karakteriše je pojas aktivnih i ugašenih vulkanaKotopaski (5.897 m), Čimboraso (6.310 m), Antisana (5.758 m), Altar (5.319 m), Kajambe (5.790 m) i dr. Brojne kupe su prekrivene snegom i ledom, a sa nekih se spuštaju i lednici.

Klima ovih prostora je žarka ekvatorijalna. Temperature se kreću oko 27-29 °C, a vazduh je veoma zasićen vlagom. Količina padavina varira od 2.500-3.000 milimetara do 5.000-7.000 na tihookeanskom primorju. U Severnim Andima su izraženi klimatsko-vegetacijski pojasevi, koji imaju svoje karakteristične nazive. Do 1.000-1.500 metara nadmorske visine je tijera kalijente („žarka zemlja“), sledi tijera templada („umerena zemlja“) do 2.500-3.000 metara, koja je najpovoljnija za život, pa onda tjera frija („hladna zemlja“) do 4.000 metara i na kraju tijera elada („zaleđena zemlja“). Preko 4.500 metara je pojas večitog snega i leda, sa temperaturama ispod 0 °C i pojavom lednika.

Najznačajniji tokovi Severnih Anda su reke Magdalena dužine 1.497 kilometara, koja se uliva u Karipsko more i njena leva pritoka reka Kauka (1.349 km). Njihovi tokovi razdvajaju paralelne vence Anda. Osim njih značajna je i reka Atrato dugačka 670 km, takođe pritoka Karipskog mora. Sa Zapadnih Kordiljera ka Pacifiku spuštaju se brojne manje reke od kojih se mogu izdvojiti Esmeraldas i Gvajas (55 km).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vujadinović, S. (2009): Regionalna geografija Južne Amerike, Geografski fakultet, Beograd