Sejalica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sejalica
Seme za setvu
Seme za setvu

Sejalice spadaju u grupu mašina za setvu i žetvu. Pravilno obavljenom setvom seme biljaka se postavlja u optimalne uslove za rast i razvoj. Time se ispunjava preduslov za postizanje što većih prinosa po jedinici površine. Pre nego što se pristupi setvi, potrebno je izvršiti više pripremnih radova. Zemljište mora biti dobro pripremljeno za setvu. Površinski sloj zemljišta treba da je usitnjen i dovoljno dubok, tako da posejano seme ima mek pokrivač i tvrdu posteljicu. Rastresito zemljište iznad položenog semena je povoljno zbog lakšeg klijanja i nicanja, a ispod semena zbijenije zemljište ima dobar kapilaritet. Navedene predradnje obavljaju poljoprivredne mašine iz iste grupe pod nazivom setospremači.[1]

Ciljevi setve[uredi | uredi izvor]

Savremena agrotehnika treba da obezbedi:

  • da se setva obavi u optimalnom agrotehničkom roku
  • da dubina setve bude ujednačena
  • da se seme ravnomerno rasporedi po površini kako bi se postigao određen broj biljaka po jedinici površine
  • da se zaseje određena količina semena po jedinici površine.

Sejalica treba da, osim navedenih zahteva, ispuni i sledeće:

  • da ne oštećuje seme prilikom setve više od 1%
  • da se prilagođava mikroreljefu zemljišta
  • da se brzo može za određenu količinu semena po hektaru podesiti potreban razmak redova, dubina setve i razmak semena u redu kod širokorednih kultura
  • da se može koristiti za setvu više vrsta biljaka
  • da se istovremeno sa setvom može đubriti i obaviti zaštita.

Vrste sejalica[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od potrebe proizvodnje i setve željene kulture, imamo i različine tipove sejalica:

  • Sejalice za setvu strnih žita
  • Sejalice za setvu kukuruza i širokorednih kultura.

Sejalice za setvu strnih žita[uredi | uredi izvor]

Nekadašnji izgled sejalice za strna žita

Sejalice za setvu strnih žita imaju široku primenu. Po konstrukciji su različite i mogu se koristiti i za setvu drugih kultura (trava, pasulja i dr). Zato su one manje ili više univerzalne sejalice.

Prema vučnoj snazi razlikuju se:

  • zaprežne
  • traktorske
  • ručne sejalice.

Prema prikopčavanju na traktor mogu biti:

  • nošene
  • vučene sejalice.

Prema konstrukciji mogu biti:

  • mehaničke
  • mehaničko-pneumatske sejalice.

Sejalica se sastoji od: uređaja za prikopčavanje, prenosnog mehanizma, ramske konstrukcije, točkovca, sanduka za seme, aparata za izbacivanje semena, lule za sprovođenje semena, ulagača semena, markera, uređaja za regulisanje količine semena, uređaja za regulisanje dubine setve. Pored navedenih delova, koji su obavezni, sejalice mogu biti opremljene i zasunima za pojedinačno zatvaranje lula, zasunom za pražnjenje sanduka, uređajem za elektronsku kontrolu setve, mešačem semena, lancima, branama i drljačama za zatrpavanje semena, nagaznim točkovima i dr.[2]

Sejalice za setvu kukuruza i širokorednih kultura[uredi | uredi izvor]

Širokoredna sejalica

Sejalice za setvu kukuruza su precizne sejalice za setvu semena različitih dimenzija i oblika.

Osim kukuruza, ove sejalice mogu sejati i druge širokoredne kulture (pasulj, soja, suncokret i dr.). Konstrukcija sejalica omogućuje preciznu setvu u redove. Kombinacijama međurednog rastojanja i razmaka zrna u redu postiže se optimalan raspored biljaka.

Setveni uređaj se sastoji od sanduka za seme, horizontalno postavljene setvene ploče na dnu sanduka, nosača setvenog aparata, prenosnog mehanizma i sankastog ulagača semena. Setvena ploča je plastična i po obodu ima 20 polukružnih otvora. Tokom setve se ploča okreće, seme iz kutije upada u otvore na ploči (u svaki otvor po jedno seme). Okretanjem ploče seme se donosi do otvora na kutiji gde se nalazi udarač sa oprugom koji seme potisne u ulagač, odakle ono slobodnim padom upada u brazdicu. Ispred udarača se nalazi čistač koji sa ploče skida višak semena i ne dozvoljava da u otvor na ploči upadne više od jednog semena.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mehanizacija poljoprivrede. dr Rade Radojević. 2005. 
  2. ^ Poljoprivredna tehnika. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 2001. str. 55—69. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Genius of China, Robert Temple, ISBN
  • History Channel, Where Did It Come From? Episode: "Ancient China: Agriculture"

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]