Solarna i heliosferična opservatorija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Solarna i heliosferična opservatorija SOHO


Operator ESA NASA
Tip misije Svemirska opservatorija
Datum lansiranja 2. Decembar 1995.
Raketa-nosač Atlas IIAS
Masa 1850 kg
Vrsta orbite heliocentrična
Orbitalni period 1 god
Vebsajt sohowww.nascom.nasa.gov

SOHO, odnosno solarna i heliosferična opservatorija je evropska letelica lansirana 2. decembra 1995. da pručava Sunce i dešavanja na njemu. Ona je glavni predviđač dešavanja na Suncu i daje najvažnije informacije. Pored toga, otkrila je 2700 kometa. Opservatorija je i danas aktivna, a planira se da će raditi do 2016 godine. Nalazi se u lagranžovoj tački L1 sa još dve opservatorije, 0.01 astronomskih jedinica od Zemlje i 0.99 astronomskih jedinica od Sunca. 1998. godine opservatorija je skoro izgubljena, pa od tada koristi posebnu vrstu zamajaca koji se ponašaju kao virtuelni žiroskop i održavaju opservatoriju stabilnom po svima trima osama. Snimci koje SOHO napravi često su dostupne na internetu i svako može da ih koristi.

Orbita[uredi | uredi izvor]

SOHO se nalazi u orbiti oko Sunca u blizu L1 lagranžove tačke između Sunca i Zemlje gde su Sunčeva i Zemljina gravitacija izjednačene. Ne nalazi se tačno u L1 jer je komunikacija sa objektima u toj tački otežana zbog radio smetnji sa Sunca pa tu orbita nije stabilna. SOHOov tačan položaj je u ravni koja prolazi kroz L1 a normalna je na ravan ekliptike. Osim oko Sunca, SOHO orbitira i oko same L1 tačke svakih 6 meseci.

Komunikacija sa Zemljom[uredi | uredi izvor]

SOHO prenosi 200 kilobita podataka u sekundi. Podaci se šalju direktno NASI. Koriste se za predviđanja solarne aktivnosti, tako da bi ostali sateliti mogli da budu na vreme zaštićeni. Na primer, ako bi neka oluja sa Sunca pogodila komunikacioni satelit, došlo bi do nemogućnosti komunikacije sa Zemljom, telefoni i internet ne bi radili itd.

2003 ESA (evropska svemirska agencija) je prijavila probleme sa motorom koji održava jednu od osa (Y osu) koja je neophodna u dobijanju podataka. Predviđano je da će zbog kvara na anteni dolaziti do onemogućene komunikacije sa opservatorijom po tri do šest nedelja svaka tri meseca što bi prouzrokovalo gubitak podataka. Međutim, impovizacijom kvar je smanjen, pa se gubi mnogo manje podataka na svaka tri meseca.

Instrumenti[uredi | uredi izvor]

SOHO poseduje 12 instrumenata, koji mogu da snimaju celo Sunce ili samo delove.

  • Coronal Diagnostic Spectrometer (CDS) koji meri gustinu, temperaturu i dešavanja u koroni
  • Charge Element and Isotope Analysis System (CELIAS) koji proučava naelektrisane čestice i izotope u solarnom vetru
  • Comprehensive SupraThermal and Energetic Particle analyser collaboration (COSTEP) koji proučava jone i elektrone u solarnom vetru, i često radi zajedno sa ERNE detektorom.
  • Extreme ultraviolet Imaging Telescope (EIT) koji proučava ultraljubičasto zračenje korone
  • Energetic and Relativistic Nuclei and Electron experiment (ERNE) koji kao i COSTEP proučava jone i elektrone u solarnom vetru.
  • Global Oscillations at Low Frequencies (GOLF) meri brzinu Sunčevog diska kao celine
  • Large Angle and Spectrometric Coronagraph (LASCO) proučava strukturu i evoluciju korone stvarajući veštačko pomračenje Sunca
  • Michelson Doppler Imager (MDI) meri brzinu i magnetno polje fotosfere. Takođe proučava konvektivnu zonu i magnetne sile koje utiču na koronu. Najviše podataka šalje baš ovaj instrument i istovremeno je najvažniji.
  • Solar Ultraviolet Measurement of Emitted Radiation (SUMER) meri izbacivanja plazme u svemir, kao i gustinu i temperaturu u koroni.
  • Solar Wind Anisotropies ([SWAN]) koristi teleskope koji snimaju vodonik na određenoj talasnoj dužini i meri flukssolarnog vetra
  • UltraViolet Coronagraph Spectrometer (UVCS) meri gustinu i temperaturu korone
  • Variability of solar IRradiance and Gravity Oscillations (VIRGO) koji meri oscilacije celog diska ali u niskoj rezoluciji, kako bi dobio kompletnu sliku spoljašnjih slojeva Sunca

SOHO incident[uredi | uredi izvor]

Sled događaja u vezi sa prekidom SOHO započeo je 24.06.1998. godine dok je SOHO tim sprovodio niz kalibracija i manevara na letelicinom žiroskopu. Operacije nastavljaju sa radom sve do 23:16 UT kada je izgubljen fokus sa Sunca i letelica je počela da izlazi iz uobičajene orbite i ušla u mod za vanredno stanje. SOHO tim je pokušao da povrati opservatoriju ali je 25. juna u 02:35 opet izgubljen. Nastavljen je rad na oporavku ali ulazak u vanredni mod se ponovio. Tada su izgubljeni svi kontakti sa letelicom i misija je privremeno prekinuta. SOHO se rotirao, gubio energiju, struju i više nije bio u orbiti.

Stručnjaci ESA su kontrolu operacija prebacili iz Evrope u SAD. Dani su prolazili bez ikakvih povratnih informacija od letelice. 23. jula Aresibo je korišćen da pronađe SOHO uz pomoć radara, i odredi njegovu lokaciju. Pronađen je blizu predviđenog mesta. Letelica nije bila kalibrisana i potpuno se rotirala u odnosu na Sunce. Nakon što su ga pronašli otpočeli su planovi za kontaktiranje letelice. Trećeg avgusta detektovan je signal. Kontakta sa letelicom nije bilo još od 25.juna. Baterije su bile skoro prazne pa je letelici bilo teško da se sama orijentiše. Nakon nekoliko dana punjenja letelica je bila u stabilnom kotaktu sa Zemljom.

SOHO je zvanično ponovo počeo sa radom 20 septembra posle par korekcija orbite i vraćanja Sunca u fokus.

Otkrića komete[uredi | uredi izvor]

SOHO je često "slučajno" otkrivao komete. Zaslužan je za otkriće skoro polovinu poznatih kometa za 15 godina svog rada. Iako ovo nije njegova primarna misija, do otkrivanja kometa često dolazi kada one upadnu u vidno polje nekog od instrumenata (najčešće LASCO). Više od 70 ljudi iz 18 različitih zemalja prijavilo je novootkrivene komete u toku obrade podataka. Komete su otkrivene zahvaljujuči tome što su podaci od SOHOa dostupni svim internet korisnicima.

Izvori[uredi | uredi izvor]