Slava Ogrizović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
slava ogrizović
Slava Ogrizović
Lični podaci
Datum rođenja15. septembar 1907.
Mesto rođenjaZvornik, Austrougarska
Datum smrti18. oktobar 1976. (69 god.)
Mesto smrtiZagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijanovinarka, književnica
Porodica
SupružnikBogdan Ogrizović
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije

Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost
Orden rada sa srebrnim vencem
Orden rada sa srebrnim vencem
Partizanska spomenica 1941.

Slava Ogrizović-Vrinjanin (Dvor, kod Tuzle, 15. septembar 1907 — Zagreb, 18. oktobar 1976) bila je novinarka, književnica, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Hrvatske.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 15. septembra 1907. godine u Zvorniku. Majka joj je bila udovica činovnika, koja se brinula za svoje desetero dece. Završila je gimnaziju u Zagrebu. Školovala se zarađujući, ali je morala da prekine studije na Filozofskom fakultetu zbog teškog materijalnog stanja.

Isprva se zaposlila kao činovnica u banci, a zatim je radila u privatnim preduzećima i fabrikama. Uskoro se priključila radničkom pokretu, te organizovala i učestvovala u štrajkovima. Bila je članica SBOTIČ-a, Udruženja univerzitetski obrazovanih žena, Društva hrvatskih književnika i predsednica Društva za prosvetu žene. Bila je aktivna i u drugim organizacijama koje su bile pod uticajem ilegalne Komunističke partije Jugoslavije.

Godine 1936, udala se za profesora matematike, Bogdana Ogrizovića, koji je još od studentskih dana bio povezan s revolucionarnim pokretom. Godine 1940, Slava je postala članica KPJ.

Nakon okupacije Jugoslavije 1941, nastavila je s ilegalnim radom u okupiranom Zagrebu. Supruga su joj, 2. jula 1943, uhapsili ustaše zbog saradnje sa NOP-om. Narednih meseci je organizovala više pokušaja bega za njega i intervenisala kod uticajnih ličnosti u Zagrebu, ali bezuspešno. Otišla je u partizane januara 1944, nakon što je Bogdan obešen u zagrebačkoj Dubravi 20. decembra 1943. godine. Još za vreme rata počela je da sakuplja i obrađuje gradivo o oslobodilačkom pokretu u Zagrebu.

Nakon rata, neko je vreme radila u AFŽ-u, a zatim je bila načelnica Ministarstva za socijalno zbrinjavanje, sekretarica Jugoslovenske knjige u Beogradu, direktorka filijale Narodne banke, urednica Radio Zagreba za emisije posvećene NOB-u, članica Plenuma Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske i ostalo.

Umrla je 18. oktobra 1976. godine u Zagrebu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja.[1]

Publicistika[uredi | uredi izvor]

Slava Ogrizović je svoju prvu knjigu, „Racija“, objavila 1951. godine. Posle toga je bila urednica mnogih zbirki tekstova i autorka još nekoliko knjiga. Poslednju knjigu koju je uređivala, „Zagreb se bori“, nakon njene smrti završila je njezina kći, Višnja Ogrizović. Dela:[1]

  • „Racija: zapisi iz Narodnooslobodilačke borbe“. Zagreb 1951.
  • „Ljudi i događaji koji se ne zaboravljaju“ (šest tomova). Zagreb, 1953–1956.
  • „Narodni heroj Josip Kraš“. Zagreb, 1955.
  • „Bili smo jači“. Zagreb, 1958.
  • „Bili smo partizani“. Zagreb, 1960.
  • „Odmazda“. Beograd, 1961.
  • „Zagreb se bori“. Zagreb, 1977.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 588. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.
  • Slava Ogrizović. Zagreb se bori. „Školska knjiga“, Zagreb 1977. godina.