Slavko Šlander

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
slavko šlander
Slavko Šlander
Lični podaci
Datum rođenja(1909-06-20)20. jun 1909.
Mesto rođenjaDolenja vas, kod Prebolda, Austrougarska
Datum smrti24. avgust 1941.(1941-08-24) (32 god.)
Mesto smrtiMaribor, Nacistička Nemačka
Profesijazubotehničar
Delovanje
Član KPJ od1932.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
U toku NOBsekretar PK KPS za Štajersku
Heroj
Narodni heroj od25. oktobra 1943.

Slavko Šlander Aleš (Dolenja vas, kod Prebolda, 20. jun 1909Maribor, 24. avgust 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 20. juna 1909. godine u Dolenjoj vasi kod Prebolda, u Savinjskoj dolini. Poticao je iz siromašne porodice. Završio je zubotehničku školu u Rogaškoj Slatini. Godine 1928. preselio se u Prebold, gde je bio aktivan u sokolskom društvu, te se bavio muzikom, fotografijom i sportom. Godine 1932. preselio se u Celje i tamo se zaposlio. Kao aktivni saradnik u naprednom radničkom pokretu, iste godine primljen je u Komunističku partiju Jugoslavije.

Novembra 1933. godine uhapšen je i osuđen na tri godine robije, koju je prvobitno izdržao u zatvoru u Mariboru, da bi 10. jula 1934. bio premešten u Sremsku Mitrovicu. Narušenog zdravlja, vratio se nakon robije na partijski rad. Postao je sekretar Okružnog komiteta KP za Celje i Savinjsku dolinu. Na toj funkciji, organizovao je Prvu konferenciju KP Slovenije, održanu 17. i 18. aprila 1938. godine u Grajskoj vasi. Iste je godine kraće vreme bio u zatvoru u Ljubljani. Kad je policija počela da hapsi komuniste radi sprovođenja u logor u Bileći, on se 7. februara 1940. godine povukao u ilegalu i tako izbegao ponovni zatvor.

Kao vrlo sposoban organizator, na Trećoj konferenciji KPS, 29. juna 1940. godine, izabran je za kandidata Centralnog komiteta KPS i delegata za Petu zemaljsku konferenciju KPJ, a maja 1941. izabran je za člana CK KPS. Istovremeno je postao i sekretar Pokrajinskog komiteta za Štajersku, područje na kome su Nemci i kulturbundovci najviše delovali.

Prvih dana, kao sekretar PK KPS, najviše je širio ideju otpora u krajevima koje je već dobro poznavao, ali su tu i petokolonaši njega dobro poznavali. Neprestano se biciklom vozio iz mesta u mesto, sazivao partijske sastanke i vodio razgovore. Uprkos žestokom nasilju u Celju, on je u junu sazvao sednicu pokrajinskog rukovodstva na starom celjskom gradu, gde su simpatizeri KPJ obezbeđivali sastanak.

Sredinom jula 1941. godine, uputio se na politički i vojnički rad u predele oko Maribora. Obišao je i partijske i vojničke organizacije u Mariboru. Tamo su ga 7. avgusta uhapsili Nemci kada je bez oružja napao gestapovce da bi oslobodio svoju saradnicu Slavu Klavora, koju su gestapovci uhapsili na mestu koje je bilo dogovoreno za sastanak.

Slavko je pri sebi imao samo falsifikovanu legitimaciju na ime Franc Veber. Nemci su odmah posumnjali da imaju u rukama Slavka Šlandera, koga su već duže vremena tražili. Poznali su ga po opisu petokolonaša i po fotografijama koje su bile sačuvane u policiji od ranijih hapšenja. Uprkos mučenjima kojima je bio podvrgnut, Slavko nije odavao svoje pravo ime, jer je znao da bi time samo izazvao nova hapšenja. Stalno je tvrdio da se zove Franc Veber, onako kako je pisalo u legitimaciji.

Kao Franc Veber, streljan je 24. avgusta 1941. godine u Mariboru. Zajedno s njim, bili su streljani i njegov dugogodišnji saradnik i drug iz Sremske Mitrovice, Franjo Vrunč, i Slava Klavora.

6. avgusta 1943. godine, po njemu je nazvana novoformirana Šesta slovenačka brigada. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1949. godine u Grobnicu narodnih heroja u Ljubljani.

Za narodnog heroja proglašen je, odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ, a na predlog Glavnog štaba NOV i PO Slovenije, među prvim borcima Narodnooslobodilačkog rata25. oktobra 1943. godine, zajedno sa drugim istaknutim borcima i SlovenijeIvanom Kavčičem, Tonetom Tomšičem i Ljubom Šercerom.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]