Слонови памте

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slonovi pamte
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski jezik (izvorno)
Sadržaj
Žanr / vrsta delakriminalistički
LokalizacijaOrijent ekspres
Izdavanje
Datumnovembar 1972.
Broj stranica256. (prvo britansko izdanje)
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
PrethodnikNemezis
NaslednikZaleđe sudbine

Slonovi pamte je detektivski roman britanske spisateljice Agate Kristi prvi put objavljeno 1972. godine.[1] U njemu se pojavljuju njen belgijski detektiv Herkul Poaro i Arijadna Oliver. Ovo je bio poslednji roman u kom su se pojavljivali njih dvoje zajedno, iako ga je nasledio roman Zavesa: Poaroov poslednji slučaj koji je napisan početkom 1940-ih, ali je poslednji objavljen. Roman Slonovi pamte bavi se sećanjima i usmenim svedočenjenj.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Na književnoj večeri, Arijadni Oliver obraća se izvesna gospođa Barton-Koks čiji je sin Dezmond veren sa Oliverinom kumicom Silijom Rejvenskroft. Gospođa Barton-Koks dovodi u pitanje istinu o smrti Silijinih roditelja. Dvanaest godina ranije, Oliverina bliska školska drugarica Margaret Rejvenskroft i njen suprug general Alister Rejvenskroft pronađeni su mrtvi u blizini svog kaštela u Overklifu. Oboje su bili upucani iz revolvera koji je pronađen između njihovih tela na kojem su bili samo njihovi otisci. Istraga o njihovoj smrti pokazala je da je nemoguće utvrditi da li je reč o dvostrukom samoubistvu ili je jedno od njih ubilo ono drugo i potom izvršilo samoubistvo. Njihova smrt ostavila je Siliju i još jedno dete bez roditelja. Nakon savetovanja sa Silijom, gospođa Oliver poziva svog prijatelja Herkula Poaroa da reši stvar.

Poaro i gospođa Oliver nastavljaju da se sastaju sa starijim svedocima povezanim sa slučajem koje nazivaju „slonovi“ i otkrivaju da je Margaret Rejvenskroft posedovala četiri perike, da je pas Rejvenskroftovih bio odan porodici, ali je ujeo Margaret nekoliko dana pre njene smrti, da je Margaret imala jednojajčanu sestru bliznakinju Doroteu koja je provela vreme u brojnim psihijatrijskim ustanovama i za koju se veruje da je bila umešana u dva nasilna događaja u Aziji, među kojima je i utapanje njenog maloletnog sina nakon smrti njenog muža i da je mesec dana pre nego što je par umro, Dorotea je hodala u snu i poginula kada je pala sa litice. Kasnije, Poaro saznaje imena guvernanata koje su služile u porodici Rejvenskroft od kojih je jedna, Zeli mohorat, otputovala u Lozanu nakon smrti para.

Poaro ubrzo skreće pažnju na porodicu Barton-Koks i saznaje da je Dezmond usvojen i da ne zna ništa o svojoj rođenoj majci. Preko svog agenta gospodina Gobija, Poaro saznaje da je Dezmond vanbračni sin preminule glumice Ketlin Fen koja je jednom imala preljubu sa mužem gospođe Barton-Koks i koja je Dezmondu zaveštala značajno bogatstvo koje će se držati u fondu dok on ne postane punoletan ili se oženi, a koje bi pripalo njegovoj usvojiteljki ako umre. Poaro sumnja da gospođa Barton-Koks želi da spreči brak Dezmonda i Silije kako bi zadržala korišćenje novca, ali ne nalazi na dokaz da gospođa Barton-Koks želi da ubije svog sina. Na kraju počinje da sumnja u istinu o smrti Rejvenskroftovih i traži od Zeli da se vrati u Englesku da mu pomogne da to objasni Dezmondu i Siliji.

Poaro otkriva da žena koja je umrla sa Alisterom nije bila njegova žena već njena bliznakinja Dorotea. Mesec dana pre smrti ona je smrtno povredila Margaret, a Margaret je naterala svog muža da obeća da će zaštititi njenu sestru od hapšenja. Alister je naterao Zeli da mu pomogne da sakrije istinu o smrti svoje žene tako što je ostavio njeno telo u podnožju litice i izmislio priču da je Dorotea poginula, a zatim je Dorotea zauzela mesto njegove žene. Iako je zavarala poslugu Rejvenskroftovih, porodični pas nije mogao da se prevari i zato ju je ujeo. Mesec dana nakon smrti žene Alister je ubio Doroteu da bi je sprečio da povredi još nekoga pobrinuvši se da ona drži revolver pre nego što bude ubijena, a zatim je izvršio samoubistvo. Kad su saznali činjenice, Dezmond i Silija su mogli zajedno da se suoče sa budućnošću.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Herkul Poaro, belgijski detektiv
  • Arijadna Oliver, proslavljena spisateljica
  • Glavni nadzornik Garovej, istražno lice, sada je u penziji
  • Nadzornik Spens, policajac u penziji
  • Gospodin Gobi, privatni detektiv
  • Silija Rejvenskroft, ćerka žrtava i jedno od mnogih kumčića gospođe Oliver
  • Dezmond Barton-Koks, Silijin dečko
  • Gospođa Barton-Koks, Dezmondova pohlepna usvojiteljka
  • Dr. Viloubi, psihijatar usavršen za blizance
  • Madmoazel Rusel, bivša guvernanta porodice Rejvenskroft
  • Zeli Mohorat, još jedna bivša guvernanta porodice Rejvenskroft

"Slonovi"

  • Grofica Džulija Karsters, društvena poznanica Rejvenskroftovih
  • Gospođa Mečam, bivša medicinska sestra u porodici Ravenscroft
  • Gospođa Bakl, bivša kućna pomoćnica Rejvenskroftovih
  • Gospođa Rozentel, frizerka i bivša vlasuljarka

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Moris Ričardson je u članku za časopis Posmatrač 5. novembra 1972. nazvao roman „Tihim, ali dosledno zanimljivim ludakom sa genijalnim monozigotnim rešenjem. Svaki mladi slon bi bio ponosan da ga je napisao“.[2]

Drugi kritičari su bili manje afirmativni. Robert Barnard je nazvao roman „Još jedno ubistvo u prošlosti pri čemu niko nije mogao da se seti ničega jasno, pa, na žalost, i autorka. Jednom nam je rečeno da su general Rejvenskroft i njegova supruga (mrtvi par) imali šezdeset odnosno trideset pet godina, a kasnije nam je rečeno da se on zaljubio u sestru bliznakinju svoje žene 'kao mladić'. Jednom je rečeno da su se ubistvo i samoubistvo dogodili pre deset do dvanaest godina, a negde petnaest ili dvadeset. Gomila vijugavih razgovora, stotine rečenice počinje sa 'Pa...' Takve stvari se mogu desiti u životu, ali čovek to ne želi da čita.”[3] Prema Kembridžskom vodiču za žensko pisanje na Engleskom, ovaj roman je jedan od „odvratnih poslednjih romana” u kojima Kristijeva „potpuno gubi stisak”.[4]

Roman Slonovi pamte je citiran u proučavanju koje je rađeno 2009. godine koristeći računarske nauke da bi uporedilo Kristina ranija dela sa kasnijim. Oštar pad obima rečnika i povećanje fraza koje se ponavljaju i neodređenih imenica ukazuju da je Kristijeva možda patila od nekog oblika demencije sa kasnim početkom, a možda i od Alchajmerove bolesti.[5]

Pominjanja drugih dela[uredi | uredi izvor]

  • Lik nadzornika Spensa se ranije pojavio u romanima Ko talas uhvati, Smrt gospođe Mekginti i Noć veštica. Poslednja dva od ovih slučajeva razmatraju se u petom poglavlju romana kao i slučaj iz romana Pet prasića.
  • Gospodin Gobi je lik koji se pojavljuje u mnogim kasnijim romanima o Poarou. Iako se nije pojavio u prethodnom romanu Noć veštica, pominje se da je doprineo u toj istrazi u 21. poglavlju tog romana.
  • U trećem poglavlju gospođa Oliver se rado priseća primerka knjige „Raspitajte se o svemu“ koja je bila u vlasništvu njene tetke Alis. Ovo je takođe knjiga u čije se primerku nalazi oporuka skrivena na zabavi za Noć veštica.

Prilagođavanja[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

Tajlandski film Bliznakinja iz 2007. godine podstreknut je romanom Slonovi pamte.[6]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Roman je ekranizovan kao epizoda serije Poaro sa Dejvidom Sačetom u naslovnoj ulozi. Epizoda je emitovana na ITV-u 9. juna 2013[7] i kasnije na veb stranici Acorn TV 11. avgusta 2014, više od godinu dana kasnije.[8] Zoi Vanamejker se vratila u ulogu Arijadne Oliver, što je njeno peto od ukupno šest pojavljivanja u seriji. Takođe, u epizodi su igrali i Greta Skači (gospođa Barton-Koks), Vanesa Kirbi (Silija Rejvenskroft), Ijan Glen (dr. Viloubi) i Ferdinand Kingsli (Dezmond Barton-Koks).

Ekranizacija je uopšteno verna romanu, ali uključuje neke značajne dodatke radnji. Najvažnije, postoji jezivo bistvo u sadašnjosti koje Poarot treba da reši što podiže napetost i omogućava napet kraj. Radnja romana, u koju je uključeno udubljivanje u prošlost, svedena je na pozadinske podatke koji vode do ubistva u sadašnjosti. Likovi kao što su gospodin Gobi, gospođica Lemon, Džordž, Marlin Bakl (čija majka postaje domaćica gospođe Mečam) i nadzornik u penziji Spens su uklonjeni iz priče (Spensov lik je zamenjen novim likom Bilom), dok su likovi Zeli Mohorat i madam Rusel spojeni.

Umesto da odmah pomogne gospođi Oliver u slučaju Rejvenskroft, Poaro umesto toga odlučuje da istraži ubistvo oca dr. Viloubija, što je podzaplet koji ne postoji u romanu. Kao posledica toga, lik dr. Viloubija je znatno proširen. Kada je Poaro shvatio da dr. Viloubi i njegov institut imaju vezu sa Rejvenskroftovima, Poaro odlučuje da reši obe zagonetke. U ovaj podzaplet takođe je uključen još jedan novi lik po imenu Mari Mekdermot, devojka irskog porekla koja radi kao tajnica dr. Viloubija i ispostavilo se da je njegova ljubavnica. Na kraju se otkrilo da je taj lik ćerka Dorotee Džaro i da se sveti zbog okrutnog ophođenja prema profesora Viloubija prema njenoj majci (potpuno izmišljena varijanta hidroterapije), a takođe i za ubistvo svoje majke (pošto je bila u Overklifu na dan tragedije i čula kako general Rejvenskroft smišlja svoje planove) pokušavajući da pobije i Siliju i Dezmonda. Zeli ju je posle tragedije odvela u Kanadu i morala je da čeka trinaest godina pre nego što je mogla da zaradi dovoljno novca da otputuje u Englesku i osveti se. Takođe, u skladu sa ostalim epizodama, vreme priča pomereno je iz početka 1970-ih na kraj 1930-tih što je dovelo do anahronizma kada je pomenuta hemoterapija kao lek za rak.

Radio[uredi | uredi izvor]

Roman Slonovi pamte je prilagođen za BBC Radio 4 2006. godine, sa Džonom Mofatom u ulozi Poaroa i Džulijom Makenzi u ulozi Arijadne Oliver.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chris Peers, Ralph Spurrier and Jamie Sturgeon. Collins Crime Club – A checklist of First Editions. Dragonby Press (Second Edition) March 1999 (Page 15)
  2. ^ The Observer, 5 November 1972 (p. 39)
  3. ^ Barnard, Robert. A Talent to Deceive – An Appreciation of Agatha Christie, revised edition (p. 193). Fontana Books, (1990) ISBN 0-00-637474-3
  4. ^ Sage, Lorna (1999). The Cambridge Guide to Women's Writing in EnglishNeophodna slobodna registracija. Cambridge University Press. str. 132. ISBN 0-521-66813-1. „The Cambridge Guide to Women's Writing in English. 
  5. ^ Flood, Alison (3. 4. 2009). „Study Claims Agatha Christie Had Alzheimer's”. The Guardian. London. Pristupljeno 1. 5. 2010. 
  6. ^ [1]
  7. ^ „'Poirot: Elephants Can Remember' Is the First of David Suchet's Final Series As Belgian Detective”. HuffPost. 29. 5. 2013. 
  8. ^ „TV review: Suchet splendidly wraps up Poirot”. San Francisco Chronicle. 21. 7. 2014. Pristupljeno 6. 2. 2015.