Sonja Lapatanov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sonja Lapatanov
Lični podaci
Puno imeSonja Lapatanov
Datum rođenja(1948-09-16)16. septembar 1948.(75 god.)
Mesto rođenjaBitolj, FNRJ, današnja Severna Makedonija
Književni rad
Najvažnija delaU skutima Himalaja
Rajska ostrva
Mama Afrika
Mundo Maja
Mlečni put okeana
Zeleni kontinent
NagradeSterijina nagrada
Zlatni beočug

Sonja Lapatanov (Bitolj, 16. septembar 1948) jeste bivša srpska balerina i publicistkinja.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sonja Lapatanov potiče iz ruske emigrantske porodice. Njen deda Pjotr Lapatanov bio je dermatovenerolog. Pred naletom boljševika 1921. godine je iz Odese, preko Istanbula, stigao u Kraljevinu Jugoslaviju, gde je kralj Aleksandar primio rusku emigraciju. Preko Kotora i službovanja u mnogim garnizonima, stigao je sa porodicom u Beograd, gde je bio vojni lekar i jedan od osnivača Vojne bolnice. Sonjin otac Nikolaj Lapatanov, takođe dermatovenerolog, početkom Drugog svetskog rata deportovan je kao nemački zarobljenik u Atinu, gde je upoznao svoju buduću suprugu, Sonjinu majku Johanu Mariju, Nemicu iz Berlina. Posle rata Nikolaj Lapatanov seli se, zbog službe, sa suprugom u Bitolj, gde im se 16. septembra 1948. godine rodila ćerka Sonja. U Bitolju je porodica provela narednih pet godina. kasnije se sele u Niš, a odatle u Beograd, gde su živeli Nikolajevi roditelji. Odrastala je u porodičnoj kući u centru Beograda, koji su komunisti kasnije srušili i sazidali zgradu u kojoj danas živi.[1]

Balet[uredi | uredi izvor]

Kao dete Sonja Lapatanov bila je izuzetno temperamentno dete. Kako bi kanalisali taj neobuzdani temperament, roditelji su je, po savetu prijatelja, upisali u baletsku školu. Verovali su da će to biti samo stepenica u obrazovanju i da će, kada za to dođe vreme, nastaviti porodičnu tradiciju i postati lekar. Međutim, balet postaje njeno životno opredeljenje. Po završetku gimnazije i baletske škole "Lujo Davičo" u Beogradu, postaje stalni član baleta Narodnog pozorišta, gde je kao istaknuti solista nastupala u predstavama tekućeg repertoara. Godine 1973. na Dubrovačkim letnjim igrama nastupa u trupi Morisa Bežara, u baletskoj predstavi Romeo i Julija Hektora Berlioza,[2] a 1977. odlazi, kao stipendista Vlade Sovjetskog Saveza, na stručno usavršavanje u Moskvu, na Državnu akademiju pozorišnih umetnosti (GITIS), gde je stekla zvanje diplomiranog baletskog pedagoga i koreografa. Nakon toga stažirala je u Boljšoj teatru. Vrativši se u Beograd, pored aktivnog igranja posvećuje se koreografiji, u kojoj postiže zapažene uspehe, postavljajući nove standarde u ovoj oblasti.[3] Kako ju je posebno interesovao moderan izraz u baletu, 1984. godine odlazi na školovanje i u Njujork, u Pepsi Bethel American Authentic Jazz Dance Theatre, gde je proširila znanje iz oblasti mjuzikla.[1] Kao koreograf sarađivala je sa mnogim estradnim zvezdama, među kojima su najpoznatije Lepa Brena i Dragana Mirković.[4]

U 42. godini života Sonja Lapatanov se penzionisala i povukla sa scene.[1] Još jednom se vratila na scenu 2015. godine, u šou-programu Ja mogu sve.[4]

Danas je generalni sekretar Beogradske sekcije Međunarodnog saveta za igru (CID UNESCO section Belgrade). Članica je Udruženja baletskih umetnika Srbije (UBUS), na čijem je čelu bila od 2004. do 2012. godine, kada je istovremeno bila i direktorka Festivala koreografskih minijatura. Takođe je članica i Udruženja književnika Srbije, kao i Međunarodnog kluba žena u Beogradu. U godišnjoj anketi lista Blic, krajem 2014. godine, uvrštena je u dvesta najuticajnijih žena u Srbiji.[3]

Putovanja i putopisi[uredi | uredi izvor]

Godine 1990. Sonja Lapatanov počinje intenzivno da putuje i postaje svetska putnica, ili kako sama za sebe kaže, strastveni globtroter i adrenalinski zavisnik. Proputovala više od 120 zemalja i obišla gotovo celu Zemljinu kuglu, a Afrika i Azija su njene omiljene destinacije. Uporedo sa ovim putovanjima otkrila je i svoj spisateljski dar, pa je počela da piše i putopise. Svoje putopisne reportaže najpre je objavljivala u dnevnim i nedeljnim novinama, a zatim i da piše knjige putopisne proze.[3] Njena prva knjiga U skutima Himalaja prevedena je na Brajevu azbuku, a deo iz njenog teksta o Ekvadoru u udžbeniku za srpski jezik navodi se kao primer za reportažu.[5]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • U skutima Himalaja : slike zemalja sa obronaka najviše planine sveta i iz sliva Mekonga : 1996-2003 COBISS.SR 132188684 (2006)
  • Rajska ostrva : rođena iz vode i vatre, u beskraju između neba i zemlje - dragulji rasuti po morima i okeanima : 1994-2007 COBISS.SR 152387852 (2008)
  • Мама Африка : kolevka čovečanstva : 1995-2009 COBISS.SR 175178764 (2010)
  • Mundo Maja COBISS.SR 193362188 (2012)
  • Mlečni put okeana : jedinstvo u različitosti : putopisi iz Indonezije COBISS.SR 204578316 (2014)
  • Zeleni kontinent : kaleidoskop kontrasta i surove lepote : 1996-2010 COBISS.SR 225057548 (2016)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za svoj stvaralački rad Sonja Lapatanov dobila je mnoga značajna jugoslovenska i srpska strukovna i društvena priznanja i nagrade. Među njima su najznačajnije: Sterijina nagrada, nagrada Kulturno-prosvetne zajednice Beograda Zlatni beočug i posebno Priznanje za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi u Republici Srbiji.[3] Zbog njenih kreacija u dramskim predstavama 1996. godine ustanovljena je Sterijina nagrada za scenski pokret.[5]

Pored nagrada za svoj kulturno-umetnički doprinos dobila je i brojna putnička priznanja, kakva su:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Đurić, S. (30. 4. 2015). „Ruska duša i nemačka vrednica - intervju sa Sonjom Lapatanov”. Vesti online. Arhivirano iz originala 08. 03. 2017. g. Pristupljeno 7. 3. 2017. 
  2. ^ Popović, Rajna (30. 7. 2010). „Sonja Lapatanov o putovanju oko sveta”. b92. Pristupljeno 7. 3. 2017. 
  3. ^ a b v g „Sonja Lapatanov”. Dereta. Izdavačka kuća Dereta. Pristupljeno 7. 3. 2017. 
  4. ^ a b Đukić, Deana (7. 2. 2016). „Sonja Lapatanov: Volela bih da pored sebe imam viteza i džentlmena”. Hello! magazin. Pristupljeno 7. 3. 2017. 
  5. ^ a b Milošević, Irina (8. 1. 2013). „Sonja Lapatanov, balerina, koreograf, putopisac - Živimo u doba Šekspirovog Jaga”. eKapija. Pristupljeno 7. 3. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]