Spasoje Orašanin
Spasoje Orašanin | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. maj 1951. |
Mjesto rođenja | Žljebovi kod Sokoca, SR BiH FNRJ |
Datum smrti | 1. avgust 2023.72 god.) ( |
Mjesto smrti | Beograd, Srbija |
Vojna karijera | |
Služba | SFR Jugoslavija Republika Srpska Jugoslovenska narodna armija (?—1992) Vojska Republike Srpske (1992—2002) |
Vojska | Jugoslovenska narodna armija Vojska Republike Srpske |
Čin | general-major |
Učešće u ratovima | Rat u Bosni i Hercegovini |
Odlikovanja |
Spasoje Orašanin (Žljebovi, 14. maj 1951 — Beograd, 1. avgust 2023) bio je general-major Vojske Republike Srpske.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1951. godine u selu Žljebovi od oca Rajka, službenika i majke Radojke, domaćica.[1] Pored njega, roditelji su imali još troje djece. Po nacionalnosti je Srbin. Oženjen je i ima dvije kćerke. Porodična krsna slava je Sabor svetog arhangela Mihaila - Aranđelovdan (21. novembar).
Završio je Osnovnu škola "Veselin Masleša" u Žljebovima (1-5.razred), "Petar Kočić" u Sokolovićima, Sokolac (6. i 7. razred) i "Devetnaesta birčanska brigada" u Vlasenici (8. razred), 1966; Gimnaziju "Milorad Vlačić" u Vlasenici 1970; Vojnotehničku akademiju Kopnene vojske - smjer mašinski (deset semestara) u Zagrebu 1975. i stekao zvanje diplomiranog inženjera mašinstva; kurs usavršavanja starješina tehničke službe iz oblasti kvaliteta i pouzdanosti sredstava naoružanja i vojne opreme (osposobljen za samostalnu primjenu metoda obezbjeđenja kvaliteta i pouzdanosti sredstava naoružanja i vojne opreme) u Centru vojnotehničkih škola Jugoslovenske narodne armije "Ivan Gošnjak" u Zagrebu 1985. i specijalističke studije na Visokim vojnotehničkim školama Kopnene vojske u Zagrebu 1988. i stekao akademski stepen specijaliste iz stručne discipline klasičnog i raketnog naoružanja.[2]
Proizveden je u čin poručnika tehničke službe 27. juna 1975. godine, a unaprijeđen u kapetana 1978, kapetana prve klase 1982, majora 1986, potpukovnika 1991, pukovnika 1995. i general-majora 28. juna 1997. godine (vanredno).
Obavljao je dužnosti: načelnik tehničke službe u pješadijskom puku u Sarajevu; komandir tehničke čete u kasarnskom organu 4. pješadijske divizije u Sarajevu; konstruktor - tehnolog u Tvornici mašina i hidraulike u Mašinsko-metalurškom kombinatu "Bratstvo" Pucarevo; Vojni kontrolor u Radnoj organizaciji namjenske proizvodlje "Bratstvo" za kontrolu kvaliteta i pouzdanosti sredstava naoružalja i vojne opreme, Pucarevo; vojni kontrolor u Radnoj organizaciji namjenske proizvodlje "Pretis" u Vogošći u organu za kontrolu kvaliteta i pouzdanosti sredstava naoružalja i vojne opreme; načelnik Odjeljelja za razvoj sredstava naoružanja i vojne opreme, standardizaciju i metrologiju u Vojnoprivrednom sektoru Republike Srpske; načelnik Uprave za vojno privrednu djelatnost Ministarstva odbrane Republike Srpske i direktor Direkcije za proizvodnju i promet naoružalja i vojne opreme Republike Srpske (ujedno pomoćnik ministra odbrane za vojnoprivrednu djelatnost) u Zvorniku i Banjoj Luci.[2]
Službovao je u garnizonima Sarajevo, Pucarevo, Pale, Zvornik i Banja Luka.[1] Učestvovao u ratu od 4. aprila 1992. do 14. decembra 1995. godine na dužnostima u Ministarstvu odbrane Republike Srpske. Aktivna vojna služba prestala mu je 28. februara 2002. godine. Nastavio je da radi na posljednjoj dužnosti po ugovoru o djelu do 2002. godine, kada mu je, pod pritiskom visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, ukazom predsjednika Republike Srpske prestala služba (zbog navodnog kršenja rezolucija Ujedinjenih nacija o zabrani izvoza naoružanja i opreme u Irak - afera "Orao") . Sa porodicom živi u Beogradu.
Napisao je radove: "Uzroci neslaganja mehaničke i piezoelektrične metode mjerenja pritiska gasova u cijevima artiljerijskih oruđa " (diplomski rad na Vojnotehničkoj akademiji); "Uvođenje mikrofilmske tehnike u informacioni sistem namjenske fabrike u cilju poboljšanja efikasnosti i bezbjednosti namjenske fabrike" (specijalistički rad na Visokim vojnotehničkim školama); Studija uporednog ispitivanja efikasnosti parčadnog dejstva kovane košuljice mine 82mm M93 i livenih košuljica od sivog nodularnog liva.
Učestvovao je u pisanju pojedinačnih i zajedničkih ekspertiza o ispitivanju raznih vrsta naoružanja u raznim fazama razvoja (prototip, prototipska partija, nulta serija), kao i velikih kontrolnih ispitivanja u serijskoj proizvodnji minobacača, svih vrsta topova i raketne artiljerije (višecijevni bacač raketa - VBR, samohodni višecijevni raketni lanser "Oganj", "Orkan" i slično).[2]
Poginuo je u saobraćajnoj nesreći 1. avgusta 2023. godine.[3]
Odlikovanja i priznanja[uredi | uredi izvor]
- Medalja za vojne zasluge
- Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima
- Orden Njegoša I reda[4]
Tokom službe ocjenjivan je osam puta, sedam puta ocjenom ističe se i jednom ocjenom naročito se ističe.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Blažanović Jovo, Generali Vojske Republike Srpske, Banja Luka : Boračka organizacija Republike Srpske, 2005
- ^ a b v Generali Republike Srpske 1992-2017 : biografski rječnik / Savo Sokanović i dr, Banja Luka : Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske : Boračka organizacija Republike Srpske, 2017.
- ^ „Preminuo general Spasoje Orašanin”. ATV. Pristupljeno 2. 8. 2023.
- ^ „Predsjednica Republike Srpske odlikovala povodom Dana Republike Srpske zaslužne institucije i pojedince”. Predsjednik Republike Srpske. 8. 1. 2022. Arhivirano iz originala 11. 03. 2022. g. Pristupljeno 08. 01. 2022.