Spisak ugarskih vladara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti Ištvan, prvi hrišćanski kralj Ugarske

Ovo je spisak ugarskih vladara od Arpadovića do 1918.

Za spisak posle 1918. vidi Mađarski šefovi države.

Uspon države (896—1000) i Ugarska kraljevina (1000—1918)[uredi | uredi izvor]

Dinastija Vladar Portret Razdoblje Napomene
Arpadi Almoš oko 954. – oko 995. Almoš je bio prvi istorijski zabeleženi vođa veliki vezir Mađara, otac Arpada. On je ojačao vrhovnu vlast nad svim od sedam tada postojećih mađarskih plemena.
Arpadi Arpad oko 895. – oko 907. Arpad je doveo Mađare u srednju Evropu; vladao je zajedno sa Kursanom (Kurszán). To je bilo zbog hazarskog načina deobe vlasti, stvarne đula (Gyula) čiji je nosilac bio Arpad i duhovne kende (kende) čiji je nosilac bio Kursan.
Arpadi vidi napomene oko 907. – oko 955. U ovom razdoblju mađarski narod je bio podeljen na više plemena, koje su vodile različite vođe. Najčešće je najjače pleme vladalo ostalim plemenima ili su u drugim slučajevima koristili savet plemenskih vladara. Mada je već tada uveliko postojala nasledna loza Arpadovih potomaka. Vladar za koga se zna da je vladao oko 950. godine je bio Fajs (Fajsz). Ostali iz tog perioda koji su sledili i smenjivali, sa datumima orijentacione prirode, jedan drugog su:
  • Sabolč (oko 907. – ?, bez loze)
  • Tarhoš (oko 907. – posle 922., Arpadi)
  • Zoltan (907. – oko 947, Arpadov sin)
  • Fajs,(948—955)
Arpadi Takšonj 955—972 sin Zoltana
Arpadi Geza 972—997 Sin Takšonja;
Arpadi Sveti Stefan (Szent István) 997—1038 Gezin sin, poslednji veliki vezir Mađara (997—1000) i prvi kralj Ugarske (1000—1038)
  • prvobitno poznat pod imenom Vajk, na krštenju dobio ime Stefan (mađ. Ištvan)
  • na početku vladavine slomio otpor paganske aristokratije;
  • pomagao hristijanizaciju Ugarske i osnovao deset biskupija među kojima je prvo mesto po rangu imala Ostrogonska nadbiskupija;
  • 1000 — krunisan za kralja krunom koju je poslao papa Silvestar II;
  • prisajedinio Ugarskoj Banat, Erdelj i Slavoniju (?);
  • podelio državu na županije (mađ. varmeđe);
  • doneo prve pisane zakone u Ugarskoj;
  • sukobio se sa carem Konradom II oko krajeva između Fiše i Lajte;
  • pošto su sinovi poumirali, odredio za naslednika sestrića Petra Orseola
  • proglašen za sveca rimokatoličke crkve 1083, za sveca pravoslavne crkve 2000. godine [2];
Borbe između dinastija 1038—1046
Orseolo Petar I (Orseolo Péter) 10381041. Stefanov sestrić, sin mletačkog dužda Otona Orseola;
Aba Samuilo 1041—1044 Stefanov sestrić;
  • 1044 — Petar Orseolo proteruje Samuila uz pomoć cara Svetog rimskog carstva Hajnriha III [4];
Orseolo Petar I (Orseolo Péter) druga vladavina: 10441046,
Ustanak Vata 10461047. Povratak proteranih predstavnika dinastije Arpada iz Poljske i Rusije
Arpadovići Andrej I (András / Endre) 1047—1061 Vazulov sin,
  • stradao u sukobu sa bratom Belom pokušavajući da presto obezbedi svojim sinovima Salomonu i Davidu [6].
Arpadovići Bela I (Béla) 1061—1063 Vazulov drugi sin
  • ugušio pobunu Vatinog sina Januša, poslednju pobunu pagana protiv hristijanizacije Ugarske;
  • umro, navodno, posle hiljadu dana vladavine [7].
Arpadi Salomon (Salamon) 1063—1074 sin Andreja I
Arpadi Geza I 1074—1077 sin Bele I
Arpadi Ladislav I Sveti (László) 1077—1095 sin Bele I
Arpadi Koloman (Kálmán) 1095—1116 sin Geze I;
  • prvobitno školovan za biskupa te je zbog učenosti bio poznat pod nadimkom Knjižar;
  • 1097Bitka na Gvozdu: pogibija poslednjeg hrvatskog narodnog kralja Petra Svačića; Koloman u Biogradu krunisan za kralja Hrvatske;
  • 1102 — prisajedinjenje Hrvatske posle Kolomanovog sporazuma sa hrvatskim plemstvom;
  • 1108 — osvajanje Dalmacije;
  • početak ugarsko-mletačkog suparništva oko Dalmacije;
  • stalni sukobi kralja i njegovog brata Almoša koji je na kraju oslepljen sa maloletnim sinom Belom[11].
Arpadi Stefan II 1116—1131 sin kralja Kolomana;
  • 1116—1123. - rat sa Češkom
  • 1127—1129. - rat sa Vizantijom oko Beograda i južne granice Ugarske
  • odredio za naslednika sestrića Šaula[12];
Arpadi Bela II Slepi 1131—1141 sin Almoša i sinovac Stefana II;
Arpadi Geza II 1141—1162 sin Bele II;
  • tokom njegovog maloletstva državom je upravljala kraljica-majka Jelena i njen brat Beloš;
  • sukobi sa Vizantijom oko Srema (1150—1155) tokom kojih Geza vojno pomaže svog ujaka Uroša II[14];
Arpadi Stefan III 1162—1172 sin Geze II;
Arpadi Ladislav II. 1162—1163 sin Bele II;
  • vizantijski štićenik i protivkralj;
  • navodno otrovan po nalogu ostrogonskog nadbiskupa;
Arpadi Stefan IV 11631165. sin Bele II;
  • vizantijski štićenik i protivkralj;
  • 1163 — odlučno poražen kod Stonog Beograda;
  • ubijen u zemunskoj tvrđavi od strane sopstvenih pristalica;
Arpadi Bela III 1172—1196 sin Geze II;
  • obrazovan u Carigradu;
  • do 1180. lojalni saveznik cara Manojla I Komnina;
  • 1180—1185: rat sa Vizantijom tokom koga je pomagao Stefana Nemanju i ponovo zauzeo Dalmaciju, Bosnu, Mačvu, Beograd i Braničevo;
  • doba unutrašnje konsolidacije Ugarske i snaženja vlasti monarha;
Arpadi Emerih (Imre) 1196—1204 sin Bele III;
Arpadi Ladislav III 1204—1205 sin Emeriha i Konstance Aragonske;
  • 1204 — nasledio presto kao četvorogodiši dečak;
  • 1205 — umro u progonstvu u Beču;
Arpadi Andrej II (András) 1205—1235 sin Bele III;
Arpadi Bela IV 1235.–1270 sin Andreja II;
  • kao princ erdeljski knez;
  • osvojio Olteniju i 1233. je uvrstio kao Kumaniju u kraljevsku titulu;
  • Ugarska pretrpela navalu Mongola 1241. godine;
  • ostatak vladavine kralj je podsticao podizanje utvrđenih naselja;
  • naselio Kumane između Pešte i Subotice;
  • od 1261. u povremenim sukobima sa sinom Stefanom V kome je morao da prepusti istočnu i južnu Ugarsku;
  • 1267/1268. - porazio i zarobio srpskog kralja Stefana Uroša I tokom borbi oko Mačvanske banovine[16];
Arpadi Stefan V 12701272. sin Bele IV;
  • od 1245. godine mladi kralj ;
  • od 1261. godine vladar istočne i južne Ugarske;
  • 1266 — osvojio Vidin i dodao Bugarsku ugarskoj kraljevskoj tituli;
  • 1272 — umro tokom rata sa slavonskim banom Joakimom koji je oteo prestolonaslednika Ladislava IV[17];
Arpadi Ladislav IV Kumanac 1272.–1290 sin Stefana V i Jelisavete, ćerke kumanskog poglavara Sajana;
  • tokom maloletstva Ladislava IV državom upravljala njegova majka Jelisaveta;
  • doba feudalne anarhije u Ugarskoj;
  • 1280/1281. - bitka kod Hodskog jezera: porazio pobunjene Kumane koji zatim napuštaju Ugarsku[18];
Arpadi Andrej III Mlečanin 12901301. unuk Andreja II i poslednji vladar iz dinastije Arpada;
  • neuspeli pokušaji obnove kraljevske vlasti[19];
Početak vladavine nemađarskih dinastija
Pšemislovići Ladislav V Pšemisl (Václav III. Přemysl) 1301—1305 Vaclav, češki prestolonaslednik, čukununuk Bele IV;
  • 1301 — krunisan kao Ladislav V.
  • 1305 — odrekao se ugarske krune u korist svog rođaka bavarskog vojvode Otona III[20].
Vitelsbah Bela V (Wittelsbach Ottó, Béla V) 1305—1307 Oton III, bavarski vojvoda 1290.–1312, unuk Bele IV;
  • 1305. - krunisan kao Bela V.
  • 1307 — zarobio ga i proterao erdeljski vojvoda[21];
Anžujci Karlo I Robert (Károly Róbert) 1301—1342 unuk napuljskog kralja Karla II po ocu, praunuk Stefana V;
  • rodonačelnik ugarskih Anžujaca;
  • 1301 — krunisan u Ostrogonu uz podršku papstva i katoličke crkve u Ugarskoj;
  • 1301—1310. - borba sa drugim pretendentima na presto;
  • 1310—1322. - borba protiv osamostaljenih velikaša i snaženje kraljevske vlasti;
  • 1330Bitka kod Posade: ugarski kralj teško poražen u pokušaju da vazalnu poslušnost nametne vlaškom vojvodi Basarabu I;
  • 1335. i 1342. - pohodi protiv srpskog kralja Stefana Dušana sa promenljivim uspehom[22];
Anžujci Lajoš I Veliki (Nagy Lajos) 1342—1382

sin Karla I Roberta; kralj Poljske (1370—1382);

Anžujci Marija 1382—1385 ćerka Lajoša I Velikog i Jelisavete, ćerke bosanskog bana Stefana II Kotromanića;
  • 1372. verena sa Žigmundom, sinom cara Svetog rimskog carstva Karla IV Luksemburškog;
  • 1382 — krunisana, po očevoj oporuci, za kralja Ugarske.
  • 1384Jadviga, Marijina mlađa sestra, krunisana za kraljicu Poljske; formalni raspad ugarsko-poljske personalne unije;
  • 1385 — svadba Žigmunda i Marije u Budimu, posle koje mladoženja odlazi u Češku da traži vojnu pomoć od brata, češkog kralja Vaclava IV
  • jedan deo plemstva krunu nudi napuljskom kralju Karlu III; po Karlovom dolasku u Ugarsku Marija se zvanično odriče krune[24];;
Anžujci Karlo II Drački 1385—1386 Karlo III Drački, napuljski kralj (1382—1386), praunuk Stefana V;
  • 1385 — stigao u Ugarsku i krunisan za kralja 31. decembra kao Karlo II;
  • 1386 — umro od posledica atentata koji je organizovala kraljica-majka Jelisaveta[25];
Anžujci Marija druga vladavina: 1386—1395
  • 1386 — zarobljena sa majkom kod Gorjana od pristalica napuljskih Anžujaca;
  • 1387 — Jelisaveta ubijena u Novigradu u Dalmaciji; pristalice napuljaca napuštaju Ugarsku; Marija se pridružuje Žigmundu;
  • 13871395. - zajednička vladavina Žigmunda i Marije;
  • 1395 — Marija umire posle nesrećnog pada sa konja[26];
Luksemburzi Žigmund Luksemburški 1387—1437 suprug kraljice Marije; sin cara Svetog rimskog carstva Karla IV Luksemburškog; bio je i car Svetog rimskog carstva i kralj Češke
Habzburzi Albert 1437—1439 Albert V, nadvojvoda Austrije i kralj Nemačke (kao Albert II); muž Jelisavete, ćerke kralja Žigmunda Luksemburškog.
Međuvlada Borba za vlast između Vladislava I i Ladislava V
Habzburzi Ladislav V Posmrče 1440—1457 sin kralja Alberta i Jelisavete, ćerke kralja Žigmunda; austrijski vojvoda (1440—1457) i kralj Češke (1440—1457).
Jagelonci Vladislav I 14401444. Vladislav III Jagelonac, kralj Poljske (1434—1444);
Hunjadi Matija I Korvin (Igazságos Mátyás) 14581490 sin Janoša Hunjadija, regenta Ugarske (1446—1453);
Jagelonci Vladislav II Jagelonac 14901516. Vladislav II Jagelonac Mlađi, kralj Češke (1471—1516), sin poljskog kralja Kazimira IV i sinovac kralja Ugarske i Poljske Vladislava I.
Jagelonci Lajoš II Jagelonac 1516—1526 Bio je i kralj Češke;
Ferdinand Habzburški i Janoš Zapolja su bili istovremeno vladari različitih delova Ugarske
Habzburg Ferdinand I. (Ferdinánd) 1526—1564 šurak Lajoša II.; bio je i car Svetog rimskog carstva.
Zapolje Jovan I Zapolja (Zápolya János) 1526.–1540 Vođa mađarskih plemića, koji su se zalagali za domaćeg vladara (kralja). Priznat za kralja od strane mađarskog plemstva i Sulejmana I Veličanstvenog.(Szapolyai.)
Zapolje Jovan II Žigmund Zapolja (János Zsigmond) 1540—1571. Sin Jovana I Zapolje. Kralj Mađarske i knez Transilvanije (Erdelj) po odobrenju osmanskog sultana.
Ugarska - podeljena na tri dela: habzburški deo koji je obuhvatao severni i zapadni deo države, osmanski u sredini, i poluvazalnu Transilvaniju na istoku, posle 1562.
Habzbuzi Maksimilijan II 1563—1576  
Habzburzi Rudolf II 1572—1608  
Habzburzi Matija II 1608—1619  
Habzburzi Ferdinand II 1618—1637  
Habzburzi Ferdinand III 1625—1657  
Habzburzi Ferdinand IV 1647—1654  
Habzburzi Leopold I 1655—1705  
Pokret za oslobađanje Mađara od Turaka. Habzburzi naseljavaju Srbe (1690) i Nemce (1682—1699) u Južnu Ugarsku.
Habzburzi Jozef I (József) 1687—1711  
Habzburzi Karlo III 1711—1740  
Velike seobe Nemaca u Ugarsku (1720—1800)
Habzburzi Marija Terezija (Mária Terézia) 1740—1780  
Habzburzi Jozef II (II. József) 1780—1790  
Habzburzi Leopold II (II. Lipót) 1790—1792.  
Habzburzi Franc (Ferenc) 1792—1835  
Habzburzi Ferdinand V (V. Ferdinánd) 1835—1848  
Habzburzi Franc Jozef I (Ferenc József) 2. decembar 184821. novembar 1916.  
Habzburzi Karlo IV (IV. Károly) 21. novembar 191613. novembar 1918.  

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorija Mađara. str. 22-23.
  2. ^ Istorija Mađara, str. 23–32.
  3. ^ Istorija Mađara, str. 34.
  4. ^ isto.
  5. ^ Istorija Mađara, str. 34–35.
  6. ^ Istorija Mađara, str. 35.
  7. ^ Istorija Mađara, str. 35–36.
  8. ^ Istorija Mađara, str. 36–38.
  9. ^ Istorija Mađara. str. 36-37.
  10. ^ Istorija Mađara. str. 36-41, 44.
  11. ^ Istorija Mađara. str. 41-45
  12. ^ Istorija Mađara. str. 45, 47-50
  13. ^ Istorija Mađara. str. 49-50
  14. ^ Istorija Mađara. str. 50-53
  15. ^ Istorija Mađara. str. 53-55,
  16. ^ Istorija Mađara. str. 68-79,84-87, 621
  17. ^ Istorija Mađara. str. 87-88, 621
  18. ^ Istorija Mađara. str. 88-90, 621-622
  19. ^ Istorija Mađara. str. 90-92
  20. ^ Istorija Mađara. str. 93-94, 622
  21. ^ Istorija Mađara. str. 94, 622
  22. ^ Istorija Mađara. str. 92-107
  23. ^ Istorija Mađara. str. 108-122, 623-625
  24. ^ Istorija Mađara. str. 122-124, 625
  25. ^ Istorija Mađara. str. 123-124, 625
  26. ^ Istorija Mađara. str. 124-127, 625-626
  27. ^ Istorija Mađara. str. 122-150, 625-628
  28. ^ Istorija Mađara. str. 152-159, 629
  29. ^ Istorija Mađara. str. 152-155, 629
  30. ^ Istorija Mađara. str. 159-175, 629-631
  31. ^ Istorija Mađara. str. 175-182, 631-632
  32. ^ Istorija Mađara. str. 178,182-183,185-187, 632

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]