Slobodan Kovačević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodan Kovačević
Lični podaci
Datum rođenja(1946-12-29)29. decembar 1946.
Mesto rođenjaSarajevo, FNR Jugoslavija
Datum smrti22. mart 2004.(2004-03-22) (57 god.)
Mesto smrtiSarajevo, Bosna i Hercegovina
ZanimanjeKompozitor, muzičar, gitarista
Muzički rad
Aktivni period1963—2004.
ŽanrRok muzika
Instrumentgitara
Izdavačka kućaJugoton

Slobodan Bodo Kovačević (29. decembar 194622. mart 2004) bio je jedan od najvećih rok gitarista na prostoru Jugoslavije, karijeru je započeo u sarajevskoj rok grupi "Lutalice". Sredinom 1960-ih godina pridružio se "Indexi-ma", u kojima je tada već bio Davorin Popović kao pevač.[1]

Bio je gitarista kojeg su cenile i kolege iz sveta klasične muzike, muzički autor čiji je progresivni rok promovisao jugoslovenski zvuk u Evropi. Smatran je kao "intelektualac" među rokerima, po obrazovanju je bio diplomirani arhitekta, bio je jedan od stubova Indeksa – jednog od najdugovečnijih muzičkih fenomena u bivšoj SFRJ.[2]

Godine 1978. dobio je, zajedno sa ostalim članovima Indeksa, Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, a iste godine i nagradu JRT (Jugoslovenske televizije) za album Indeksa "Modra rijeka", koji je proglašen albumom godine u Jugoslaviji.

Godine 2004. nagrađen je nagradom Davorin za najboljeg instrumentalistu godine u Bosni i Hercegovini.[1]

Biografija Slobodana Bode Kovačevića[uredi | uredi izvor]

U rodni list je upisan kao Slobodan A. Kovačević. Srednje slovo označava ime njegovog oca: Adem. Tokom muzičke karijere postao je poznat po nadimku Bodo. Diplomirao je arhitekturu na Univerzitetu u Sarajevu, međutim, u njegovom životu i radu bila je presudna njegova ljubav prema muzici. Muzikom je počeo da se bavi početkom 1960-ih. Najpre je bio gitarista u muzičkoj grupi Lutalice a od 1965. godine u Indeksima. Bodo Kovačević se u slobodno vreme bavio slikanjem, akvareli su mu bili najdraža tehnika likovnog izražavanja.

Bio je u braku sa Edinom Filipović koju je oženio 10. jula 1981. godine. Boda Kovačević je sa suprugom Edinom dobio kćerku Hanu.

Kovačević je preminuo 22. marta 2004. godine u Sarajevu od raka jetre. Sahranjen je 25. marta u Aleji velikana na "Barama" u Sarajevu, gde počiva i pevač Indeksa, Davorin Popović.

Od 2006. godine, u njegovu počast, se dodeljuje Nagrada Bodo Kovačević za gitaristu godine koja je u sklopu nagrade Davorin.[1]

Muzička karijera[uredi | uredi izvor]

Slododan Boda Kovačević je prve muzičke korake počeo kao srednjoškolac na audiciji kod Kornelija Kovača kao pevač. Kada je počeo da pohađa časove gitare kod profesora Mila Praljka otkriven je njegov talenat.

Osnovao je muzičku grupu "Lutalice" 1963. godine, u kojoj su bili još Slobodan M. Kovačević (kasnije: muzička grupa: "More"), basista Duško Čorlija, bubnjar Vojo Šimšić i pevač Zoran Vidović Cojo. Sa "Lutalicama" su nastupale i pevačice Selma Koluder i Gordana Magaš (kasnije poznata sarajevska balerina i koreograf). U drugoj postavi "Lutalica" basista je bio Fadil Redžić, bubnjar Miroslav Šaranović. Iz tog perioda ostao je zabeležen prvi autorski instrumental Slobodana Kovačevića, kompozicija "Snježni kristali", koja je u studiju Radio Sarajeva snimljena 16. aprila 1965.

U "Indekse " je Slobodan Kovačević došao u leto 1965. godine i ubrzo je u grupu doveo i Fadila Redžića iz "Lutalica". Prvu značajnu kompoziciju za Indekse Bodo Kovačević je komponovao pod nazivom Pružam ruke, na tekst Nikole Borote, krajem 1966. godine, a snimljena je u prostorijama Radio Sarajeva 13. februara 1967. godine. S tom pesmom su Indeksi nastupili na lokalnom izboru za pesmu Evrovizije, koji je bio priređen u Ljubljani. Tu pesmu smatraju prvom jugoslovenskom autorskom pop rok kompozicijom koja se izvela na maternjem jeziku.

Svoj celokupni radni vek Kovačević je posvetio muzičkoj grupi Indeksi u okviru koje je bio najplodniji autor. Potpisao je mnoge najznačajnije pesme Indeksa kao kompozitor, aranžer i producent. Kovačević je ovu muzičku grupu predvodio u stalne eksperimente. Najslavnije muzičke teme Indeksa su njegove (Plima, Negdje na kraju u zatišju, Modra rijeka) a neke je uradio u saradnji sa Fadilom Redžićem (Balada na tekst Maje Perfiljeve i Svijet u kome živim na tekst Želimira Altarca Čička.

Spomen-ploča, Sarajevo

Pesma Plima na tekst Kornelija Bate Kovača smatra se za remek-delo u istoriji muzike Bosne i Hercegovine. U antologiju bosanskohercegovačke muzike pripada i rok poema Negdje na kraju u zatišju komponovana na tekst Želimira Altarca Čička, koja je snimljena oktobra 1969. godine u studiju Radio Sarajeva. Bila je to prva rok kompozicija u bivšoj SFRJ u trajanju 11,38 minuta i prva rok poema sa recitativom na početku i kraju, stihove je govorio Branko Ličen. Tokom naredne godine, bez obzira na dužinu trajanja, ta kompozicija je proglašena najslušanijom pesmom po izboru slušalaca Radio Sarajeva u hit emisiji Deset gramofona voditelja Vlatka Markovića. Prve sedmice pesma je bila emitovana prvi deo a druge sedmice drugi deo i tako sedmicama i mesecima do proglašenja najslušanije kompozicije 1970. godine. Kovačević je u saradnji sa Ž. A. Čičkom snimio i pesmu Povratak Džeka Trboseka i ostalog zla koja se našla na prvom mini albumu i maksi singlu. Na tom albumu Indeksa nalaze se još tri pesme, pomenuta Plima, i Ugasila je plamen autora Fadila Redžića. Album je izašao u izdanju diskografske kuće "Jugoton" 1972. godine.

Kao remek delo Indeksa smatra se album Modra rijeka iz 1978. godine koji je bio zamisao Kovačevića i na kojem je i autor svih pesama. Tekstovi za pesme na tom albumu uzeti su iz zbirke pesama Mehmedalije Maka Dizdara. Stihove u pesmama Modra rijeka i Zapis o zemlji govorio je hrvatski glumac Fabijan Šovagović.

Drugi i poslednji studijski album Indeksi su objavili 1999. godine i na njemu je Slobodan Kovačević autor svih kompozicija, izuzev tradicionalne sevdalinke Snijeg pade na behar na voće.

Slobodan Boda Kovačević je intenzivno radio muziku i za druge izvođače kao i za različite projekte izvan pop i rok muzike. Između ostalog, svirao je gitare i učestvovao u aranžiranju prvog i jednog od najboljih, po mnogim mišljenjima najboljeg albuma, Josipe Lisac, Dnevnik jedne ljubavi iz 1973. godine.

Bodo Kovačević je komponovao muzičku temu za ceremoniju ZOI Sarajevo '84.

Kovačević je sarađivao sa Esadom Arnautalićem na njegovom poznatom projektu Muzika raspoloženja.

Kovačević je napisao muziku za predstavu Mandragola Kamernog teatra 55 u Sarajevu i Posljednja potraga za zlatom Narodnog pozorišta Sarajevo.

Kovačević se na početku ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini preselio u Prag, odakle se vratio posle Dejtonskog sporazuma.

Krajem marta 1998. godine s Indeksima je nastupao u Podgorici i Beogradu.

Boda Kovačević je poslednje dve godine svog života bio muzički producent BH Eurosong-a.

Posle smrti pevača Indeksa Davorina Popovića, Kovačević se posvetio džez muzici i pridružio se ansamblu Sinan Alimanović Quintet i svirao u Plesnom orkestru JS BiH.

Slobodan Boda Kovačević je napisao ukupno više od 300 kompozicija. Najveći deo njegovog opusa vezan je za Indekse a zatim za pozorišne predstave i pesme za druge autore.

Izbor kompozicija Slobodana Kovačevića Bode[uredi | uredi izvor]

  • Ana
  • Balada (s Fadilom Redžićem)
  • Betonska brana, tekst Vlado Dijak (sa Sinanom Alimanovićem)
  • Brod
  • Budi kao more
  • Crno bijela pjesma
  • Da l' smo ljudi
  • Dvojnik
  • I bit ću lud
  • I još deset
  • I tvoje će proći
  • Ja odlazim sutra
  • Kad se hoće, sve se može
  • Kameni cvjetovi
  • Leptiru moj
  • Mjesto pod suncem
  • Modra rijeka II
  • More
  • More II
  • Najljepše stvari
  • Negdje na kraju u zatišju
  • Noćni susreti
  • Oko malih stvari svađamo se mi
  • Plima
  • Pogrešan broj
  • Poslije tebe
  • Povratak Džeka Trbosjeka i ostalog zla
  • Prazne noći, a beskrajni dani
  • Prošli dani
  • Pružam ruke
  • Pukotina
  • Pustinja
  • Ruže i suze
  • Samo jednom
  • Samoćo, ljubavi moja
  • Svijet u kome živim (s Fadilom Redžićem)
  • U inat godinama
  • Zamak (instrumental)
  • Zašto je prazan čitav svijet

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Jugoslovenske radio-televizije 1978.
  • Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Slobodan Bodo Kovačević”. www.sarajevo.co.ba. Pristupljeno 29. 12. 2015. 
  2. ^ „Slobodan Bodo Kovačević”. www.radiosarajevo.ba. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 29. 12. 2015.