Solidarnost
- Za članak o poljskom nezavisnom sindikatu, pogledajte Solidarnost.
Dio serije članaka o |
nacionalizmu |
---|
Solidarnost je pojam koji se najčešće odnosi na povezanost i uzajamnu saradnju ili pomoć između pojedinaca, grupa kao i većih skupina, posebno u uslovima pojave teških životnih situacija ili prirodnih katastrofa. Prema Dirkemu, društvena solidarnost je izrazito moralna pojava kojom se izražava opšti stav humanosti, međusobne pomoći, razumevanja i uzajamnosti. Kao usmerenje, solidarnost je karakteristična za verske, humanističke, nevladine i druge sociohumanitarne organizacije. Praktikuje se na nivou odnosa pojedinaca, grupa, regiona, država, a u posebnim slučajevima i na internacionalnom planu.
Solidarnost je zasnovana na klasnoj saradnji.[1][2] Odnosi se na veze u društvu koje povezuju ljude kao jedno. Termin se generalno koristi u sociologiji i drugim društvenim naukama, kao i u filozofiji i bioetici.[3] To je takođe značajan koncept u katoličkom socijalnom učenju; stoga je to osnovni koncept u hrišćansko-demokratskoj političkoj ideologiji.[4]
Ono što čini osnovu solidarnosti i način na koji se ona sprovodi razlikuje se u različitim društvima. U globalnim južnim društvima ono može biti uglavnom zasnovano na srodstvu i zajedničkim vrednostima, dok društva na globalnom severu akumuliraju različite teorije o tome šta doprinosi osećaju solidarnosti, odnosno društvenoj koheziji.[1] Za razliku od kolektivizma, solidarnost ne odbacuje pojedince i vidi pojedince kao osnovu društva.[5]
Solidarnost je takođe jedan od šest principa Povelje o osnovnim pravima Evropske unije, a 20. decembar svake godine je Međunarodni dan ljudske solidarnosti koji se priznaje kao međunarodna proslava.[6] Koncepti solidarnosti se pominju u Univerzalnoj deklaraciji o bioetici i ljudskim pravima, ali nisu jasno definisani.[7][8] Kako se povećavaju biotehnologija i biomedicinska unapređenja istraživanja i proizvodnje, važna je potreba za jasnom definicijom solidarnosti u okviru zdravstvenog sistema. Međutim, solidarnost se ne pominje ni u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima ni u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija i stoga ima manje pravno značenje u poređenju sa osnovnim pravima.
Diskurs solidarnosti[uredi | uredi izvor]
Emil Dirkem[uredi | uredi izvor]
Prema Emilu Dirkemu, tipovi društvene solidarnosti su u korelaciji sa tipovima društva. Dirkem je uveo pojmove mehanička i organska solidarnost[9] kao deo svoje teorije o razvoju društava u Podeli rada u društvu (1893). U društvu koje pokazuje mehaničku solidarnost, njegova kohezija i integracija potiče od homogenosti pojedinaca – ljudi se osećaju povezanim kroz sličan rad, obrazovnu i versku obuku i način života. Mehanička solidarnost normalno funkcioniše u „tradicionalnim“ i malim društvima.[10] U jednostavnijim društvima (npr. plemenskim), solidarnost se obično zasniva na srodničkim vezama porodičnih mreža. Organska solidarnost dolazi iz međuzavisnosti koja proizilazi iz specijalizacije rada i komplementarnosti među ljudima — razvoj koji se dešava u „modernim“ i „industrijskim“ društvima.[10]
- Definicija: to je društvena kohezija zasnovana na zavisnosti koju pojedinci imaju jedni od drugih u naprednijim društvima.
Upotrebe u filozofiji i bioetici[uredi | uredi izvor]
Solidarnost je koncept koji se ponovo pojavljuje u savremenoj filozofiji u okviru različitih podoblasti prava, etike i političke filozofije.[11] Rani antički filozofi, kao što su Sokrat i Aristotel, razmatraju solidarnost kao etički okvir vrline, jer da bi se živeo dobar život moraju se vršiti radnje i ponašati se na način koji je solidaran sa zajednicom.
Jedan značajan pristup u bioetici je da se solidarnost prvenstveno identifikuje kao praksa na tri nivoa koja se primenjuje na međuljudskom, zajedničkom, ugovornom i pravnom nivou.[12] Ovaj pristup je vođen težnjom da se napravi razlika između različitih primena koncepta i da se razjasni njegovo značenje, kako istorijski tako i u smislu njegovog potencijala kao plodnog koncepta za savremena moralna, društvena i politička pitanja.[13] Savremena praksa bioetike značajno je pod uticajem koncepta kategoričkog imperativa Imanuela Kanta. Članak pastora i filozofa Frica Jahra „Bio-etika: Pregled etičkih odnosa ljudi prema životinjama i biljkama“ rafinira Kantov originalni kategorički imperativ[14] uključivanjem pojma bioetičkog imperativa.[15]
Biomedicinska tehnologija je takođe dodatno uvela solidarnost kao ključni koncept u bioetici. Naučnici, kao što je Ori Levi,[16] skreću pažnju na negativne implikacije biomedicinskih poboljšanja. Drugi naučnik, dr Meulen ter Rud, raspravlja o primeni solidarnosti u zdravstvenim sistemima.[17]
Bioetički imperativ[uredi | uredi izvor]
Fric Jahr opisuje da se bioetika na kraju sastoji od „akademske discipline, principa i vrline“.[18] Ovo odjekuje dubokim uticajem Sokrata na normalizaciju bioetike i njene prakse. Jahr koristi Kantov kategorički imperativ da demonstrira obaveznu, a ipak urođenu ljudsku praksu bioetičkog imperativa:
„Ovo rezultira vodećim principom za naše akcije u Bioetičkom imperativu: poštujte svako živo biće generalno kao cilj sam po sebi, i tretirajte ga, ako je moguće, kao takvog“[19]
kao što nastaje u odnosima ne samo između svesnog čoveka, već i sa biljkama i drugim životinjskim vrstama. Jahr u potpunosti veruje da, da bi se istinski bavio bioetikom, čovek mora biti solidaran sa svim oblicima života.[19] Ako se osoba odluči da bude solidarna samo sa ljudima, onda se ona ni na koji način ne ponaša vrlinski.[15]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Merriam Webster, http://www.merriam-webster.com/dictionary/solidarity.
- ^ „solidarity”. Pristupljeno 19. 3. 2018 — preko The Free Dictionary.
- ^ Adamiak, Stanisław; Chojnacka, Ewa; Walczak, Damian (1. 12. 2013). „Social Security in Poland – cultural, historical and economical issues”. Copernican Journal of Finance & Accounting. 2 (2): 11—26. doi:10.12775/cjfa.2013.013 .
- ^ Fitzpatrick, Tony; Kwon, Huck-ju; Manning, Nick; James Midgley, Gillian Pascall (4. 7. 2013). International Encyclopedia of Social Policy (na jeziku: engleski). Routledge. str. 1866. ISBN 978-1-136-61003-5.
- ^ Boston, 677 Huntington Avenue; Ma 02115 +1495‑1000 (2018-10-02). „Social Solidarity, Human Rights, and Collective Action: Considerations in the Implementation of the National Health Insurance in South Africa”. Health and Human Rights (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-30.
- ^ Charter of Fundamental Rights of the European Union, Title IV
- ^ Universal Declaration on Bioethics and Human Rights
- ^ Prainsack, Barbara; Buyx, Alena (2012). „Solidarity in Contemporary Bioethics -- towards a New Approach”. Bioethics. 26 (7): 343—350. PMID 22827315. S2CID 3463430. doi:10.1111/j.1467-8519.2012.01987.x.
- ^ Thijssen, Peter (novembar 2012). „From mechanical to organic solidarity, and back: With Honneth beyond Durkheim.”. European Journal of Social Theory. 15: 454—470. S2CID 147685052. doi:10.1177/1368431011423589 — preko EBSCO.
- ^ a b Collins Dictionary of Sociology, p405-6.
- ^ Bayertz, Kurt, ur. (1999), Solidarity, Dordrecht: Kluwer Academic Publishers, ISBN 978-0-7923-5475-8
- ^ Prainsack, Barbara; Buyx, Alena (2012), „Solidarity in Contemporary Bioethics – Towards a New Approach”, Bioethics, 26 (26/7): 343—350, PMID 22827315, S2CID 3463430, doi:10.1111/j.1467-8519.2012.01987.x
- ^ Prainsack, Barbara; Buyx, Alena (2011), Solidarity: reflections on an emerging concept in bioethics, London: Nuffield Council on Bioethics, ISBN 978-1-904384-25-0, Pristupljeno 2013-11-04
- ^ Sass, Hans-Martin (decembar 2007). „Fritz Jahr's 1927 concept of bioethics”. Kennedy Institute of Ethics Journal. 17 (4): 279—295. ISSN 1054-6863. PMID 18363267. S2CID 21957991. doi:10.1353/ken.2008.0006.
- ^ a b Sass, Hans-Martin (2014). „Bioethik – Bioethics”. Archiv für Begriffsgeschichte. 56: 221—228. JSTOR 24361919.
- ^ Levi, Ori (2011). „Will Biomedical Enhancements Undermine Solidarity, Responsibility, Equality and Autonomy?”. Bioethics. 25 (4): 177—184. PMC 2888791 . PMID 20002073. doi:10.1111/j.1467-8519.2009.01779.x.
- ^ Ter Meulen, Ruud (mart 2015). „Solidarity and Justice in Health Care: A Critical Analysis of Their Relationship”. Diametros: An Online Journal of Philosophy.
- ^ Sass, Hans-Martin (decembar 2007). „Fritz Jahr's 1927 concept of bioethics”. Kennedy Institute of Ethics Journal. 17 (4): 279—295. ISSN 1054-6863. PMID 18363267. S2CID 21957991. doi:10.1353/ken.2008.0006.
- ^ a b Sass, Hans-Martin (decembar 2007). „Fritz Jahr's 1927 concept of bioethics”. Kennedy Institute of Ethics Journal. 17 (4): 279—295. ISSN 1054-6863. PMID 18363267. S2CID 21957991. doi:10.1353/ken.2008.0006.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Ankerl, Guy: Toward a Social Contract on Worldwide Scale: Solidarity Contract. Geneva, ILO, (1980) ISBN 92-9014-165-4
- Jary, David; Jary, Julia (1991), Collins Dictionary of Sociology, Glasgow: HarperCollins, str. 774, ISBN 978-0-00-470804-1
- Curran, Charles E, (2002), Catholic Social Teaching: 1891–Present, Georgetown University Press, ISBN 0-87840-881-9.
- Harald Jung: Soziale Marktwirtschaft und Weltliche Ordnung, EThD Bd. 21, Berlin (2009) ISBN 978-3643105493
- Daniel Schwindt, (2015), Catholic Social Teaching: A New Synthesis (Rerum Novarum to Laudato Si), ISBN 978-0692470381.
- Williams, Thomas D, (2011), The World As It Could Be: Catholic Social Thought for a New Generation, ISBN 082452666X.
- Enrique Nardoni, translated by Sean Martin (2004). Rise Up, O Judge: A Study of Justice in the Biblical World. Baker Books.
- Austen, Ivereigh (2015). The great reformer: Francis and the making of a radical pope (First izd.). New York. ISBN 978-1250074997. OCLC 889324005.
- Ellen C. Mayock, Domnica Radulescu (24. 8. 2010). Feminist Activism in Academia: Essays on Personal, Political and Professional Change. McFarland. ISBN 9780786457700. Pristupljeno 8. 4. 2011. „Catholic institutions are often dependent upon the generosity of benefactors who are politically and religiously conservative, wary of or outright disapproving of feminism. Catholic traditions and current official church stands are at odds with many feminist positions.”
- Lynne Bravo Rosewater, Lenore E. Walker (15. 6. 1985). A Handbook of Feminist Therapy: Women's Issues in Psychotherapy. Wiley-Blackwell. ISBN 9780826149701. Pristupljeno 8. 4. 2011. „Other feminist concerns, such as changes in sexist language, have been an issue for almost a decade in the Roman Catholic Church and most other churches as well.”
- Catechism of the Catholic Church. Burns & Oates. 23. 6. 2002. ISBN 9780860123248. Pristupljeno 8. 4. 2011. „2123 'Many... of our contemporaries either do not at all perceive, or explicitly reject, this intimate and vital bond of man to God. Atheism must therefore be regarded as one of the most serious problems of our time.'”
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Solidarity as a Principle of International Law: Its Application in Consensual Intervention – article by Themistoklis Tzimas, GroJIL Vol 6, No 2 (2018): International Legal Reformation
- Solidarity: Obligations and Expressions Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. октобар 2020) – paper by Ashley Taylor at Social Policy, The University of Edinburgh, January 2014
- Towards a Social Contract on Worldwide Scale, book by Guy-Ankerl : Solidarity Contract, Geneva, ILO, (1980) ISBN 92-9014-165-4
- Solidarity and Responsibility in Health Care – article by Ben Davies and Julian Savulescu, Public Health Ethics, Volume 12, Issue 2, July 2019, Pages 133–144, 4 July 2019
- Afterword: What Solidarity of the Future? – article by Jacek Kołtan in: Solidarity and the Crisis of Trust, ed. Jacek Koltan, European Solidarity Centre: Gdansk 2016, pp. 133–143