Snus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Snus, napravljen od duvana, soli i natrijum karbonata

Snus je vlažni duvanski bezdimni proizvod poreklom iz Švedske, koji je nastao početkom 18. veka. Postavlja se unutar usne (između usne i desni) tokom dužih perioda, kao kod sublabijalne primene. Snus nije fermentisan. Iako se koristi slično američkom duvanu za umakanje, snus obično ne dovodi do potrebe za pljuvanjem i, za razliku od nasvara, snus se pasterizuje na pari.

Snus izaziva zavisnost i rak
Pravni status snusa. EU je izuzetna u zabrani prodaje snusa (osim u Švedskoj koja ima izuzeće).

Prodaja snusa je ilegalna u svim zemljama Evropske unije, osim u Švedskoj, Estoniji, Mađarskoj i Danskoj[1][2]. Takođe je najčešći oblik duvana u Norveškoj, a dostupan je i u Švajcarskoj. Kanada otežava dobijanje snusa obeshrabrujući njegove korisnike uvođenjem visokih poreza na proizvode poput snusa. Neke zemlje EU poput Estonije[3] dozvoljavaju prodaju proizvoda sličnij snusu koji sadrže nikotin, ali nemaju duvan. Lokalne sorte snusa, koje su sve popularnije u Sjedinjenim Državama, viđene su kao alternativa pušenju, e-pušenju, žvakanju, potapanju, rastvorljivom duvanu i duvanu. Međutim, američki snus nema iste proizvodne standarde ili sastojke kao švedski snus i obično koristi značajne količine zaslađivača[4].

Snus obično sadrži nikotin, koji izaziva visoku zavisnost.[5] Hemijski sastojci različitih vrsta snusa variraju, a studije na nivou populacije sugerišu da se razlikuju i rizici od bolesti.[6]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U 16. veku, njušak (duvan u prahu), preteča snusa, u Francusku je uveo francuski diplomata Žan Niko, koji je radio na dvoru francuskog kralja Henrija II. Preporučio je njušak Katerini Mediči kao lek protiv migrene. Kada je postala redovna konzumatorka njuška, to je postala moda među dvorima i građanima Francuske više klase, posebno među ženama, jer se smatralo društveno prihvatljivijim od ostalih oblika duvana.

Ovaj trend upotrebe njuška u nosu proširio se i na Švedsku početkom 17. veka. U 18. veku švedski proizvođači počeli su da proizvode vlažni njušak koji se stavljao u gornju usnu i nije zahtevala pljuvanje. Postao je poznat kao snus. Etan - Ettan (što znači „broj jedan“), registrovan 1822. godine, je najstarija marka snusa koja se i dalje prodaje.

Popularni je mit da snus ili bilo koji drugi oblik bezdimnog duvana sadrži stakloplastiku ili čestice stakla kao pomoć u apsorpciji nikotina u korisnikovoj krvi. Ovo nije tačno.[7] Sluzokože lako apsorbuju slobodni nikotin. Osećaj sagorevanja uzrokuje sam nikotin (slično peckanju nikotinske gume) i neki aditivi u hrani poput natrijum karbonata (E500). Natrijum karbonat je aditiv za hranu koji se koristi za povećanje pH duvana (smanjenje kiselosti). Ovo povećava bioraspoloživost nikotina, što znači da je na raspolaganju više za apsorpciju. Neke arome (posebno kovnice) su adstringentne i mogu pojačati peckanje ili peckanje.

Konfuzija snusa i njuška[uredi | uredi izvor]

Snus, suvi njušak i duvan za umakanje različiti su proizvodi koje ljudi koji govore engleski jezik često nazivaju burmutom ili njuškom (snuff), ali se obrađuju i koriste na vrlo različite načine, svaki sa svojim rizikom.

Engleska reč „snuff“ na švedski je prevedena na snus. Često se reč „njušak“ koristi za nazalni oblik duvana. Isto važi i za američki duvan za umakanje koji je u Americi poznat samo pod nazivom burmut. Izvan Sjedinjenih Država, izlečeni vlažni burmut koji se nanosi na donju usnu i za koji je potrebno pljuvanje (američki: njuška) jednostavno se naziva američki duvan za umakanje.

Razlike između snusa i sličnih duvanskih proizvoda[uredi | uredi izvor]

Levo je originalni (ili „redovni“) deo. Desno je „beli deo“. Beli delovi mogu biti bilo koje boje, jer se naziv odnosi na stil, a ne na boju.

Neki oblici duvana koji se konzumiraju u ustima mogu se kategorizovati kao:

  • Švedski snus je vlažni oblik bezdimnog duvana koji se obično stavlja ispod gornje usne i koji ne rezultira potrebom za pljuvanjem. Prodaje se ili u obliku vlažnog praha poznatog kao rastresiti snus ili upakovan u vrećice poznate kao porcioni snus. Snus je često blago aromatiziran aromom dima prehrambene namirnice, bergamotom, citrusima, bobicom smreke, biljem i / ili cvetnim ukusima. Većina skandinavskog snusa proizvodi se u Švedskoj i reguliše se kao hrana prema švedskom Zakonu o hrani.[8] Mnogi švedski proizvođači čak su uveli sopstvene standarde kvaliteta povrh već vrlo strogih propisa o prehrambenim proizvodima, kako bi osigurali kvalitet.
  • Američki snus, dostupan od kasnih 1990-ih, sličan je skandinavskom obliku, ali obično ima niži sadržaj vlage i niži pH, što rezultira nižom bioraspoloživošću nikotina od skandinavskih sorti, što znači da je manje dostupno za apsorpciju.[9] Američki snus je često aromatizovan, na primer, metvom, zimnicom, vanilom ili voćem (npr. Trešnja), a može sadržati šećer. To znači da američki snus, za razliku od švedskog snusa, nema skoro nikakvu aromu duvana, a upotrebljeni agensi za aromu su intenzivni sa često preterano slatkim ukusom. Iako su i američka i švedska verzija kategorisane kao snus bez pljuvanja, mnogi korisnici američkog snusa ipak pljuju kada se nabavi višak pljuvačke. Na ovaj način se izbegavaju neki uobičajeni neželjeni efekti američkog snuhanja, poput žgaravice i stomačnog stresa.[10]
  • Nosni snus (uglavnom engleska, nemačka i skandinavska), koja se u švedskom jeziku naziva luktsnus, a u norveškoj luktesnus, a u Sjedinjenim Američkim Državama "Scotch snuff", suv je praškasti oblik snusa. Često je mentolovan ili na drugi način mirisni.
  • Duvan za žvakanje (severnoamerički, evropski), je duvan u obliku kratkih ili dugih, labavih niti listova i stabljika (poput duvana u luli ili dužih) ili ređe iseckanog lišća i stabljika kompresovanih u blokove koji se nazivaju čepovima ili čak fino mlevenih komada komprimovanih u pelete. Nekoliko brendova je isečeno na mnogo finije labave niti, poput duvana za motanje cigareta. Žvakanje se stavlja između obraza i desni, ili se aktivno žvaće. Uzrokuje obilno saliviranje, posebno kada se žvaće, a zbog svog nadražujućeg (čak i mučnog) delovanja na jednjak, ovaj „sok“ obično zahteva pljuvanje. Duvan za žvakanje je davno uspostavljeni severnoamerički oblik duvana (poreklom od tradicionalne upotrebe sirovog lista duvana od strane starosedelačkih naroda Amerike), a takođe je legalan u Evropskoj uniji. Duvan za žvakanje je ponekad aromatizovan, npr. sa zimzelenom, jabukom ili trešnjom.
  • Duvan za umakanje (severnoamerički), poznat i kao umočeni duvan, duvan za pljuvanje ili, dvosmisleno, kao vlažna burmutica, uobičajeni je američki oblik duvana (dostupan i u Kanadi i Meksiku). Vlažno je i pomalo fino mleveno, ali manje od snusa. Umakanje duvana (tako se naziva zato što korisnici umaču prste u pakovanje kako bi stegnuli deo koji se ubacuje u usta) postavlja se između donje usne ili obraza i desni; ne koristi se nazalno. Kao i kod duvana za žvakanje, salivacija je obilna i obično se izbacuje. Duvan za umakanje obično je aromatiziran, tradicionalno sa zimzelenom ili mentom, mada su sada dostupne i mnoge druge arome, dok neki nearomatizirani brendovi ostaju popularni. Počev od sredine 1980-ih, nekoliko brendova je pakovalo američki duvan za umakanje u porozne vrećice poput onih koje se koriste za mnoge marke skandinavskog i američkog snusa.
  • Nasvar (Srednja Azija) je vlažni oblik duvana u prahu, često zeleni i ponekad obrađen mineralnim krečom i / ili drvenim pepelom. Koristi se poput duvana za umakanje ili stavlja pod jezik, a oštar je i često jako aromatiziran, npr. sa kulinarskim uljima (kardamom, sezam), voćnim krečom, mentolom itd.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Švedski snus se pravi od duvana osušenog na vazduhu iz raznih delova sveta. Ranije je duvan za pravljenje snusa bio postavljen za sušenje u Skaniji, Švedska. Kasnije su korišćeni duvani iz Kentakija. Mleveni duvan se pomeša sa vodom, solju, alkalizatorom (danas je to natrijum karbonat) i aromom i priprema se zagrevanjem. Nakon procesa zagrevanja, obično se dodaju arome za hranu. U Švedskoj je snus regulisan kao prehrambeni proizvod i zbog toga su svi sastojci navedeni na etiketi svakog pojedinačnog pakovanja (limenke) snusa. Vlažni snus sadrži više od 50% vode, a prosečna upotreba snusa u Švedskoj je približno 800 grama (16 jedinica) po osobi svake godine. Oko 12% (1,1 miliona ljudi) stanovništva u Švedskoj koristi snus. Za razliku od namakanja duvana i žvakanja, većina snusa danas ne prolazi kroz proces fermentacije, već se pasterizuje na pari. Iako je pasterizovanje parom izuzetno složeno, ima prednosti inhibiranja rasta bakterija koje olakšavaju stvaranje nitrosamina specifičnih za duvan, a istovremeno zadržava željenu teksturu i osećaj usta snusa. Apsorpcija nikotina, zavisne supstance u duvanu, iz snusa zavisi od nivoa nikotina u snusu i nivoa pH u kutiji.[11] Uveden je dobrovoljni standard kvaliteta za snus proizvode koji postavlja maksimalne nivoe za određene kontroverzne sastojke, uključujući nitrosamine, teške metale i poliaromatične ugljovodonike. Većina proizvođača snusa skandinavskog tipa pridržava se ovog standarda.

Snus se prodaje prvenstveno u Švedskoj, Farskim ostrvima i Norveškoj, a nedavno je uveden u Južnu Afriku i SAD. Može se naći na mestima koja posećuju skandinavski turisti, poput Murmanska u Rusiji ili Hanije u Grčkoj. To je nezakonito u ostatku Evropske unije. Prodaje se u malim limenkama koje su ranijih godina bile izrađene od porcelana, drveta, srebra ili zlata. Porcionirani snus obično se isporučuje u plastičnim limenkama od 24 porcije, koje sadrže oko 0,75 do 1 grama snusa, dok se rastresiti snus uglavnom prodaje u kartonskim kontejnerima presvučenim voskom sa plastičnim poklopcima (slično potapajućem njušku), po 42 g (50 g pre 2008). Snusi sa malim porcijama i sa srednjim porcijama su sve popularniji formati. Većina ovih proizvoda dolazi u limenkama koje sadrže 20 porcija, od 0,65 do 0,5 grama, što ukupno iznosi nešto manje od 13 ili 10 grama, posebno kod onih kojima je od velike važnosti skrivanje upotrebe bezdimnog duvana.

Industrija[uredi | uredi izvor]

Iako je švedski snus prethodno bio dostupan samo putem pošte u SAD, sve veći broj prodavača duvana počeo je da ga skladišti. R. J. Reynolds Tobacco Company, Philip Morris USA, U.S. Smokeless Tobacco Company i American Snuff Company sada proizvode slične proizvode pod nazivom Camel Snus, Grizzly Snus i Skoal snus, (s tim što je R.J. Reynolds ranije proizvodio snus pod markom Marlboro). Iako se američki snus pakuje na približno isti način (vlažni duvan u maloj kesici), proizvodne metode se znatno razlikuju od tradicionalnih švedskih metoda. Pored toga, razlike u načinu formulisanja američkog snusa mogu umanjiti neke od njegovih mogućih zdravstvenih koristi u odnosu na druge duvanske proizvode. Swedish Match, vodeći proizvođač švedskog snusa, trenutno je proizvođač snusa za testiranje i marketing u Kanadi, Rusiji i nekoliko regiona širom SAD.

U oktobru 2012. godine, poverenik Evropske unije za zdravstvo i potrošačku politiku, Johan Dali, podneo je ostavku,[12] nakon istrage Evropske kancelarije za borbu protiv prevara (OLAF), zbog žalbe proizvođača duvana Swedish Match. OLAF je otkrio da se neimenovani malteški preduzetnik obratio Swedish Match-u koristeći njegove kontakte sa gospodinom Dalijem, tražeći isplate u zamenu za uticaj na moguće zakone o snusu. Očekivalo se da će nova Direktiva EU o duvanskim proizvodima biti imenovana tokom jeseni 2012.

Swedish Match je prokomentarisao da očekuju, s obzirom na dokazane naučne činjenice u vezi snusa, da bi to trebalo razmotriti u poštenom pravnom postupku za predlog nove Direktive o duvanskim proizvodima.[13]

Posledice po zdravlje[uredi | uredi izvor]

Oznaka upozorenja na kontejneru švedskog snusa. Tekst glasi: „Ovaj duvanski proizvod može naštetiti vašem zdravlju i izaziva zavisnost“. Imajte na umu datum i rok upotrebe i spisak sastojaka, koji je predviđen švedskim zakonom.

Studija na skoro 10.000 švedskih muških građevinskih radnika objavljena u Međunarodnom časopisu za rak 2008. godine otkrila je statistički značajan porast učestalosti kombinovane kategorije karcinoma usne šupljine i ždrela među svakodnevnim korisnicima snusa.[14] Druga studija izveštava o 16 slučajeva raka usne šupljine među korisnicima snusa. Druge studije i komentari u poznatim časopisima, kao što su British Medical Journal i The Lancet,[15] ne potvrđuju nikakvu korelaciju između upotreba snusa i oralnog karcinoma, ali jedna studija sugeriše verovatno povećan rizik od raka pankreasa kao rezultat upotrebe snusa. Objedinjena analiza devet prospektivnih studija u kojima je učestvovalo više od 400.000 muškaraca i objavljena u Međunarodnom časopisu za rak 2017. godine otkrila je da upotreba snusa nije povezana sa većim rizikom od raka pankreasa.

Evropska unija zabranila je prodaju snusa 1992. godine, nakon što je studija Svetske zdravstvene organizacije (SZO) 1985. godine zaključila da je „oralna upotreba njuškica vrsta koje se koriste u Severnoj Americi i zapadnoj Evropi kancerogena za ljude“,[16] ali SZO komitet za duvan takođe je priznao da dokazi nisu konačni u pogledu zdravstvenih posledica za potrošače snusa. Samo su Švedska i Evropsko udruženje slobodne trgovine (EFTA) članice Norveške izuzete od ove zabrane. Popularni pokret tokom priprema za referendum za članstvo Švedske u EU 1994. godine izuzeće od zabrane prodaje snusa u EU uslovio je sporazumom o članstvu.

Duvanska radnja u Švajcarskoj 2020. godine, gde je dozvoljena prodaja snusa

Nedavne akcije mnogih evropskih vlada na ograničavanju upotrebe cigareta dovele su do poziva za ukidanje zabrane snusa, jer se generalno smatra da je manje štetan od cigaretnog dima, kako za korisnika, tako i za druge.

Pošto se snus ne udiše, to ne utiče na pluća kao što to čine cigarete. Budući da je pasterizovan, a ne sušen vatrom poput duvana za pušenje ili drugog duvana za žvakanje, sadrži niže koncentracije nitrosamina i drugih kancerogenih supstanci koje nastaju delimično anaerobnim zagrevanjem proteina - 2,8 delova na milion za brend Ettan, u poređenju sa tako visokim kao 127,9 delova na milion kod nekih američkih brendova. SZO priznaje da švedski muškarci imaju najnižu stopu raka pluća u Evropi, delom i zbog niske stope pušenja duvana, ali se ne zalaže za zamenu snusa za pušenje, navodeći da efekti snusa i dalje ostaju nejasni. Oko 2005. godine, nekoliko izveštaja, [koje?] Delimično finansira snus industrija, ukazuje na to da se nordijski snus ne može pripisati karcinogenim efektima, što je rezultiralo uklanjanjem nalepnice upozorenja koja je tvrdila da snus može prouzrokovati rak. Zamenjena je opštijom oznakom „Može negativno uticati na vaše zdravlje“. Istraživanje se nastavlja, ali nisu dati konačni izveštaji u vezi sa velikim štetnim efektima snusa na zdravlje.

Izveštaj iz 2014. godine koji je naručilo Public Health England o elektronskim cigaretama zaključio je da snus ima profil rizika koji uključuje moguće povećanje rizika od raka jednjaka i pankreasa. U izveštaju se navodi da upotreba snusa nije povezana sa povećanjem rizika od infarkta miokarda, već je povezana sa povećanim rizikom od umiranja od osobe ako je osoba već ima. Izveštaj je takođe zaključio da ne postoji povećani rizik od HOBP ili raka pluća.

Proizvođač snusa Svedish Match podneo je zahtev za modifikovani duvanski proizvod (MRTP) američkom Centru za hranu i lekove za hranu i lekove (FDA) za duvanske proizvode da izmeni zahteve na etiketi upozorenja:

Debata među istraživačima javnog zdravlja[uredi | uredi izvor]

Postoje neke rasprave među istraživačima javnog zdravlja oko upotrebe „sigurnijeg“ sistema za isporuku duvana ili nikotina, koji se uglavnom dele u dve linije mišljenja. Neki (pre svega u Evropskoj uniji i Kanadi) veruju u „smanjenje štete od duvana“, sa opštim uverenjem da, iako bi trebalo da ostane cilj smanjenja zavisnosti od nikotina u populaciji kao celini, smanjenje štete po zdravlje onih koji odluče da koriste nikotin pragmatičniji je od želje da se smanji ukupna zavisnost od nikotina. Drugim rečima, ljude koji koriste štetnije oblike duvana (npr. Cigarete) treba podsticati da pređu na manje štetne proizvode (npr. snus). Druga škola mišljenja je da ne treba promovisati nijedan duvanski proizvod i da treba umesto toga usmeriti pažnju na to da korisnici pređu na nikotinsku zamensku terapiju ili da potpuno prestanu.

Jedan od zagovornika korišćenja snusa za smanjenje štete je Karl Fagerstrom, koji je doktorirao na psihologiji i koji se smatra vodećim istraživačem u prestanku pušenja u Švedskoj. Neka danas dostupna istraživanja pokazuju da upotreba snusa smanjuje ili eliminiše rizik od karcinoma povezanih sa upotrebom drugih duvanskih proizvoda, kao što su duvan za žvakanje (vrsta koja se prvenstveno koristi u SAD i Kanadi, stvorena u procesu sličnom duvanu za cigarete) i cigarete. Široko rasprostranjena upotreba snusa od strane švedskih muškaraca (procenjuje se na 30% švedskih muškaraca bivših pušača), koja istiskuje pušenje duvana i druge vrste njuha, smatra se odgovornom za to što je smrtnost zbog duvana kod muškaraca u Švedskoj bila znatno niža nego bilo koja druga evropska zemlja. Suprotno tome, s obzirom na to da žene tradicionalno ređe koriste snus, njihova stopa umrlosti duvana u Švedskoj može se uporediti sa stopom ostalih evropskih zemalja.

Snus može biti manje štetan od ostalih duvanskih proizvoda. Prema Kenetu Varneru, direktoru Mreže za istraživanje duvana na Univerzitetu u Mičigenu, „švedska vlada je proučavala ove stvari do smrti i do danas nema ubedljivih dokaza da to ima bilo kakve štetne zdravstvene posledice.… Šta god da na kraju saznaju, dramatično je manje opasno od pušenja “.

Izveštaj iz 2014. godine koji je naručilo Public Health England o drugom putu smanjenja štete od duvana, elektronskim cigaretama, ispitivao je slučaj snusa kao „jedinstveni prirodni eksperiment u uticaju socijalno prihvaćenog, nemedicinskog, pristupačnog i lako dostupnog proizvoda sa smanjenom štetom na rasprostranjenost pušenja duvana “. Zaključili su da "Iako kontroverzan, švedski prirodni eksperiment pokazuje da, uprkos dvostrukoj upotrebi i primarnom uvođenju proizvoda smanjene štete od strane mladih, dostupnost alternativa smanjene štete za pušače duvana može imati povoljan efekat. Iako snus verovatno neće postanu legalna ili zaista politički održiva opcija u Velikoj Britaniji, ovi podaci dokazuju koncept da strategije smanjenja štete mogu doprineti značajnom smanjenju prevalencije pušenja “.

Snus bez duvana[uredi | uredi izvor]

Jedna varijacija snusa je snus bez duvana, koji je zapravo zamena za snus, a ne snus. Ovaj proizvod sličan snusu koristi lišće crnog čaja, sa solima i aromama, i nema sadržaj duvana. Poput snusa, dostupan je u slobodnom stanju ili, češće, u vrećama, koje su ponekad poznate i kao mahune. Iako nije napravljen od duvana, većina prodavača u Švedskoj neće ga prodavati osobama mlađim od 18 godina.

Snus bez duvana predstavila je švedska kompanija Nonico sa brendom Choice 2003. Swedish Match je lansirao svoj konkurentski brend Onico 2006. U početku je napravljen od kukuruznog skroba, ali 2008. je promenjena formula kada je utvrđeno da uzrokuje zubne probleme zbog stvorenog šećera.

Snus bez duvana otvorio je novo tržište u Evropi, gde se redovni snus sa duvanskim snusom ne može prodavati prema carskim markama.

U Holandiji je zabranjeno kupovati ili prodavati bilo kakav Snus zbog njegovih propisa evropskog zakona.

Snus proizvođača Lyft. Danas jednog od najpopularnijeg proizvođača snusa na našim prostorima.

Nikotinska vrećica je bela proporcionalna torba koja sadrži nikotin. Slično je snusu, ali ne sadrži list duvana. U Kanadi se nikotin smatra lekom na recept, pa je lični uvoz nikotina zabranjen. Izuzeci postoje za one koji su u skladu sa ovim kriterijumima: lekar ili psihijatar, proizvođač lekova, trgovac lekova na veliko, farmaceut ili stanovnik strane države dok je posetilac u Kanadi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gray, Nigel (2005). „Mixed feelings on snus”. The Lancet. 366 (9490): 966—967. PMID 16168760. S2CID 706773. doi:10.1016/S0140-6736(05)67352-7. .
  2. ^ "EUR-Lex - 32001L0037 - EN - EUR-Lex". eur-lex.europa.eu. Archived from the original on 2011-04-03. Retrieved 2010-11-18.
  3. ^ "Seni keelatud Snus ehk mokatubakas jõudis nüüd Eestis ametlikult müügile" (in Estonian). 16 July 2019. Retrieved 4 September 2020.
  4. ^ Isabel Conway (21 April 2009). "Snuff is not to be sniffed at". Irish Times. Archived from the original on 16 October 2012. Retrieved 9 May 2009.
  5. ^ Centers for Disease Control and Prevention (CDC). "CDC - Fact Sheet - Smokeless Tobacco: Health Effects - Smoking & Tobacco Use". Archived from the original on 2018-06-27. Retrieved 2018-06-06.
  6. ^ Siddiqi, K.; Shah, S.; Abbas, S. M.; Vidyasagaran, A.; Jawad, M.; Dogar, O.; Sheikh, A. (2015). „Global burden of disease due to smokeless tobacco consumption in adults: analysis of data from 113 countries”. BMC Medicine. 13: 194. PMC 4538761Slobodan pristup. PMID 26278072. doi:10.1186/s12916-015-0424-2Slobodan pristup. 
  7. ^ „Smokeless tobacco and your health.”. 
  8. ^ Snus – The Swedish Experience (PDF). 
  9. ^ Foulds, J.; Furberg, H. (27. februar 2015). „Is low-nicotine Marlboro snus really snus?”. Harm Reduction Journal. 5: 9. PMC 2288606Slobodan pristup. PMID 18304348. doi:10.1186/1477-7517-5-9Slobodan pristup. 
  10. ^ „SnusDirect”. 
  11. ^ Scientific Committee on Emerging and Newly Identified Health Risks, SCENIHR. Health Effects of Smokeless Tobacco Products. 2008:78-79
  12. ^ „Press statement on behalf of the European Commission”. 16. oktobar 2012. Arhivirano iz originala 16. oktobar 2012. g. 
  13. ^ „Comments by Swedish Match to the press release from the European Commission”. 16. 10. 2012. 
  14. ^ Roosaar, Ann; Johansson, Anna L.V.; Sandborgh-Englund, Gunilla; Axéll, Tony; Nyrén, Olof (24. 4. 2008). „Cancer and mortality among users and nonusers of snus”. International Journal of Cancer. 123 (1): 168—173. PMID 18412245. S2CID 6667256. doi:10.1002/ijc.23469. 
  15. ^ MacAra, A. W (2008). „Should doctors advocate snus and other nicotine replacements? No”. BMJ (Clinical Research Ed.). 336 (7640): 359. PMC 2244771Slobodan pristup. PMID 18276711. doi:10.1136/bmj.39479.491319.AD. 
  16. ^ Tobacco Habits Other than Smoking; Betel-Quid and Areca-Nut Chewing; and Some Related Nitrosamines. Lion: World Health Organization. 1984. ISBN 9789283212379.