Solovecki manastir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija manastira
Fotografija manastira

Solovecki manastir je manastir Ruske pravoslavne crkve iz 15. veka.

Smešten na Solovjeckim ostrvima u Belom moru. Osnovali su ga svetitelji Zosima, Savatije i German a podignut je između 1420. i 1430. godine. Po drevnim rukopisima sačuvanih žitija u riznici Solovjeckog arhimandrita, prve reči prvih stanovnika Solovjeckih ostrva bile su: “Hvalite imja Gospodnje, ninje i prisno i u vjeki vjekov. Amin!”.

Nakon dolaska prvosvetitelja Solovjeckih, mnoge znamenite ličnosti su posećivale Solovjecka ostrva, među njima i poslednji car iz loze Rjurikoviča – Fjodor Ivanovič, sin Ivana Groznog, kao i car Petar I.

U vreme reformi Patrijarha Nikona, u vreme staroobredničkog raskola od 1669. do 1676. godine manastir je bio pod opsadom carske vojske, kao jedno od žarišta suprostavljanja Nikonovskim reformama.

Nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, manastir je zatvoren, a monasi oterani. Manastirske zgrade pretvorene su u Solovecki logor posebne namene, kasnije pretvoren u zatvor za političke zatvorenike.

Godine 1922. boljševičke vlasti zapalile su Preobraženjski manastir, tako da su preostali Uspenjski i Filipov hram.

Obnavljanje Soloveckog manastira započeto je 1988. godine i još uvek je u toku.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Soloveckiй stavropigialьnый monastыrь // Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona: V 86 tomah (82 t. i 4 dop.). — SPb., 1890—1907.
  • Frumenkov G. G. Uzniki Soloveckogo monastыrя. / 2-e izd., pererab. i dop. — Arhangelьsk: Sev.-Zap. kn. izd-vo, 1968. — 200 s.
  • Frumenkov G. G. Soloveckiй monastыrь i oborona Belomorья v XVI—XIX vv. — Arhangelьsk: Sev.-Zap. kn. izd-vo, 1975. — 184 s.
  • Soйkin P. P. Soloveckiй monastыrь // Pravoslavnыe russkie obiteli: Polnoe illюstrirovannoe opisanie pravoslavnыh russkih monastыreй v Rossiйskoй Imperii i na Afone. — SPb.: Voskresenie,. — S. 5-38. — 712 s. — 20 000 эkz. —. 1994. ISBN 978-5-88335-001-5.
  • Soloveckiй monastыrь i opisanie bombardirovaniя ego angličanami 7-go iюlя 1854 goda. Moskva: Tipografiя M. Smirnovoй, 1855. — S. 5 — 46.
  • Francuzova E. B. Soloveckie inoki v Troice-Sergievom monastыre v konce XVI — načale XVII veka // Vestnik cerkovnoй istorii. 2010. № 3—4(19—20). S. 255—270.
  • Arhitektura Soloveckogo monastыrя / Hudožnik G. M. Manizer; tekst P. Telьtevskogo. — M.: Sovetskiй hudožnik, 1969. — 80 s. — (Pamяtniki drevnego zodčestva). — 50 000 эkz.
  • Melьnik A. G. Ansamblь Soloveckogo monastыrя v XV—XVII vekah: istoriя, arhitektura, oformlenie hramovыh interьerov. — Яroslavlь, 2000. — 200 s.
  • Melьnik A. G. Mestnыe rяdы ikonostasov v hramah Soloveckogo monastыrя XVI veka // Sohranёnnыe svяtыni Soloveckogo monastыrя: Materialы i issled. / Federalьnoe gos. učreždenie Gos. ist.-kulьtur. muzeй-zapovednik «Mosk. Kremlь» / Otv. red. L. A. Щennikova / Vыp. XVIII. — M.,. — S. 54-59. —. 2003. ISBN 978-5-88678-094-9.