Slobodan Praljak
Slobodan Praljak | |
|---|---|
.jpg) Slobodan Praljak u Haškom tribunalu | |
| Datum rođenja | 2. januar 1945. |
| Mesto rođenja | Čapljina, Nezavisna Država Hrvatska |
| Datum smrti | 29. novembar 2017. (72 god.) |
| Mesto smrti | Hag, Holandija |
| Veb-sajt | www |
Slobodan Praljak (Čapljina, 2. januar 1945 — Hag, 29. novembar 2017) bio je hrvatski filmski reditelj, političar, general i ratni zločinac. Pravosnažno je suđen 29. novembra 2017. godine od strane Haškog tribunala na 20 godina zatvora za zločine nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini i udruženi zločinački poduhvat sa državnim vrhom Republike Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom što je prva presuda tog suda koja uključuje učešće jedne susedne države u ratu u Bosni i Hercegovini. Kao general Hrvatske vojske Slobodan Praljak je služio u ratu u Hrvatskoj, a potom kao general Hrvatskog vijeća odbrane u muslimansko-hrvatskom sukobu, kada su, između ostalog, snage pod njegovom komandom 1993. srušile Stari most u Mostaru. Osim toga Praljak je poznat i kao jedan od hrvatskih generala koji je u toku i nakon ratova stekao bogatstvo koje je Haški tribunal procenio na 6,5 miliona evra. Praljak se nalazi među šest hrvatskih političara i oficira kojima Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, sudio zbog optužbi za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Slobodan Praljak diplomirao je elektrotehniku na Zagrebačkom Sveučilištu. Nakon diplomiranja radio je u pozorištu, TV, te predavao filozofiju i sociologiju u Zagrebu. 1989. godine je snimio igrani film Povratak Katarine Kožul, ali postao jedan od istaknutih članova novostvorene desničarske i nacionalističke Hrvatske demokratske stranke (HDS).
Pažnju javnosti je privukao kada je 1991. se nakon izbijanja rata priključio kao dobrovoljac novostvorenim snagama HV i formirao jedinicu sastavljenu od zagrebačkih umetnika i intelektualaca sa kojom je zauzeo položaje u Sunji. Iako nije imao nikakvog vojnog obrazovanja, sa njome je uspešno branio taj položaj od tehnički nadmoćnih snaga JNA i RSK. Nakon Sarajevskog primirja je stekao čin general-bojnika i dobio niz odgovornih dužnosti u Ministarstvu odbrane, te jednog od 14 članova "Vijeća nacionalne obrane". 13. maja 1993. imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u HZ Herceg-Bosni i HVO-u, a posle je postao zapovednik snaga HVO.
Optužnica pred sudom u Hagu[uredi | uredi izvor]
Zajedno s hrvatskim oficirima Valentinom Čorićem, Jadrankom Prlićem, Milivojem Petkovićem, Brunom Stojićem i Bersilavom Pusićom tužilaštvo MKSJ-a je podiglo optužnicu protiv Slobodana Praljka zbog ratnih zločina. Optužnica ih tereti za agresiju RH na BiH i za Bošnjačko-hrvatski sukob, a posebna važnost Praljka za optužnicu je njegov visok položaj u Hrvatskoj vojsci i njegov službeni položaj vojnog predstavnika Hrvatske u Herceg-Bosni.
Dana 29. maja 2013, osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti.
Osuda za ratne zločine i udruženi zločinački poduhvat[uredi | uredi izvor]
Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije 29. novembra 2017. potvrđuje nepravomoćnu prvostepenu presudu protiv Slobodana Praljka iz 2013. za zločine nad Muslimanima te ga osuđuje na 20 godina zatvora sa ostalih 5 optuženih Hrvata u slučaju "Bosanska Šestorka" gde su svi zajedno dobili 111 godina zatvora.[1]
Žalbeno veće Haškog suda utvrdilo je 29. novembra 2017. da je u slučaju "Hrvatske šestorke" postojao udruženi zločinački poduhvat zarad stvaranja "Velike Hrvatske" države, da je postojao međunarodni oružani sukob uz stanje okupacije od susedne države uz učešće Republike Hrvatske i njenog državnog vrha na čelu sa Franjom Tuđmanom u udruženom zločinačkom poduhvatu.[2]
Incident u sudnici[uredi | uredi izvor]
Pod nepoznatim okolnostima, imajući u vidu rigorozne bezbednosne provere u zgradi haškog suda, na dan izricanja presude Slobodan Praljak unosi otrov u bočici u sudnicu, čuvši presudu i izrečenu kaznu za sebe izjavljuje:
Suci Slobodan Praljak nije ratni zločinac, sa prijezirom odbacujem vašu presudu.
Nakon izjave ispija otrov a sudija prekida izricanje presude pauzom. Osuđeni Praljak izveden je iz sudnice i u kolima hitne pomoći prevezen u bolnicu gde ubrzo umire.
Nakon dramatičnog incidenta, izricanje presude nastavlja se u sudnici broj 1, kako bi se u sudnici broj 3 u kojoj se desio incident utvrdile činjenice samog događaja na dan izricanja presude.
U nastavku izricanja presude potvrđene su kazne i Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, svima zajedno na ukupno 111 godina zatvorske kazne.
