Sem (Biblija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sem

Sem (hebr. שם, grč. Σημ, arap. سام – „renome; prosperitet“) je po Bibliji bio jedan od sinova Noja. Veruje se da je bio Nojev najstariji sin, mada neka svedočanstva ga pominju kao drugog po starosti, u odnosu na braću Jafeta i Hama [en].

U Knjizi postanja (11:10) pominje se da je Semu bilo oko 100 godina nakon rođenja Arpakšada, dve godine posle potopa, što bi značilo da je imao 98 godina u vreme potopa. Pominje se i da je živeo još 500 godina posle toga, što daje ukopno oko 600 godina života.

Sem je imao pet sinova: Elam, Asur, Aram, Arpakšad i Lid, i jednu ćerku. Avram, jevrejski patrijarh, bio je jedan od potomaka Arpakšada.

Istoričar Josif Flavije (1. vek), među mnogim drugima, prihvata mišljenje da su potomci ovih Semovih pet sinova narodi Elama, Asirije, Sirije, Kaldeja i Lidije, kao i da imena nose po njima.

Nazivi kao što su Semiti i Hamiti su danas manje uobičajeni. Ponekad se koriste u „rasnoj“ konotaciji. Termin antisemitizam se koristi da označi rasne, etničke i kulturne predrasude usmerene isključivo na Jevreje. Pojam semitski se i dalje najčešće koristi da označi grupu semitskih jezika, kao podskup afroazijskih jezika, koji obuhvata zajedničku jezičku baštinu arapskih, aramejskih, akadskih, etiopskih, hebrejskih i feničanskih jezika.

Sem se pominje u Knjizi postanja 5:32, 6:10, 7:13, 9:18,23,26-27, 10, 11:10, i u Prvoj Knjizi dnevnika 1:4.

Rodoslov[uredi | uredi izvor]

Sim
ElamAsurArfaksadLudAram
SalaUzUlGaterMas
Ever
FalekJektan
Ragav
Elmodad
Salet
Sarmot
Jarah
Odor
Evil
Dekla
Eval
Avimail
Sava
Ufir
Evilo
Jovav
Seruha
Nahor
Tara
AvramNahorAran

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]