Soko Grad (banjski)
Soko Grad | |
---|---|
![]() Pogled na Soko Grad i kanjon Moravice | |
Opšte informacije | |
Mesto | kod Sokobanje |
Opština | Sokobanja |
Država | ![]() |
Vrsta spomenika | tvrđava |
Vreme nastanka | 4–7. veka |
Tip kulturnog dobra | spomenik kulture od velikog značaja |
Vlasnik | Republika Srbija |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš |
www |
Soko Grad je srednjovekovni grad zvan još i Sokolac, smešten na 2 km istočno od Sokobanje. Istraživanja su pokazala da je grad vrlo razuđen i velikih razmera. U dobrom stanju je sačuvana samo prva, ulazna kula u gornjem gradu, a ostalo je, kako kule, tako i zidovi, porušeno.
Legenda o nastanku Sokobanje[uredi | uredi izvor]
- Nekad, u vremena davna, silan velmoža, gospodar tvrdog Soko-grada, jahaše kotlinom. Odjednom, smrači se nebo nad Ozrenom, sevnu munja sa Oštre čuke, pa grunu grom i zadrhta zemlja sve do Šiljka na surom Rtanj. Poskoči uplašeni hat. Jahač pade s njega i izgubi svest. Kada se gospodar Soko-grada osvesti, učini mu se da su mu sve kosti polomljene. Nije mogao na noge da se osloni. Ležao je tako i čekao smrt... Iznenada, začu klokot vodenog ključa. Polako i bolno se pridiže da se bar žedan od sveta ne rastavi. Kad velmoža prvi gutljaj vode, s dotle vrela nepoznatog, popi, u glavi mu se namah sve razbistri. Kad to gospodar tvrdog Soko-grada vide, onako u odelu gospodskome, okupa se u kladencu, ozdravi odmah, pa se orno vrati u grad. Odmah naredi da se kuća nad izvorom digne. Zamalo proču se glas o vodi isceliteljici na sve četiri strane sveta. Sa svih strana navališe oni što im duša u nosu bejaše da na ključu vode vidarice za svoje boljke melem potraže. Ozdraviše mnogi od vode u kotlini među Ozrenom i Rtnjem. Oni što su najviše bolni bili tu i domove podigoše.
Prošlost grada[uredi | uredi izvor]
Nastao je u periodu vizantijskog cara Justinijana, kao tvrđava za sprečavanje avarskih i slovenskih upada u dubinu Balkanskog poluostrva. Stefan Nemanja ga zauzima 1172. godine i on je od tada u sastavu srpske srednjovekovne države. Tokom proterivanja bogumila iz Srbije u sukobima se našao i Soko Grad čiji je upravnik bio bogumil, zbog čega je Nemanja opseo i zauzeo grad koji je tom prilikom pretrpeo veća razaranje. Turci ga, kao i celu Vidinsku kneževinu u čijem sastavu se Soko Grad nalazio krajem XIV veka, zauzimaju 1398. godine. Od turske vlasti se 1412. godine odmetnuo sokolski i svrljiški beg Hamza koji je stolovao u Soko Gradu, tako da se protiv njega iste godine uputio sultan Musa. Hamzinu pobunu ugušio je sultan naredne godine, a tokom borbi Soko Grad je ponovo razrušen. Hamza je poslat, u tadašnju prestonicu, Jedrene gde je pogubljen, dok je mesno stanovništvo raseljeno širom Osmanskog carstva.
Galerija slika[uredi | uredi izvor]
-
Soko Grad Kula
-
Soko Grad Kula pogled iznutra
-
Soko Grad Kula unutrašnje stepenice
-
Pogled na Sokograd
-
Pogled na Sokograd u proleće iz podnožja
-
Pogled na Sokograd
-
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Sekcija tvrđava: Soko Grad”.
- „Soko Grad — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU (na jeziku: srpski).
- Članak o Soko Gradu (jezik: srpski)
- Soko Grad