Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje

Koordinate: 45° 31′ 30″ N 19° 07′ 35″ E / 45.52500° S; 19.12639° I / 45.52500; 19.12639
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje
IUCN kategorija IV (stanište)
Gornje Podunavlje
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje
Mjesto Srbija
Najbliži gradApatin
Koordinate45° 31′ 30″ N 19° 07′ 35″ E / 45.52500° S; 19.12639° I / 45.52500; 19.12639
Površina19.648 ha
Osnovano1989. godine
Upravljačko tijeloSrbija

Gornje Podunavlje je specijalni rezervat prirode koji se nalazi u Vojvodini. Rezervat je ostatak nekadašnjih prostranih plavnih predela Podunavlja. Čine ga nekoliko odvojenih celina: Monoštorski rit, Apatinski rit i područja Štrpca, Kozare i Karapandže. Nalazi se na aluvijalnoj ravni i aluvijalnoj terasi leve obale Dunava, na nadmorskim visinama od 80 do 88 m sa izraženim mikroreljefom, neposredno od granice sa Mađarskom do Bogojeva u dužini od 64 km i površini od 19,648 ha.

U proteklih 200 godina, melioracija područja, posebno isušivanje močvara, smanjila je nekada široko rasprostranjene močvarne ekosisteme u Panonskom basenu na nekoliko delova duž glavnih reka. U tom periodu reke u bačkom kraju su pretvorene u kanale. Zastarele ideje pretvaranja prirodnih tokova u kanale bez šljunka ili peska u koritima urađene su navodno radi bolje plovidbe i prevencije poplava. Međutim, vremenom su desetine biljnih i životinjskih vrsta nestale, pa je čak i ljudska populacija bila pogođena ovim procesom: smanjen je ulov ribe, a podzemne vode, koje se koriste za piće, više se nisu prečišćavale kroz tlo.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Područje rezervata je skup vodenih i kopnenih ekosistema. Najveću površinu rezervata zauzimaju ritske plavne šume. Ovakvi očuvani izvorni biotopi retko gde se mogu sresti u Evropi. Zajedno sa desnom obalom, plavnim područjem u Baranji u Hrvatskoj poznatom po Kopačkom ritu i plavnim područjem Karapandža u Mađarskoj čini prirodnu celinu.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Geološka građa predstavljena je kvartarnim tvorevinama, koje čine povlatni sloj pliocenskim sedimentima. Zemljišta su aluvijalno rečni nanosi, uglavnom recentni sveži aluvijum, na čijim delovima se svake godine vrši novo taloženje materijala prilikom izlivanje Dunava. Javlja se i močvarno zemljište sa slojem gleja u pozadini, a na višim delovima razvijeni su ritska crnica i černozem sa flekama slanog zemljišta. Dunav je svojim tokom, zajedno sa svojim rukavcima i poplavnim vodama dao osnovni pečat Gornjem Podunavlju. Sporo tekući i zavijajući gradi rukavce, meandre, usporene tokove, a razlivajući se ritove, bare i močvare. SRP „Gornje Podunavlje“ je značajan centar biodiverziteta. Na bogatstvo biološke raznovrsnosti ukazuje visok stepen diverziteta vegetacijskih tipova, koji je predstavljen sa 156 različitih sintaksonomskih jedinica u okviru 14 klasa, 18 redova, 32 sveze i 51 biljne zajednice, koje izgrađuje preko 1.000 biljnih vrsta. Deo ovog bogatstva se ogleda i u prisustvu 55 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmizavaca, 230 vrsta ptica i 51 vrste sisara, kao i ogroman broj beskičmenjaka, od kojih se izdvaja fauna leptira sa preko 60 vrsta dnevnih leptira.

Živi svet[uredi | uredi izvor]

Evroazijska žlica

Kao jedna od poslednjih integralnih poplavnih ravnica Dunava, sadrži neka od najvrednijih močvarnih staništa i stoga je utočište za mnoge vrste, koje su svojim životnim ciklusima inherentno povezane sa rekom.

Biljni život[uredi | uredi izvor]

Prirodne šume topola, hrasta i vrbe i povremeno poplavljene vlažne livade ili brojne mrtvaje i močvare, koje su nekada bile rasprostranjene u močvarama Dunava, danas su retka i usitnjena staništa. U drveće koje raste u Gornjem Podunavlju je i jasen, dok rezervat naseljavaju i biljke kao što su ljubičica limodor, žuta perunika, evropski beli lokvanj, slatka zastavica, žuti lokvanj zimski akonit, šaš, obična lečka, vodena ljubičica, trska, obična rogoza i obični kobilji rep. Broj biljnih vrsta u rezervatu, preko 1.000, čini jednu trećinu svih biljnih vrsta u Srbiji.[2]

Životinjski život[uredi | uredi izvor]

U rezervatu živi 20 vrsta vodozemaca i gmizavaca i brojni beskičmenjaci, uključujući preko 60 vrsta leptira. Gornje Podunavlje je stanište brojnih ribljih vrsta koje nalaze idealne uslove za mrešćenje u mrestovima i plitkim jatima reke koja izvire, uključujući i kritično ugrožene vrste kečige . Ovo područje je dom nekim važnim vrstama kao što su orao belorepan ili crna roda, ali i patka njorka i evroazijska žlica. U rezervatu živi ukupno 248 vrsta ptica ili 71% svih vrsta ptica u Srbiji (349). Takođe, naseljavaju ga retki i ugroženi sisari poput evropske vidre i divlje mačke. Ostali sisari su evropski jazavac i jelen. U rezervatu se nalazi polovina vrsta riba (50 od 98) i sisara (50 od 95 ili 101, zavisno od izvora) registrovanih u Srbiji.[3] Iako trpi određeni pritisak brojnih ljudskih aktivnosti, ovo područje i dalje ostaje netaknuto prirodno okruženje za mnoge vrste koje ga naseljavaju.

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Zbog svojih izuzetnih prirodnih vrednosti Gornje Podunavlje je 1989. godine proglašeno za međunarodno značajno stanište ptica (IBA), sastavni je deo potencijalnog rezervata biosfere Drava-Mura i nalazi se na spisku potencijalnih vlažnih područja za upis na listu Ramsarske konvencije.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aleksandra Mijalković (28. 5. 2017), „Oživele šume i rukavci”, Politika-Magazin No. 1026 (na jeziku: srpski): 26—27 
  2. ^ Aleksandra Mijalković (28. 5. 2017), „Oživele šume i rukavci”, Politika-Magazin No. 1026 (na jeziku: srpski): 26—27 
  3. ^ Aleksandra Mijalković (28. 5. 2017), „Oživele šume i rukavci”, Politika-Magazin No. 1026 (na jeziku: srpski): 26—27 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]