Smiljević

Koordinate: 42° 40′ 02″ S; 21° 54′ 15″ I / 42.6672° S; 21.9042° I / 42.6672; 21.9042
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Smiljević
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
GradVranje
Gradska opštinaVranje
Stanovništvo
 — 2011.83
Geografske karakteristike
Koordinate42° 40′ 02″ S; 21° 54′ 15″ I / 42.6672° S; 21.9042° I / 42.6672; 21.9042
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina875 m
Smiljević na karti Srbije
Smiljević
Smiljević
Smiljević na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj17507
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Smiljević ili Smilović je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu. Od centra Vlasa, gde je sedište Mesne zajednice, udaljeno je oko 5 km. Prema popisu iz 2002. bilo je 83 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 140 stanovnika).

Istorija i opis[uredi | uredi izvor]

Smiljević je selo u jugoistočnom delu Poljanice, na severnim padinama Oblika (1310 m), na samoj granici Poljanice sa opštinom Vladičin Han, u izvorišnom delu Smiljevačke (Uševačke) reke, oko Slaničke i Ljutičke doline. Smešteno je između sela: Beliševo na istoku, Urmanica na severu, Uševce na zapadu i Sikirje na jugu. U selo se stiže iz Uševca, uz korito Smiljevačke (Uševačke) reke. Moguć je jednostavan prilaz iz doline Južne Morave, preko Lepenice, Beliševa i Urmanice, pa su stanovnici sela češće trgovali u Vladičinom Hanu nego u Vranju.

Ime je, navodno, dobilo po nekoj Smiljani koju su Arnauti oteli i poturčili.

Razbijenog je tipa, podeljeno u dve mahale, Miljkovsku, na mestima Ćeranište i Slanište, i Kovandžisku u Mrtvičkoj dolini. Obraslo je u bukovoj i hrastovoj šumi i bujnim voćnjacima. Stanovnici se bave poljoprivredom, seju ovas, limac i raž, dok pšenica slabo uspeva.

Najpoznatiji izvori vode su Studeni kladanac, Kladančiki, Dobra voda, Dub i Padina.

U selu je crkva Sveta Petka, sagrađena krajem 19. veka na temeljima stare crkve, zatim je oštećena u zemljotresu i obnovljena 1902. godine. Kod crkve je staro groblje sa velikim krstačama na kojima nema nikakvog zapisa. S desne strane Smiljevačke reke, poviše mesta Livađe, iskopavane su stare cigle i ćeramide.

Priča se da je ovo selo u početku postojalo zajedno sa Uševcem, Sekirjem i Urmanicom, pri ušću Smiljevačke (Uševačke reke) u Veternicu, pa su se u toku vremena izdvojili jedno od drugoga. Najstarija porodica u selu bili su Solaci, kojih ovde više nema, ali je obližnja Solačka Sena svakako po njima dobila ime. Starinci su i Kovačevci (Deda-Petrovi ili Stanimirovci) i Stojilkovići. Ostale porodice su doseljene, i to: Kovandžici iz Dobrejanca, Cokinci (Zloverci ili Stojanci) iz Tibužda, Baba-Smiljanci iz Kalimanca, Deda-Jovanovi ili Ule iz Uševca, Miljkovci iz Gumerišta, a Stajini ili Ramčinci i Mijajlini (Rašini) iz Urmanice.

Seoska slava (krste, litije) je na Duhove.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Smiljević živi 75 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,0 godina (49,0 kod muškaraca i 56,5 kod žena). U naselju ima 34 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,44.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 323
1953. 298
1961. 274
1971. 245
1981. 200
1991. 140 140
2002. 83 85
2011. 67
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
83 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, pp. 180. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]