Spisak šetnji svemirom 1965—1999.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baz Oldrin tokom prve šetnje po površini Meseca, misija Apolo 11

Ova lista sadrži sve šetnje svemirom i Mesecom sprovedene između 1965. i 1999. godine tokom kojih su kosmonauti delom ili u celosti napustili svemirsku letelicu. Unosi za šetnje po površini Meseca imaju sivu pozadinu, dok su unosi za sve ostale izlaske u otvoreni svemir neobojeni.

Tokom svih izlazaka u otvoreni svemir kosmonauti su bili povezani sa svemirskom letelicom, osim u sedam navrata kada astronauti iz SAD nisu bili povezani — šest puta tokom 1984. godine koristeći jedinicu za manevrisanje (engl. Manned Maneuvering Unit), i jednom 1994. godine prilikom ispitivanja uređaja Sejfer (SAFER, engl. Simplified Aid for EVA Rescue). Tokom svih šetnji po površini Meseca astronauti nisu bili vezani za svemirsku letelicu kojom su se spustili, a u pojedinim prilikama astronauti su odlazili dovoljno daleko da su gubili vizuelni kontakt sa letelicom (udaljavali su se i do 7,6 km koristeći Lunarni rover). Jedan izlazak u otvoreni svemir na površini Meseca ne spada u „šetnje Mesecom“. Tokom njega, astronauti su samo provirili kroz gornji otvor na lenderu, jer je kontrola misije smatrala da će sa veće visine moći da osmotre veću površinu oko mesta sletanja i tako odaberu koje lokacije će posetiti tokom šetnji po površini. Za sada su sprovedene samo tri EVA u dubokom svemiru, tokom kojih kosmonauti nisu radili ni na površini Meseca, niti u Niskoj Zemljinoj orbiti, već daleko i od Zemlje i od Meseca.

Šetnje svemirom i Mesecom u peridu 1965—1969. g.[uredi | uredi izvor]

Početak i kraj šetnje dat je po univerzalnom vremenu (UTC).

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
1. Voshod-2 Sovjetski Savez Aleksej Leonov 18. mart 1965.
08.34.51
18. mart 1965.
08.47.00
12 minuta
Leonov je sproveo prvi izlazak u otvoreni svemir (EVA) u istoriji.[1] Imao je problema pri povratku u svemirski brod jer je njegovo svemirsko odelo postalo veoma kruto u vakuumu svemira, tako da je morao da otvori ventil i ispusti određenu količinu vazduha kako bi mogao da se savije i ugura nazad u kapsulu.[2]
2. Džemini-4 Sjedinjene Američke Države Edvard Vajt 3. jun 1965.
19.46.00
3. jun 1965.
20.06.00
20 minuta
Vajt je sproveo drugu EVA u istoriji i prvu američku EVA.[3] Kao Leonov pre njega, i Vajt je imao problema da se vrati nazad u svemirski brod Džemini. Iako je bio u dobroj formi i atleta, napori kroz koje je prošao su ga u potpunosti iscrpeli.[4]
3. Džemini-9A Sjedinjene Američke Države Džin Sernan 5. jun 1966.
15.02.00
5. jun 1966.
17.09.00
2 sata 7 minuta
Planirano je da Sernan obavi kompleksan posao tokom ove EVA. Trebalo je da ode do zadnjeg dela svemirskog broda Džemini i tamo obuče astronautski uređaj za manevrisanje (engl. Astronaut Maneuvering Unit), koji je razvilo Američko ratno vazduhoplovstvo.[5] Sernan je uložio četiri do pet puta veći napor od očekivanog, tako da mu se puls podigao na čak 180 otkucaja srca tokom jednog minuta. Od viška toplote i ubrzanog disanja, vizir Sernanovog odela se potpuno zamaglio i EVA je morala da se prekine. Sernan je takođe imao problema da se vrati u kapsulu i zatvori vrata na njoj.[6]
4. Džemini-10 EVA 1 Sjedinjene Američke Države Majkl Kolins 19. jul 1966.
21.44.00
19. jul 1966.
22.33.00
49 minuta
Kolins je sproveo takozvanu „stojeću“ EVA. Umesto da potpuno izađe izvan svemirskog broda, Kolins je promolio samo svoj torzo izvan letelice kako bi fotografisao izlazak i zalazak Sunca. Fotografisanje nakon izlaska Sunca samo je delom završeno zbog jake iritacije očiju i Kolinsa i pilota Džona Janga. Manipulisanje kamerom bilo je veoma teško zbog krutosti rukavica svemirskog odela koje je nosio Kolins.[7]
5. Džemini-10 EVA 2 Sjedinjene Američke Države Majkl Kolins 20. jul 1966.
23.01.00
20. jul 1966.
23.40.00
39 minuta
Kolins je sproveo šetnju svemirom tokom koje je bio povezan sa kapsulom preko posebnog creva koje je služilo kao pupčana vrpca (obezbeđivalo mu je vazduh i konstantnu temperaturu). Uz napor veći od očekivanog, Kolins je pokupio paket za prikupljanje mikro-meteorida sa spoljašnjosti kapsule Džemini. Nakon toga se, uz pomoć ručnog uređaja za manevrisanje (engl. Hand Held Maneuvering Unit), odgurnuo do obližnjeg modula Agena (koji je služio kao meta za vežbanje pristajanja u svemiru) i pokupio paket za prikupljanje mikro-meteorida koji se nalazio na njemu. Kolins je zatim povukao crevo kojim je bio povezan sa kapsulom Džemini i vratio se u nju.[8]
6. Džemini-11 EVA 1 Sjedinjene Američke Države Ričard Gordon 13. septembar 1966.
14.44.00
13. septembar 1966.
15.17.00
33 minuta
Gordon je postavio tanak konopac između kasule Džemini i modula Agena za kasnija ispitivanja orbitalne mehanike. Dok je radio na povezivanju konopca bio je pod tolikim naporom da je njegova temperatura prevazišla mogućnosti rashladnog sistema odela, tako da mu se vidljivost smanjila zbog zamagljenosti vizira i znoja koji mu je upadao u oči. Planirane aktivnosti su prekinute od strane pilota Pita Konrada i Gordon se vratio u kapsulu.[9]
7. Džemini-11 EVA 2 Sjedinjene Američke Države Ričard Gordon 14. septembar 1966.
12.49.00
14. septembar 1966.
14.57.00
2 sata 8 minuta
Gordon je sproveo „stojeću“ šetnju svemirom. Promolio se iz svemirskog broda tek toliko da može da snimi fotografije vezane za astronomiju. Konrad je javio kontroli misije da je ova šetnja bila toliko opuštajuća da su oba astronauta na kratko zaspala nakon izlaska Sunca.[10]
8. Džemini-12 EVA 1 Sjedinjene Američke Države Baz Oldrin 12. novembar 1966.
16.15.00
12. novembar 1966.
18.44.00
2 sata 29 minuta
Oldrin je sproveo „stojeću“ EVA, tokom koje je snimio fotografije u UV spektru i video-snimke kamerom sa filmom od 16 mm. Zatim je pokupio uzorke eksperimenata sa spoljašnjosti kapsule i odradio seriju fizičkih vežbi koje su ispitivale pokretljivost astronauta u svemirkom odelu.[11]
9. Džemini-12 EVA 2 Sjedinjene Američke Države Baz Oldrin 13. novembar 1966.
15.34.00
13. novembar 1966.
17.40.00
2 sata 6 minuta
Ova šetnja koju je sproveo Oldrin bila je prva uspešna šetnja u kojoj je astronaut bio povezan sa kapsulom preko creva. Svi zacrtani poslovi su uspešno odrađeni. Uspeo je da kontroliše svoje kretanje i ograniči napor koristeći tehnike koje je naučio tokom simulacija nulte gravitacije pod vodom. Oldrinu je takođe dobrodošlo iskustvo koje su astronauti stekli tokom prethodnih američkih EVA. Uspeo je da se kreće po spoljašnjosti kapsule bez napora, ugradi i skine više paketa sa eksperimentima, ugradi pa zatim skine kameru, i ispita tehnike za rad sa viljuškastim ključem. [12]
10. Džemini-12 EVA 3 Sjedinjene Američke Države Baz Oldrin 14. novembar 1966.
14.52.00
14. novembar 1966.
15.47.00
55 minuta
Oldrin je sproveo još jednu „stojeću“ šetnju, tokom koje je snimio fotografije i odradio još jednu sesiju laganih fizičkih vežbi. Napor koji je iskusio prilikom ovih vežbi bio je u skladu sa simulacija koje su sprovedene na Zemlji. Oprema i konzerve sa ostacima hrane i drugim otpadom, koje nisu bile potrebne pri povratku u atmosferu, su izbačene iz kapsule.[13]
11. Sojuz-4 i Sojuz-5 Sovjetski Savez Jevgenij Krunov
Sovjetski Savez Aleksej Jelisejev
16. januar 1969.
12.43.00
16. januar 1969.
01.15.00
37 minuta
Krunov i Jelisejev sproveli su prvu šetnju svemirom sa dva učesnika. Oba kosmonauta lansirana su letelicom Sojuz-5, koja se zatim spojila sa letelicom Sojuz-4. Kosmonauti su izašli u otvoreni svemir kako bi se prebacili iz jedne u drugu letelicu, jer iako spojene, njihove unutrašnjosti nisu bile povezane. Krunov i Jelisejev vratili su se na Zemlju letelicom Sojuz-4.[14]
12. Apolo 9 Sjedinjene Američke Države Rasti Švajkhart
Sjedinjene Američke Države Dejvid Skot („stojeća“)
6. mart 1969.
16.45.00
6. mart 1969.
18.02.00
1 sat 17 minuta
Švajkhart je napustio Lunarni modul, noseći na leđima prenosivi sistem za održavanje života (engl. Portable Life Support System). Ovaj sistem obezbeđivao je kiseonik, komunikaciju, i kontrolu temperature unutar odela nezavisno od svemirskog broda. Skot je stajao na vratima letelice, ali je bio povezan preko creva sa njom, koje mu je obezbeđivalo optimalne uslove u odelu. Planovi da Švajkhart ode do vrata komandnog moudla su odloženi zbog teškog oblika kosmičke bolesti koju je iskusio dan ranije.[15]
13. Apolo 11 Prva šetnja Mesecom Sjedinjene Američke Države Nil Armstrong
Sjedinjene Američke Države Baz Oldrin
21. jul 1969.
02.39.33
21. jul 1969.
05.11.39
2 sata 31 minut 40 sekundi
Armstrong je postao prvi čovek koji je kročio na površinu Meseca. Oldrin ga je sledio, opisavši Mesec kao „veličanstvenu pustoš“.[16] Tokom dva i po časa šetnje po površini Meseca, dvojica astronauta su postavili paket sa eksperimentima, primili poziv od predsednika Ričarda Niksona, prikupili su uzorke prašine i stena, podigli zastavu Sjedinjenih Američkih Država, i snimili nekoliko fotografija.[17] Armstrong je javio kontroli misije da je kretanje po Mesecu bilo lakše od simulacija koje su radili na Zemlji.[16]
14. Apolo 12 EVA 1 Sjedinjene Američke Države Pit Konrad
Sjedinjene Američke Države Alan Bin
19. novembar 1969.
11.32.35
19. novembar 1969.
15.28.38
3 sata 56 sati 3 sekunde
Tokom prve šetnje Mesecom misije Apolo 12, Konrad i Bin su otpakovali modularnu platformu za skladištenje opreme (engl. Modular Equipment Stowage Assembly), podigli su foliju za hvatanje sunčevog vetra, skupili su nekoliko uzoraka tla i stena, i otpakovali lunarni površinski eksperimentalni paket (engl. Apollo Lunar Surface Experiments Package).[18] Na samom početku šetnje Bin je slučajno usmerio TV kameru prema Suncu i time je ona uništena. Komunikacija sa Zemljom je u ostatku ove i tokom cele naredne šetnje bila samo putem radio-veze, bez prijema video signala.[19] Dvojica astronauta su se iznenadili kada su pronašli fotografije Plejboj devojke meseca zakačene na stranice podsetnika koje su nosili oko ruke. Fotografije su kao šalu postavili članovi rezervne posade za ovu misiju.
15. Apollo 12 EVA 2 Sjedinjene Američke Države Pit Konrad
Sjedinjene Američke Države Alan Bin
20. novembar 1969.
03.54.45
20. novembar 1969.
07.44.00
3 sata 49 minuta 15 sekundi
Konrad i Bin prikupili su još uzoraka prašine i stena, a zatim su prešli oko 180 m do robotskog lendera Survejor-3, sa kojeg su skinuli neke delove (uključujući i TV kameru). Kasnije su spakovali i foliju za hvatanje sunčevog vetra koju su postavili tokom prethodne šetnje.[20]
Edvard Vajt tokom prve američke šetnje svemirom.
Otisak stopala Baza Oldrina na površini Meseca.
Astronaut Pit Konrad ispituje robotski lender Survejor-3.
Dejvid Skot stoji na vratima komandnog modula tokom misije Apolo 9.
Baz Oldrin pored američke zastave na Mesecu.
Baz Oldrin tokom misije Džemini-12.
Ričard Gordon pred izlazak u otvoreni svemir.
Švajkhart koristi kameru marke Hasselblad.
Armstrong snima Oldrina dok silazi niz merdevine.
Ukupno trajanje šetnji u periodu 1965—1969. godine — 24 sata 29 minuta.

Šetnje svemirom i Mesecom u peridu 1970—1979. g.[uredi | uredi izvor]

Početak i kraj šetnje dat je po univerzalnom vremenu (UTC).

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
16. Apolo 14
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Alan Šepard
Sjedinjene Američke Države Edgar Mičel
5. februar 1971.
14.42.13
5. februar 1971.
19.30.50
4 sata 47 minuta 50 sekundi
Šepard i Mičel su otpakovali modularnu platformu za skladištenje opreme, prikupili uzorke tla, i uspešno postavili TV kameru. Zatim su podigli zastavu SAD i foliju za hvatanje sunčevog vetra. Kasnije su otpakovali lunarni površinski eksperimentalni paket i nastavili sa prikupljanjem uzoraka tla i nekoliko većih stena.[21]
17. Apolo 14
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Alan Šepard
Sjedinjene Američke Države Edgar Mičel
6. februar 1971.
08.11.15
6. februar 1971.
12.45.56
4 sata 34 minuta 41 sekunda
Šepard i Mičel prešli su oko 1.300 m uz stranu obližnjeg kratera, prikupili su uzorke stena, snimili fotografije i otpakovali prenosivi magnetometar. Iako su prišli blizu, astronauti nisu naišli na ivicu kratera jer su imali poteškoća pri kretanju preko neravnog terena.[22] Pre povratka u Lunarni modul, Šepard je upotrebio modifikovani alat za prikupljanje uzoraka kako bi izveo par golf udaraca.[23]
18. Apolo 15
„stojeća“ EVA
Sjedinjene Američke Države Dejvid Skot 31. jul 1971.
00.16.49
31. jul 1971.
00.49.56
33 minuta 7 sekundi
Skot je provirio kroz gornji otvor Lunarnog modula kako bi vizuelno osmotrio i fotografisao teren oko mesta sletanja. Time su izabrane destinacije koje će dva astronauta posetiti tokom šetnji Mesecom i putanje kojima će moći da se kreću uz pomoć Lunarnog rovera.[24]
19. Apolo 15
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Dejvid Skot
Sjedinjene Američke Države Džejms Irvin
31. jul 1971.
13.12.17
31. jul 1971.
19.45.59
6 sati 32 minuta 42 sekunde
Skot i Irvin su prvi tim astronauta koji je vozio Lunarni rover po površini Meseca. Ukrcali su se u rover (opremljen TV kamerom sa koje je video prenošen uživo do Hjustona) i odvezli do Elbou kratera, a zatim do kratera Sent Džordž, sakupljajući usput uzorke tla i stena, kao i veliki broj fotografija. Ukupno su prešli 9 km. Na povratnom putu ka Lunarnom modulu astronauti su otpakovali lunarni površinski eksperimentalni paket (ALSEP).[25]
20. Apolo 15
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Dejvid Skot
Sjedinjene Američke Države Džejms Irvin
1. avgust 1971.
11.48.48
1. avgust 1971.
19.01.02
7 sati 12 minuta 14 sekundi
Skot i Irvin krenuli su na jug Lunarnim roverom i napravili kružnu putanju u dužini od skoro 11 km. Usput su prikupljali uzorke tla i stena, kao i veliki broj fotografija okoline. Napravili su kraće pauze na tri lokacije. Na obodu jednog od kratera astronauti su primetili i prikupili uzorke beličastih stena za koje se kasnije ispostavilo da su stari skoro 4,5 milijardi godina. Starost ovih stena je skoro ista kao starost samog Meseca. Zaveden pod nazivom uzorak 15415, ovaj uzorak postao je poznat kao Kamen postanja (engl. Genesis Rock), i najstariji je uzorak stene prikupljen tokom svih misija projekta Apolo.[26] Po povratku, završili su montažu eksperimentalnog paketa ALSEP, a nakon toga su ušli u Lunarni modul.[27]
21. Apolo 15
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Dejvid Skot
Sjedinjene Američke Države Džejms Irvin
2. avgust 1971.
08.52.14
2. avgust 1971.
13.42.04
4 sata 49 minuta 50 sekundi
Poslednja vožnja astronauta Lunarnim roverom, prešli su oko 4,5 km ka zapadu. Usput su prikupljali uzorke tla i fotografisali okolinu. Pri povratku su svratili do eksperimentalnog paketa ALSEP i pokupili veoma dug uzorak tla koji je bušilicom izvađen sa veće dubine.[28]
22. Apolo 15
Transzemaljska EVA
Sjedinjene Američke Države Alfred Vorden
Sjedinjene Američke Države Džejms Irvin („stojeća“)
5. avgust 1971.
15.31.12
5. avgust 1971.
16.10.19
39 minuta 7 sekundi
Prva šetnja u dubokom svemiru. Vorden je tri puta otišao do modula sa naučnim instrumentima (SIM, engl. Scientific Instrument Module), koji se nalazio na servisnom modulu, kako bi pokupio kasete sa filmom panoramskih i kamera za mapiranje terena. Usput je izvršio inspekciju SIM modula u potrazi za bilo kakvim anomalijama.[29] Irvin je stajao kod vrata komandnog modula kako bi pomogao pri skladištenju kaseta i da bi fotografisao Vordena u svemiru.[30]
23. Apolo 16
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džon Jang
Sjedinjene Američke Države Čarls Djuk
21. april 1972.
16.47.28
21. april 1972.
23.58.40
7 sati 11 minuta 2 sekunde
Jang i Djuk su prvo namontirali paket ALSEP. Zatim su astronauti seli u Lunarni rover i otišli do kratera nazvanih Fleg, Spuk i Baster, gde su prikupili uzorke i snimili fotografije. Kod kratera Baster astronauti su postavili lunarni portabilni magnetometar.[31]
24. Apolo 16
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džon Jang
Sjedinjene Američke Države Čarls Djuk
22. april 1972.
16.33.35
22. april 1972.
23.56.44
7 sati 23 minuta 9 sekundi
Astronauti Jang i Djuk odvezli su se do obronaka Kamene planine (engl. Stone Mountain), usput su se zaustavili na devet lokacija kako bi prikupili uzorke i fotografije, i postavili portabilni lunarni magnetometar.[32] Lunarnim roverom su ukupno prešli 11,2 km.[33]
25. Apolo 16
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Džon Jang
Sjedinjene Američke Države Čarls Djuk
23. april 1972.
15.25.28
23. april 1972.
21.05.31
5 sati 40 minuta 3 sekunde
Jang i Djuk su se ponovo ukrcali u Lunarni rover i odvezli se do kratera Palmeto i End, a na kraju su stigli do oboda Nort Rej kratera.[34] Nakon obilaska oboda ovog kratera uputili su se nazad ka Lunarnom modulu, u čijoj se blizini nalazila velika stena nazvana Haus rok (engl. House Rock).[35] Jang i Djuk postavili su brzinski rekord na površini Meseca tokom treće EVA koji iznosi 16,9 km/h.[33]
26. Apolo 16
Transzemaljska EVA
Sjedinjene Američke Države Tomas Metingli
Sjedinjene Američke Države Čarls Djuk („stojeća“)
25. april 1972.
20.33.46
25. april 1972.
21.57.28
1 sat 23 minuta 42 sekunde
Pilot komandnog modula Metingli pokupio je kasete sa filmom panoramskih i kamera za mapiranje terena. Pilot Lunarnog modula Djuk stajao je na vratima kao podrška Metingliju.[36]
27. Apolo 17
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džin Sernan
Sjedinjene Američke Države Harison Šmit
11. decembar 1972.
23.54.49
12. decembar 1972.
07.06.42
7 sati 11 minuta 53 sekunde
Sernan i Šmit postavili su ALSEP. Zbog manjka vremena njihova prva vožnja Lunarnim roverom je morala da bude skraćena, tako da su posetili samo jednu lokaciju — krater Emori. Prešli su oko 3,5 km i prikupili oko 14 kg geoloških uzoraka.[37]:pp. 10–15
28. Apolo 17
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džin Sernan
Sjedinjene Američke Države Harison Šmit
12. decembar 1972.
23.28.06
13. decembar 1972.
07.05.02
7 sati 36 minuta 56 sekundi
Sernan i Šmit prešli su skoro 8 km Lunarnim roverom, svraćajući usput kod dva kratera kako bi prikupili uzorke. Kod kratera Šorti Šmit je otkrio tlo narandžaste boje.[38]
29. Apolo 17
EVA 3 - za sada poslednja šetnja po površini Meseca
Sjedinjene Američke Države Džin Sernan
Sjedinjene Američke Države Harison Šmit
13. decembar 1972.
22.25.48
14. decembar 1972.
05.40.56
7 sati 15 minuta 8 sekundi
Na svojoj poslednjoj šetnji po površini Meseca, Sernan i Šmit seli su u Lunarni rover i uputili se ka severu.[39] Istražili su veliku rascepljenu stenu nazvanu Trejsina stena (engl. Tracy’s Rock), nazvanu po Sernanovoj ćerci Trejsi. Usput su prikupljali uzorke, snimali fotografije i usmeno opisivali kontroli misije izgled oblasti u kojoj se nalaze.[38] Pri povratku su posetili jedno brdo i jedan krater, a na kraju su ukupno prešli 12,1 km.[37]:pp. 10–16 Sernan je poslednji čovek koji je do danas hodao po Mesecu.
30. Apolo 17
Transzemaljska EVA
Sjedinjene Američke Države Ronald Evans
Sjedinjene Američke Države Harison Šmit („stojeća“)
17. decembar 1972.
20.27.40
17. decembar 1972.
21.33.24
1 sat 5 minuta 44 sekunde
Poslednja šetnja u dubokom svemiru u istoriji. Nije bilo problema tokom rutinske EVA, tokom koje je Evans pokupio kasete sa filmom panoramskih i kamera za mapiranje terena i prosledio ih Šmitu koji je stajao u otvoru komandnog modula.[37]:pp. 10–43
31. Skajlab-2 KM
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Pol Vajc 26. maj 1973.
00.40
26. maj 1973.
01.20
40 minuta
Pomoću alata dugog 3 metra, pilot Vajc je stajao na otvorenim vratima komandnog modula (dok ga je Džozef Kervin držao za noge) i pokušao da skine stege koje su sprečavale otvaranje jednog krila solarnih panela svemirske stanice Skajlab.[40]
32. Skajlab-2
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Pit Konrad
Sjedinjene Američke Države Džozef Kervin
7. jun 1973.
15.15
7. jun 1973.
18.40
3 sata 25 minuta
Konrad i Kervin su pomoću sečica montiranih na dugoj šipci uklonili preostale krhotine koje su sprečile potpuno otvaranje solarnih panela (većina krhotina je otpala tokom lansiranja). Zatim su pogurali solarne panele, koji su se malo teže otvorili, i počeli da napajaju stanicu električnom energijom neophodnom za normalno funkcionisanje svih sistema.[41]
33. Skajlab-2
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Pit Konrad
Sjedinjene Američke Države Pol Vajc
19. jun 1973.
10.55
19. jun 1973.
12.31
1 sat 36 minuta
Konrad i Vajc izašli su izvan stanice kako bi zamenili kasete sa filmom kamere montirane na teleskop. Konrad je kasnije popravio jedan relej koji nije radio tako što ga je udario jako čekićem.[42]
34. Skajlab-3
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Oven Geriot
Sjedinjene Američke Države Džek Lausma
6. avgust 1973.
17.30
7. avgust 1973.
00.01
6 sati 31 minut
Geriot i Lausma otvorili su solarni štit kako bi poboljšali kontrolu temperature unutar Skajlaba. Zatim su zamenili kasete sa filmom kamere za posmatranje Sunca i ugradili panele za detekciju mikro-meteorida.[43]
35. Skajlab-3
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Oven Geriot
Sjedinjene Američke Države Džek Lausma
24. avgust 1973.
16.24
24. avgust 1973.
20.55
4 sati 31 minut
Geriot i Lausma otkačili su pojedine kablove na spoljašnjosti stanice, ugradili novu kutiju sa žiroskopom, a zatim ponovo povezali kablove. Na kraju su zamenili kasete sa filmom.[44]
36. Skajlab-3
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Oven Geriot
Sjedinjene Američke Države Alan Bin
22. septembar 1973.
11.18
22. septembar 1973.
13.59
2 sata 41 minut
Geriot i Bin zamenili su kasete sa filmom kamere za opservaciju Sunca. Takoše su pokupili eksperimentalni panel sa uzorcima termalne zaštite.[45]
37. Skajlab-4
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Edvard Gibson
Sjedinjene Američke Države Vilijam Poug
22. novembar 1973.
17.42
23. novembar 1973.
00.15
6 sati 33 minuta
Gibson i Poug proveli su šest i po sati, tokom svog prvog izlaska u otvoreni svemir, menjajući kasete sa filmom i popravljajući antenu za komunikaciju sa Zemljom.[46]
38. Skajlab-4
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džerald Kar
Sjedinjene Američke Države Vilijam Poug
25. decembar 1973.
16.00
25. decembar 1973.
23.01
7 sati 1 minut
Kar i Poug su pomoću učtraljubičaste elektronografske kamere i hronografske kamere fotografisali kometu Kohoutek. Nakon toga su ponovo zamenili film kamere za opservaciju Sunca.[47]
39. Skajlab-4
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Džerald Kar
Sjedinjene Američke Države Edvard Gibson
29. decembar 1973.
17.00
29. decembar 1973.
20.29
3 sata 29 minuta
Kar i Gibson fotografisali su kometu Kohoutek nakon obilaska oko Sunca. Zatim su pokupili panel sa eksperimentima.[48]
40. Skajlab-4
EVA 4
Sjedinjene Američke Države Džerald Kar
Sjedinjene Američke Države Edvard Gibson
3. februar 1974.
15.19
3. februar 1974.
20.38
5 sati 19 minuta
Kar i Gibson po poslednji put su pokupili kasete sa filmom iz kamere za opservaciju Sunca. Nakon toga su fotografisali kometu Kohoutek elektronografskom kamerom.[47]
41. Saljut 6 - PE-1 Sovjetski Savez Jurij Romanenko („stojeća“)
Sovjetski Savez Georgij Grečko
19. decembar 1977.
21.36
19. decembar 1977.
23.04
1 sat 28 minuta
Izlazak u otvoreni svemir koji su sproveli Romanenko i Grečko bio je prvi od strane kosmonauta iz Rusije nakon osam godina, kao i prvi tokom kojeg su korišćena nova odela Orlan.[49] Grečko je izvršio inspekciju prednjeg otvora za pristajanje nakon neuspelog pristajanja letelice Sojuz-25, ali na sreću nije bilo oštećenja. Romanenko, koji je stajao na vratima i pružao podršku Grečku, slučajno se odgurnuo od letelice, dok pritom nije bio vezan sigurnosnim užetom. Grečko ga je spasao da ne odleti u svemir.[50]
42. Saljut 6 - PE-2 Sovjetski Savez Vladimir Kovaljonok („stojeća“)
Sovjetski Savez Aleksandar Ivančenko
29. jul 1978.
04.00
29. jul 1978.
06.20
2 sata 5 minuta
Ivančenko je pokupio uzorke i eksperimente koji su bili prikačeni na spoljašnjost stanice Saljut 6. Kovaljonok je pružao pomoć Ivančenku i snimao ga kamerom sa koje su slike slate direktno kontroli misije.[51]
43. Saljut 6 - PE-3 Sovjetski Savez Valerij Riumin
Sovjetski Savez Vladimir Ljahov
15. avgust 1979.
14.16
15. avgust 1979.
15.39
1 sat 23 minuta
Riumin i Ljahov uklonili su KRT-10 antenu koja se nije automatski odvojila od stanice Saljut 6 i sprečavala je druge letelice da se spoje. Nakon što su uklonili antenu, Riumin je pokupio uzorke oštećene izolacije i detektor mikro-meteorida.[52]
Astronaut Edgar Mičel fotografiše okolinu.
Alan Šepard pored zastave SAD.
Astronaut Džejms Irvin salutira zastavi SAD.
Džon Jang „skakutavo“ salutira zastavi SAD.
Džon Jang pored Lunarnog rovera (Apolo 16).
Harison Šmit pored velike stene (Apolo 17).
Harison Šmit sa zastavom SAD i Zemljom u pozadini.
Džek Lausma radi na Skajlabu.
Džin Sernan, poslednji čovek koji je šetao Mesecom.
Ukupno trajanje šetnji u periodu 1970—1979. godine — 120 sati 39 minuta.

Šetnje svemirom u peridu 1980—1984. g.[uredi | uredi izvor]

Početak i kraj šetnje dat je po univerzalnom vremenu (UTC).

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
44. Saljut 7 PE-1 Sovjetski Savez Anatolij Berezovoj („stojeća“)
Sovjetski Savez Valentin Lebedev
30. jul 1982.
02.39
30. jul 1982.
05.12
2 sata 33 minuta
Tokom prvog izlaska u otvoreni svemir na stanici Saljut 7 Lebedev se fiksirao u postolje za stopala, dok mu je Berezovoj pomagao stojeći na vratima stanice. Nakon prikupljanja starih i postavljanja novih uzoraka na spoljašnjost stanice, Lebedev je isprobao metode za sklapanje i rasklapanje elemenata u svemiru, uključujući panel eksperimenta Istok na kojem je zavrtao i odvrtao vijke posebno konstruisanim ključem.[53]
45. STS-6
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Stori Masgrejv
Sjedinjene Američke Države Donald Peterson
7. april 1983.
21.05
8. april 1983.
01.15
4 sata 10 minuta
Masgrejv i Peterson sproveli su prvu šetnju svemirom iz spejs-šatla.[54] Vreme su utrošili na proveru svojih svemirskih odela i alata koji će biti korišćeni tokom radova u svemiru u budućnosti.[55]
46. Saljut 7
PE-2 EVA 1
Sovjetski Savez Vladimir Ljakov
Sovjetski Savez Aleksandar Aleksandrov
1. novembar 1983.
04.47
1. novembar 1983.
07.36
2 sata 50 minuta
Ljakov i Aleksandrov dodali su novi solarni panel na Saljut 7, koristeći tehnike koje je Lebedev probao tokom prethodne šetnje.[56]
47. Saljut 7
PE-2 EVA 2
Sovjetski Savez Vladimir Ljakov
Sovjetski Savez Aleksandar Aleksandrov
3. novembar 1983.
03.47
3. novembar 1983.
06.62
2 sata 55 minuta
Ljakov i Aleksandrov dodali su drugi solarni panel, čime su povećali proizvodnju energije stanice za 50%.[56]
48. STS-41-B
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Brus Makendles
Sjedinjene Američke Države Robert Stjuart
7. februar 1984. 7. februar 1984. 5 sati 55 minuta
Mekendls i Stjuart kretali su se u okolini šatla pomoću jedinice za manevrisanje (MMU, engl. Manned Maneuvering Unit) i to je prva šetnja svemirom tokom koje astronauti nisu bili povezani sigurnosnim užetom sa letelicom. Oba astronauta vežbali su korišćenje alata i procedura koje će im trebati tokom hvatanja i popravke svemirske letelice Misija solarnog maksimuma (SMM, engl. Solar Maximum Mission).[57]
49. STS-41-B
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Brus Makendles
Sjedinjene Američke Države Robert Stjuart
9. februar 1984. 9. februar 1984. 6 sati 17 minuta
Mekendls i Strjuart nastavili su ispitivanje jedinica za manevrisanje (MMU). Takođe su nastavili sa uvežbavanjem rada sa alatima i procedura koje će biti korišćene pri hvatanju i popravci sonde SMM.[57]
50. STS-41-C
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džordž Nelson
Sjedinjene Američke Države Džejms van Hoften
8. april 1984.
14.18
8. april 1984.
16.56
2 sata 38 minuta
Nelson se pomoću MMU prebacio do satelita SMM. Van Hoften je ostao u hipobaričnoj komori šatla i bio u pripravnosti u slučaju da je Nelsonu potrebna pomoć. Nakon tri neuspešna pokušaja da prihvati SMM pomoću posebno konstruisanog alata, i nakon jednog neuspešnog pokušaja da ga prihvati rukama, astronauti su se vratili u spejs-šatl Čalendžer. Sonda SMM privučena je sledećeg dana pomoću sistema za daljinsku manipulaciju spejs-šatla (robotske ruke).[58]
51. STS-41-C
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džordž Nelson
Sjedinjene Američke Države Džejms van Hoften
11. april 1984.
08.58
11. april 1984.
15.42
6 sati 44 minuta
Nelson i van Hoften završili su popravku sonde SMM, a zatim su nastavili ispitivanja jedinica za manevrisanje.[59]
52. Saljut 7
PE-3 EVA 1
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
23. april 1984.
04.31
23. april 1984.
08.46
4 sata 20 minuta
Kizim i Solovjov sproveli su prvu od pet šetnji kako bi popravili probušeni glavno crevo oksidacionog agensa na stanici Saljut 7. Tokom ove šetnje su postavili nove merdevine kako bi preko njih mogli da pristupe oštećenom crevu.[60]
53. Saljut 7
PE-3 EVA 2
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
26. april 1984.
02.40
26. april 1984.
07.40
4 sata 56 minuta
Tokom druge od planiranih pet šetnji, Kizim i Solovjov uklonili su izolaciju i ugradili ventil na rezervno crevo.[60]
54. Saljut 7
PE-3 EVA 3
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
29. april 1984.
01.35
29. april 1984.
04.20
2 sata 45 minuta
Tokom treće šetnje Kizim i Solovjov ugradili su šant koji zaobilazi oštećeni segment creveta.[60]
55. Saljut 7
PE-3 EVA 4
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
3. maj 1984.
23.15
3. maj 1984.
02.00
2 sata 45 minuta
Kizim i Solovjov su tokom četvrte šetnje ugradili drugi šant i zamenili termalnu izolaciju.[60]
56. Saljut 7
PE-3 EVA 5
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
18. maj 1984.
17.52
18. maj 1984.
20.57
3 sata 5 minuta
Nakon poteškoća sa pokvarenom ručkom čekrka, Kizim i Solovjov ugradili su još dva solarna panela na stanicu.[60]
57. Saljut 7
VE-4 EVA 1
Sovjetski Savez Svetlana Savickaja
Sovjetski Savez Vladimir Džanibekov
25. jul 1984.
14.55
25. jul 1984.
18.29
3 sata 35 minuta
Savickaja i Džanibekov ispitali su višenamenski alat URI na nekoliko metalnih uzoraka. Savickaja je postala prva žena koja je izašla u otvoreni svemir.[60]
58. Saljut 7
PE-3 EVA 6
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
8. avgust 1984.
08.46
8. avgust 1984.
13.46
5 sati
Kizim i Solovjov sproveli su poslednju od pet šetnji za popravku oštećenog creveta. Tokom ove šetnje su upotrebili pneumatski alat, koji je dostavila letelica Sojuz T-12, i njime pritegli krajeve creveta koje je napuklo.[61]
59. STS-41-G
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Dejvid Listma
Sjedinjene Američke Države Ketrin Salivan
11. oktobar 1984.
15.38
11. oktobar 1984.
19.05
3 sata 29 minuta
Salivan i Listma demonstrirali su upotrebu sistema za dosipanje goriva (ORS , engl. Orbital Refueling System), uključujući i ugradnju seta za održavanje ventila ORS-a.[62] Ketrin Salivan je prva Amerikanka, i druga žena u istoriji koja je izašla u otvoreni svemir.[63]
60. STS-51-A
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džozef Alen
Sjedinjene Američke Države Dejl Gardner
12, novembar 1984.
13.25
12. novembar 1984.
19.25
6 sati
Alen se pomoću jedinice za manevrisanje prebacio do satelita Palapa B-2 i polako ga dopremio do teretnog prostora šatla Diskaveri. Gardner i Alen pričvrstili su satelit za teretni prostor šatla za povratak na Zemlju.[64]
61. STS-51-A
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džozef Alen
Sjedinjene Američke Države Dejl Gardner
14. novembar 1984.
11.09
14. novembar 1984.
16.51
5 sati 42 minuta
U scenariju koji je bio sličan onom iz prve EVA misije STS-51-A, Gardner se pomoću jedinice za manevrisanje prebacio do satelita Westar VI i dopremio ga u teretni prostor orbitera. Alen i Gardner su zatim pričvrstili satelit u teretni prostor za povratak na Zemlju.[64]
Astronaut Brus Makendles isprobava mobilnu platformu za stopala.
Brus Makendles testira jedinicu za manevrisanje tokom EVA.
Astronaut Dejl Gardner drži znak NA PRODAJU, misleći na satelite (šala upućena kontroli misije u Hjustonu).
Ispitivanja ruke Kanadarm2, na čijem kraju je Brus Mekendls.
Džejms van Hoften testira jedinicu za manevrisanje u teretnom prostoru šatla.
Džordž Nelson i Džejms van Hoften rade na pokvarenom SMMS satelitu.
Dejl Gardner manevriše Westar 6 satelit ka šatlu.
Ukupno trajanje šetnji u periodu 1980—1984. godine — 75 sati 39 minuta.

Šetnje svemirom u peridu 1985—1989. g.[uredi | uredi izvor]

Početak i kraj šetnje dat je po univerzalnom vremenu (UTC).

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
62. STS-51-D
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džefri Hofman
Sjedinjene Američke Države Dejvid Grigs
16. april 1985. 16. april 1985. 3 sata 6 minuta
Grigs i Hofman ugradili su nastavak za uključivanje prekidača, nazvan flajsvoter, na kraj robotske ruke šatla Diskaveri. Ovaj nastavak kasnije je upotrebljen kako bi se jedna poluga na satelitu Syncom IV-3 postavila u položaj za oslobađanje.[65] Ovo je prvi put da je sproveden neplaniran (vanredan) izlazak u otvoreni svemir u istoriji agencije NASA.[66]
63. Saljut 7
PE-4 EVA 1
Sovjetski Savez Vladimir Džanibekov
Sovjetski Savez Viktor Savinjuh
2. avgust 1985.
07.15
2. avgust 1985.
12.15
5 sati
Džanibekov i Savinjuh, čije je pozivno ime preko radija bilo Pamir, ugradili su treći set solarnih panela na svemirsku stanicu Saljut 7.[67]
64. STS-51-I
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Vilijam Fišer
Sjedinjene Američke Države Džejms van Hoften
31. avgust 1985. 31. avgust 1985. 7 sati 20 minuta
Van Hoften stao je na kraj robotske ruke šatla koja je zatim manevrisana tako da ga postavi u potreban položaj da uhvati satelit Syncom IV-3 i polako ga unese u teretni prostor Diskaverija. Fišer i van Hoften su zatim pričvrstili satelit za šatl i započeli potrebne popravke na njemu. Tokom manipulacije robotskom rukom došlo je do kvara koji je mogao da ugrozi misiju, ali je na kraju sve prošlo u redu.[68]
65. STS-51-I
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Vilijam Fišer
Sjedinjene Američke Države Džejms van Hoften
1. septembar 1985. 1. septembar 1985. 4 sata 26 minuta
Fišer i van Hoften završili su popravke na satelitu Syncom IV-3. Zatim je van Hoften, vozeći se na kraju robotske ruke, izneo satelit iz teretnog prostora šatla i oslobodio ga, pritom mu zadavši blagu rotaciju kako bi satelit bio stabilan pri paljenju motora koje je bilo potrebno kako bi se postigao željeni perigej.[68]
66. STS-61-B
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Šervud Spring
29. novembar 1985. 29. novembar 1985. 5 sati 32 minuta
Ros i Spring uvežbavali su tehnike sastavljanja i rada sa alatom u teretnom prostoru Atlantisa. Sastavili su, a zatim i rastavili dve eksperimentalne strukture nazvane EASE/ACCESS (engl. Experimental Assembly of Structures in EVA/Assembly Concept for Construction of Erectable Space Structures).[69]
67. STS-61-B
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Šervud Spring
1. decembar 1985. 1. decembar 1985. 6 sati 41 minut
Ros i Spring odradili su dodatne eksperimentalne radnje na strukturama EASE i ACCESS, a pritom je korišćena i robotska ruka Kanadarm.[69]
68. Saljut 7
PE-6 EVA 1
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
28. maj 1986.
05.43
28. maj 1986.
09.33
3 sata 50 minuta
Kizim i Solovjov skinuli su panele sa eksperimentima koji su se nalazili na spoljašnjosti stanice Saljut 7, a zatim su sklopili eksperimentalni aparat nazvan konstruktor greda, kao pripremu za radove na stanici Mir.[70]
69. Saljut 7
PE-6 EVA 2
Sovjetski Savez Leonid Kizim
Sovjetski Savez Vladimir Solovjov
31. maj 1986.
04.57
31. maj 1986.
09.57
5 sati
Kizim i Solovjov sproveli su dodatna ispitivanja na eksperimentalnoj opremi za konstruisanje, uključujući i varenje nekoliko sastava između greda.[70]
70. Mir PE-2
EVA 1
Sovjetski Savez Jurij Romanenko
Sovjetski Savez Aleksandar Lavejkin
11. april 1987.
19.41
11. april 1987.
23.21
3 sata 40 minuta
Romanenko i Lavejkin sproveli su neplaniranu svemirsku šetnju kako bi izvršili inspekciju otvora za pristajanje na modulu Kvant, jer taj modul nije uspeo da se spoji sa stanicom Mir. Uspeli su da lociraju i uklone krhotine koje su se zaglavile u mehanizmu za pristajanje, nakon čega je izvršeno uspešno spajanje modula Kvant.[71]
71. Mir PE-2
EVA 2
Sovjetski Savez Jurij Romanenko
Sovjetski Savez Aleksandar Lavejkin
12. jun 1987.
16.55
12. jun 1987.
18.48
1 sat 53 minuta
Romanenko i Lavejkin ugradili su deo solarnih panela koji su bili spakovani na pristiglom modulu Kvant, i tako znatno povećali proizvodnju električne energije koja je od vitalnog značaja za funkcionisanje raznih sistema unutar stanice.[71]
72. Mir PE-2
EVA 3
Sovjetski Savez Jurij Romanenko
Sovjetski Savez Aleksandar Lavejkin
16. jun 1987.
15.30
16. jun 1987.
18.45
3 sata 15 minuta
Romanenko i Lavejkin ugradili su ostatak solarnih panela koji su bili spakovani na modulu Kvant i tako dodatno povećali energetski kapacitet stanice Mir.[71]
73. Mir PE-3
EVA 1
Sovjetski Savez Vladimir Titov
Sovjetski Savez Musa Manarov
26. februar 1988.
09.00
26. februar 1988.
13.55
4 sata 25 minuta
Titov i Manarov zamenili su deo solarnih panela ugrađenih godinu dana ranije od strane Romanenka i Lavejkina. Takođe su imali dovoljno vremena da obiđu sve portove za pristajanje i sa njih obrišu prašinu koja se vremenom nakupila.[72] p.
74. Mir PE-3
EVA 2
Sovjetski Savez Vladimir Titov
Sovjetski Savez Musa Manarov
30. jun 1988.
05.33
30. jun 1988.
10.43
5 sati 10 minuta
Titov i Manarov pokušali su da zamene teleskop X-zraka koji se nalazio na modulu Kvant, a da pritom šetnja nije prethodno isplanirana ili uvežbavana na Zemlji. Umesto toga, trenirali su gledajući video-kasete i pričajući sa kosmonautima koji su sve potrebne radnje provežbali u bazenu. Šetnja je završena prerano jer se polomio jedan od specijalnih ključeva za dotezanje vijaka.[73]
75. Mir PE-3
EVA 3
Sovjetski Savez Vladimir Titov
Sovjetski Savez Musa Manarov
20. oktobar 1988.
05.59
20. oktobar 1988.
10.11
4 sata 12 minuta
Pomoću novih alata, dostavljenih automatskim brodom za snabdevanje Progres 38, Titov i Manarov završili su zamenu teleskopa X-zraka na modulu Kvant.[74]
76. Mir PE-4
EVA 1
Sovjetski Savez Aleksandar Volkov
Francuska Žan Lup Kritijan
9. decembar 1988.
09.57
9. decembar 1988.
15.57
6 sati
Prva šetnja svemirom za jednog državljanina Francuske započela je kada su Volkov i Kritijan izašli izvan stanice Mir da postave opremu i eksperimente. Sovjetsko-Francuski tim ugradio je rukohvate na spoljašnjost stanice, postavio i povezao napajanje ormara Enchantillons, i postavio eksperimentalni paket ERA. Ovaj paket se nije otvorio prilikom prvog slanja komandi iz unutrašnjosti stanice. Volkov je morao malo da ga „čukne“ kako bi se u potpunosti otvorio.[75]
Džeri Ros na kraju robotske ruke ispituje uređaj ACCESS.
Astronauti sastavljaju strukturu EASE u teretnom prostoru šatla.
Van Hoften pored satelita Syncom IV-3.
Hofman i Grigs postavljaju uređaj flajsvoter na kraj robotske ruke.
Ukupno trajanje šetnji u periodu 1985—1989. godine — 69 sati 30 minuta.

Šetnje svemirom u peridu 1990—1994. g.[uredi | uredi izvor]

Početak i kraj šetnje dat je po univerzalnom vremenu (UTC).

Šetnje svemirom tokom 1990. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
77. Mir
PE-5 EVA 1
Sovjetski Savez Aleksandar Viktorenko
Sovjetski Savez Aleksandar Serebrov
8. januar 1990.
20.23
8. januar 1990.
23.19
2 sata 56 minuta
Viktorenko i Serebrov ugradili su nove senzore tragača zvezda, koji su pristigli sa novim modulom Kvant-2, na modul Kvant-1.[76]
78. Mir
PE-5 EVA 2
Sovjetski Savez Aleksandar Viktorenko
Sovjetski Savez Aleksandar Serebrov
11. januar 1990.
18.01
11. januar 1990.
20.55
2 sata 54 minuta
Viktorenko i Serebrov upakovali su više ormara sa eksperimentima, od kojih su neki vraćeni u unutrašnjost stanice za povratak na Zemlju letelicom Sojuz, a neki su odbačeni da sagore u atmosferi. Zatim su modifikovali port za pristajanje kako bi omogućili spajanje novog modula Kristal.[76]
79. Mir
PE-5 EVA 3
Sovjetski Savez Aleksandar Viktorenko
Sovjetski Savez Aleksandar Serebrov
26. januar 1990.
12.09
26. januar 1990.
15.11
3 sata 2 minuta
Viktorenko i Serebrov prvi put su koristili nova svemirska odela Orlan-DMA. Kosmonauti su, takođe po prvi put, koristili sekciju modula Kvant-2 kao hipobaričnu komoru. Tokom ovog izlaska u otvoreni svemir kosmonauti su postavili alku za koju će se vezivati po izlasku iz hipobarične komore, a zatim su uklonili antenu sistema za automatsko pristajanje KURS kako ne bi smetala tokom budućih EVA.[76]
80. Mir
PE-5 EVA 4
Sovjetski Savez Aleksandar Viktorenko
Sovjetski Savez Aleksandar Serebrov
1. februar 1990.
08.15
1. februar 1990.
13.14
4 sata 59 minuta
Viktorenko i Serebrov izvršili su ispitivanja uređaja SPK („leteća stolica“), koji je imao istu ulogu kao jedinica za manevrisanje agencije NASA. Sa SPK uređajem na sebi kosmonaut se odvojio od stanice, ali je sve vreme bio privezan sigurnosnim užetom za modul Kvant-2.[76]
81. Mir
PE-5 EVA 5
Sovjetski Savez Aleksandar Viktorenko
Sovjetski Savez Aleksandar Serebrov
5. februar 1990.
06.08
5. februar 1990.
09.53
3 sata 45 minuta
Viktorenko i Serebrov izvršili su dodatna ispitivanja uređaja SPK. Viktorenko se udaljio čak 45 m od stanice Mir.[76]
82. Mir
PE-6 EVA 1
Sovjetski Savez Anatolij Solovjov
Sovjetski Savez Aleksandar Balandin
17. jul 1990.
13.06
17. jul 1990.
20.22
7 sati
Na početku šetnje svemirom, koja je za cilj imala da se popravi pocepana izolacija na letelici Sojuz TM-9, Solovjov i Balandin su otvorili vrata na sekciji modula Kvant-2, koji se koristio kao hipobarična komora, pre nego što je pritisak u toj sekciji sveden na nulu (vakuum) i tako ih oštetili. Kosmonauti su nastavili i popravili oštećenu izolaciju na letelici Sojuz, ali su zbog manjka vremena morali da se vrate u modul Kvant-2, a da pritom nisu stigli da prikupe sav alat i merdevine koje su koristili. Po ulasku u modul Kvant-2 nisu uspeli u potpunosti da zatvore oštećena vrata, tako da su morali da koriste centralnu sekciju ovog modula kao pomoćnu hipobaričnu komoru.[77]
83. Mir
PE-6 EVA 2
Sovjetski Savez Anatolij Solovjov
Sovjetski Savez Aleksandar Balandin
26. jul 1990.
11.15
26. jul 1990.
14.46
3 sata 31 minut
Solovjov i Balandin izašli su u šetnju svemirom ponovo koristeći centralnu sekciju modula Kvant-2 kao hipobaričnu komoru. Zatim su izašli do oštećenih vrata i detaljno ih fotografisali kako bi inženjeri u kontroli misije mogli da pronađu adekvatno rešenje za popravku. Nakon toga su pokupili sav alat i merdevine koje su im tokom prethodne šetnje ostali izvan stanice. Iz kontrole misije su im zatim javili da su na fotografijama uočili krhotine na šarkama vrata, koje su zatim kosmonauti pronašli i uklonili, i tako uspeli u potpunosti da zatvore vrata.[77]
84. Mir
PE-7 EVA 1
Sovjetski Savez Genadij Manakov
Sovjetski Savez Genadij Strekalov
29. oktobar 1990.
21.45
30. oktobar 1990.
00.30
2 sata 45 minuta
Manakov i Strekalov napustili su Mir kroz oštećena vrata modula Kvant-2. Nakon što su uklonili izolaciju oko vrata uvideli su da je oštećenje znatno veće nego što se ranije pretpostavljalo. Iako nisu uspeli u potpunosti da poprave vrata, ostavili su na njima opremu za popravku i zatim se vratili u unutrašnjost stanice.[78]
Ukupno trajanje šetnji tokom 1990. godine — 30 sati 52 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1991. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
85. Mir
PE-8 EVA 1
Sovjetski Savez Viktor Afanasjev
Sovjetski Savez Musa Manarov
7. januar 1991.
17.03
7. januar 1991.
22.21
5 sati 18 minuta
Afanasjev i Manarov uspeli su u potpunosti da poprave oštećena vrata modula Kvant-2. Kosmonauti su zatim postavili opremu koja će biti ugrađena tokom neke od budućih EVA.[79]
86. Mir
PE-8 EVA 2
Sovjetski Savez Viktor Afanasjev
Sovjetski Savez Musa Manarov
23. januar 1991.
10.59
23. januar 1991.
16.32
5 sati 33 minuta
Afanasjev i Manarov izašli su kroz popravljena vrata modula Kvant-2, i zatim ugradili novi teretni kran Strela na bazni blok (modul) stanice Mir.[79]
87. Mir
PE-8 EVA 3
Sovjetski Savez Viktor Afanasjev
Sovjetski Savez Musa Manarov
26. januar 1991.
09.00
26. januar 1991.
15.20
6 sati 20 minuta
Afanasjev i Manarov proveli su više od 6 sati postavljajući držače na modul Kvant-1 koji će biti potpora solarnim panelima na modulu Kristal.[79]
88. STS-37
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Džeroum Ept
7. april 1991. 7. april 1991. 4 sata 26 minuta
Pošto se antena na Opservatoriji gama zraka (engl. Gamma Ray Observatory) nije otvorila, Ros i Ept izašli su u neplaniranu šetnju svemirom kako bi pomogli pri otvaranju antene i pripremili satelit za otpuštanje u svemir.[80]
89. STS-37
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Džeroum Ept
8. april 1991. 8. april 1991. 5 sati 47 minuta
Ros i Ept otpakovali su i testirali nekoliko mobilnih alata koji su se kretali po šinama, i koji će se možda koristiti pri izgradnji budućih svemirskih stanica.[80]
90. Mir
PE-8 EVA 4
Sovjetski Savez Viktor Afanasjev
Sovjetski Savez Musa Manarov
25. april 1991.
20.29
26. april 1991.
00.03
3 sata 34 minuta
Manarov je izvršio inspekciju i kamerom snimio antenu sistema KURS na modulu Kvant-1, pri čemu je uvideo da jedan tanjir antene nedostaje. Zatim su Afanasjev i Manarov ponovo ugradili kameru na modul Kvant-2, koju su ranije uklonili i popravili.[81]
91. Mir
PE-9 EVA 1
Sovjetski Savez Anatolij Arcebarski
Sovjetski Savez Sergej Krikaljov
24. jun 1991.
21.11
25. jun 1991.
02.09
4 sata 58 minuta
Arcebarski i Krikaljov izašli su kroz vrata modula Kvant-2, a zatim prešli na drugi kraj stanice Mir gde su zamenili oštećenu antenu sistema KURS. Pre nego što su se vratili u hipobaričnu komoru, kosmonauti su sproveli ispitivanja eksperimentalnog strukturnog spoja.[82]
92. Mir
PE-9 EVA 2
Sovjetski Savez Anatolij Arcebarski
Sovjetski Savez Sergej Krikaljov
28. jun 1991.
19.02
28. jun 1991.
22.26
3 sata 24 minuta
Arcebarski i Krikaljov na spoljašnjost stanice Mir postavili su TREK[83], detektor kosmičkih zraka razvijen na Univerzitetu Kalifornije.[82]
93. Mir
PE-9 EVA 3
Sovjetski Savez Anatolij Arcebarski
Sovjetski Savez Sergej Krikaljov
15. jul 1991.
11.45
15. jul 1991.
17.41
5 sati 56 minuta
Uz pomoć teretnog krana Strela, Arcebarski i Krikaljov premestili su merdevine i delove bazne platforme za gredu Sofora sa modula Kvant-2 na modul Kvant-1, i tamo ih ugradili.[82]
94. Mir
PE-9 EVA 4
Sovjetski Savez Anatolij Arcebarski
Sovjetski Savez Sergej Krikaljov
19. jul 1991.
11.10
19. jul 1991.
16.38
5 sati 28 minuta
Arcebarski i Krikaljov započeli su sastavljanje grede Sofora, ugradivši tri od ukupno dvadeset delova.[82]
95. Mir
PE-9 EVA 5
Sovjetski Savez Anatolij Arcebarski
Sovjetski Savez Sergej Krikaljov
23. jul 1991.
09.15
23. jul 1991.
14.57
5 sati 42 minuta
Arcebarski i Krikaljov nastavili su sastavljanje grede Sofora, ugradivši još jedanaest delova.[82]
96. Mir
PE-9 EVA 6
Sovjetski Savez Anatolij Arcebarski
Sovjetski Savez Sergej Krikaljov
27. jul 1991.
08.44
27. jul 1991.
15.33
6 sati 49 minuta
Arcebarski i Krikaljov kompletirali su gredu Sofora, ugradivši poslednjih šest delova, a zatim su postavili malu zastavu Sovjetskog Saveza na vrh strukture. Arcebarski je pred kraj šetnje bio premoren i počeo je ubrzano da diše, pa je imao problema sa vizirom na odelu koji se zamagljivao, ali je Krikaljov uspeo polako da ga navede do hipobarične komore.[82] Arcebarski je kasnije izjavio da ga pogled „dole”, ka Zemlji, nije plašio iako je bio na visini od preko 400 km, ali ga je pogled sa vrha grede Sofora ka ostatku stanice (oko 15 m) malo uplašio.[84]
Astronaut Džeri Ros pored prozora šatla Atlantis, misija STS-37.
Džeri Ros i Džej Ept u teretnom prostoru Atlantisa, tokom druge EVA misije STS-37.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1991. godine — 63 sata 15 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1992. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
97. Mir PE-10
EVA 1
Rusija Aleksandar Volkov
Rusija Sergej Krikaljov
20. februar 1992.
20.09
21. februar 1992.
00.21
4 sata 12 minuta
Volkov i Krikaljov odradili su poslove redovnog održavanja na spoljašnjosti stanice Mir, u šta je spadalo i čišćenje sočiva svih kamera. Volkov je imao problema sa rashladnim sistemom svog odela Orlan, tako da nije mogao puno da se kreće.[85]
98. STS-49
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Pjer Tou
Sjedinjene Američke Države Ričard Hajb
10. maj 1992.
20.40
11. maj 1992.
00.23
3 sata 43 minuta
Tou je pokušao da prihvati satelit Intelsat VI koristeći posebno konstruisanu šipku koja je bila skladištena u teretnom prostoru šatla Endevor, dok je Hajb bio u teretnom prostoru i čekao da pomogne prilikom pričvršćivanja satelita u teretni prostor. Nakon nekoliko neuspešnih pokušaja da se uhvati satelit, astronauti su se vratili u hipobaričnu komoru šatla i završili šetnju. Usput su diskutovali sa kontrolom misije o problemima koji su se javili i kako bi oni mogli da se prevaziđu.[86]
99. STS-49
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Pjer Tou
Sjedinjene Američke Države Ričard Hajb
11. maj 1992.
21.05
12. maj 1992.
02.35
5 sati 30 minuta
Tou je pokušao da prihvati satelit Intelsat VI još pet puta, dok je Hajb bio pored njega i pomagao mu. Međutim, Tou ponovo nije uspeo da šipkom zakači satelit i navede ga u teretni prostor šatla.[86]
100. STS-49
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Pjer Tou
Sjedinjene Američke Države Ričard Hajb
Sjedinjene Američke Države Tomas Ejkers
13. maj 1992.
21.17
14. maj 1992.
05.46
8 sati 29 minuta
Tou, Hajb i Ejkers rukama su prihvatili satelit Intelsat VI. Trio je zatim lagano priveo satelit do teretnog prostora, za njega pričvrstio novi raketni motor i zatim ga vratili nazad u orbitu. Ova šetnja svemirom bila je prva u istoriji u kojoj su učestvovala tri astronauta. Astronauti su takođe postabili i novi rekord za dužinu jedne šetnje svemirom.[86]
101. STS-49
EVA 4
Sjedinjene Američke Države Tomas Ejkers
Sjedinjene Američke Države Ketrin Tornton
14. maj 1992.
~21.00
15. maj 1992.
~04.45
7 sati 44 minuta
Ejkers i Tornton isprobali su nove tehnike za sastavljanje strukturnih elemenata svemirske stanice. Ove tehnike bile su priprema za izgradnju planirane svemirske stanice Fridom (Sloboda).[86]
102. Mir PE-11
EVA 1
Rusija Aleksandar Viktorenko
Rusija Aleksandar Kaleri
8. jul 1992.
12.38
8. jul 1992.
14.41
2 sata 3 minuta
Viktorenko i Kaleri izvršili su inspekciju nekoliko delova stanice, lociranih na modulu Kvant-2, blizu hipobarične komore. Informacije koje su kosmonauti prikupili tokom ove šetnje bile su neophodne da bi se što bolje isplanirala sledeća šetnja svemirom tokom koje će se izvršiti određene popravke.[87]
103. Mir PE-12
EVA 1
Rusija Sergej Avdejev
Rusija Anatolij Solovjov
3. septembar 1992.
13.32
3. septembar 1992.
17.28
3 sata 56 minuta
Avdejev i Solovjov premestili su jedinicu VDU sa malim manevarskim raketnim motorima i pripremili gredu Sofora, na čiji vrh će se kasnije ugraditi ova jedinica.[88]
104. Mir PE-12
EVA 2
Rusija Sergej Avdejev
Rusija Anatolij Solovjov
7. septembar 1992.
11.47
7. septembar 1992.
16.55
5 sati 8 minuta
Avdejev i Solovjov razveli su kablove koji su potrebni za funkcionisanje jedinice VDU na vrhu grede Sofora. Takođe su pokupili zastavu Sovjetskog Saveza, postavljenu godinu dana ranije na vrh grede, a koja je propala od izloženosti radioaktivnosti i mikro-meteoridima.[88]
105. Mir PE-12
EVA 3
Rusija Sergej Avdejev
Rusija Anatolij Solovjov
11. septembar 1992.
10.06
11. septembar 1992.
15.50
5 sati 44 minuta
Avdejev i Solovjov završili su ugradnju jedinice VDU na vrh grede Sofora, a zatim su vratili gredu u prvobitan (otvoren) položaj.[88]
106. Mir PE-12
EVA 4
Rusija Sergej Avdejev
Rusija Anatolij Solovjov
15. septembar 1992.
07.49
15. septembar 1992.
11.22
3 sata 33 minuta
Avdejev i Solovjov prikupili su uzorke sa solarnih panela stanice, a zatim su premestili antenu sistema za pristajanje KURS na modul Kristal, kao pripremu za dolazak letelice Sojuz TM-16.[88]
Tokom misije STS-49 prvi put su tri člana posade izašla u šetnju otvorenim svemirom.
Pjer Tou pokušava da prihvati satelit Intelsat VI.
Tomas Ejkers i Ketrin Tornton sastavljaju strukturu u teretnom prostoru šatla.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1992. godine — 50 sati 2 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1993. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
107. STS-54
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Gregori Harbau
Sjedinjene Američke Države Mario Ranko
17. januar 1993. 17. januar 1993. 4 sata 28 minuta
Harbau i Ranko isprobali su određene tehnike za izgradnju i kretanje po izgrađenim konstrukcijama u svemiru. Pokazalo se da su neke od isprobanih tenika korisne, dok druge nisu.[89]
108. Mir PE-13
EVA 1
Rusija Genadij Manakov
Rusija Aleksandar Poleščuk
19. april 1993.
17.15
19. april 1993.
22.40
5 sati 25 minuta
Manakov i Polešćčuk su uz pomoć teretnog krana Strela pozicionirali i ugradili električni motor na modul Kvant-1, koji služi za pokretanje solarnih panela, a koji je originalno bio ugrađen na modul Kristal. Po završetku ugradnje motora, Poleščuk je primetio da se jedna od ručki na kranu Strela odvojila i odletela u svemir. Zbog ovoga je sledeća šetnja svemirom morala da se odloži, jer je takođe zahtevala upotrebu teretnog krana Strela, dok nova ručka ne pristigne sa Zemlje automatskim brodom za snabdevanje Progres.[90]
109. Mir PE-13
EVA 2
Rusija Genadij Manakov
Rusija Aleksandar Poleščuk
18. jun 1993.
17.25
18. jun 1993.
21.58
4 sata 33 minuta
Nakon što je rezervni deo pristigao, Manakov i Poleščuk su prvo popravili teretni kran Strela, a zatim ugradili drugi električni motor za rotaciju solarnih panela.[90]
110. STS-57
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Dejvid Lou
Sjedinjene Američke Države Piter Vizof
25. jun 1993. 25. jun 1993. 5 sati 50 minuta
Lou i Vizof pomogli su da se antena prihvaćenog satelita EURECA spakuje u konfiguraciju za povratak na Zemlju. Zatim su oba astronauta uvežbavali manevre za izgradnju u svemiru, u tandemu sa robotskom rukom šatla.[91]
111. Mir PE-14
EVA 1
Rusija Vasilij Ciblijev
Rusija Aleksandar Serebrov
16. septembar 1993.
05.57
16. septembar 1993.
10.16
4 sata 18 minuta
Ciblijev i Serebrov započeli su sastavljanje eksperimentalne strukture Rapana.[92]
112. STS-51
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džejms Njumen
Sjedinjene Američke Države Karl Volc
16. septembar 1993.
08.40
16. septembar 1993.
15.45
7 sati 5 minuta
Njumen i Volc izvršili su ispitivanja nad alatima, sigurnosnim užadima i platformama za stopala kao pripremu za radove koji će se sprovesti na svemirskom teleskopu Habl. Zaglavljen poklopac jedne kutije sa alatom uzrokovao je probleme astronautima, tako da je šetnja morala da bude produžena 45 minuta kako bi se taj problem rešio.[93]
113. Mir PE-14
EVA 2
Rusija Vasilij Ciblijev
Rusija Aleksandar Serebrov
20. septembar 1993.
03.51.50
20. septembar 1993.
07.05.40
3 sata 13 minuta
Ciblijev i Serebrov završili su sastavljanje strukture Rapana. Iskustva stečena pri sastavljanju ove strukture kasnije su bila od velikog značaja pri konstruisanju i izgradnji Međunarodne svemirske stanice. [92]
114. Mir PE-14
EVA 3
Rusija Vasilij Ciblijev
Rusija Aleksandar Serebrov
28. septembar 1993.
00.57
28. septembar 1993.
02.48
1 sat 52 minuta
Ciblijev i Serebrov izvršili su inspekciju spoljašnjih površina stanice Mir u potrazi za oštećenjima od nedavnog meteorskog roja Perseida. Najveće oštećenje koje su pronašli bila je rupa prečnika 5 mm na jednom solarnom panelu.[92]
115. Mir PE-14
EVA 4
Rusija Vasilij Ciblijev
Rusija Aleksandar Serebrov
22. oktobar 1993.
15.47
22. oktobar 1993.
16.25
38 minuta
Ciblijev i Serebrov nastavili su inspekciju površina stanice Mir u potrazi za oštećenjima od Perseida.[92]
116. Mir PE-14
EVA 5
Rusija Vasilij Ciblijev
Rusija Aleksandar Serebrov
29. oktobar 1993.
13.38
29. oktobar 1993.
17.50
4 sata 12 minuta
Ciblijev i Serebrov završili su inspekciju eksterijera stanice Mir. Uočili su nekoliko udubljenja na trupu, ali nije bilo potpunog prodora. Međutim, kosmonauti su primetili neidentifikovani komad metala koji je plutao pored stanice dok su oni radili na inspekciji.[92]
117. STS-61
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Stori Masgrejv
Sjedinjene Američke Države Džefri Hofman
5. decembar 1993.
03.44
5. decembar 1993.
11.38
7 sati 54 minuta
Masgrejv i Hofman zamenili su dva kompleta žiroskopa i jedinica za kontrolu napajanja, kao i komplet od osam električnih osigurača na teleskopu Habl. Astronauti su imali velikih poteškoća pri zatvaranju vrata na žiroskopima, verovatno zbog njihovog širenja na toploti. U saradnji sa inženjerima u kontroli misije astronauti su uspeli na silu da zatvore vrata. Pre povratka u šatl, pripremili su teretni prostor za sledeću EVA.[94]
118. STS-61
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Ketrin Tornton
Sjedinjene Američke Države Tomas Ejkers
6. decembar 1993.
03.29
6. decembar 1993.
10.05
6 sati 36 minuta
Tornton se „popeo“ na kraj robotske ruke da bi manevrisao solarnim panelima dok je Ejkers povezao kablove, i tako su stari paneli zamenjeni novim. Od dva stara solarna panela jedan je odbačen u svemir, dok je drugi savijen i spakovan u teretni prostor šatla za povratak na Zemlju.[94]
119. STS-61
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Stori Masgrejv
Sjedinjene Američke Države Džefri Hofman
7. decembar 1993.
03.35
7. decembar 1993.
10.22
6 sati 47 minuta
Masgrejv i Hofman zamenili su Optičku kameru širokog polja novom Optičkom kamerom širokog polja 2. Takođe su zamenili dva magnetometra pre povratka u šatl Endevor.[94]
120. STS-61
EVA 4
Sjedinjene Američke Države Ketrin Tornton
Sjedinjene Američke Države Tomas Ejkers
8. decembar 1993.
03.13
8. decembar 1993.
10.03
7 sati 21 minut
Tornton i Ejkers zamenili su Fotometar velike brzine instrumentom COSTAR. Ovim je ispravljena sferična aberacija glavnog ogledala teleskopa Habl koja je uzrokovala probleme sa fokusom. Fotometar velike brzine je spakovan u teretni prostor za povratak na Zemlju.[94]
121. STS-61
EVA 5
Sjedinjene Američke Države Stori Masgrejv
Sjedinjene Američke Države Džefri Hofman
9. decembar 1993.
03.30
9. decembar 1993.
10.51
7 sati 21 minut
Masgrejv i Hofman zamenili su elektroniku koja pokreće motore solarnih panela. Takođe su postavili improvizovane zaštitne navlake preko magnetometara kako bi ih koliko-toliko zaštitili od krhotina.[94]
Astronauti rade na teleskopu Habl, misija STS-61.
Masgrejv i Hofman popravljaju Habl.
Karl Volc na kraju robotske ruke šatla Diskaveri.
Piter Vizof na platformi za stopala (STS-61).
Harbau i Ranko tokom misije STS-54.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1993. godine — 77 sati 33 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1994. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
122. Mir PE-16
EVA 1
Rusija Jurij Malenčenko
Rusija Talgat Musabajev
9. septembar 1994.
07.00
9. septembar 1994.
12.06
5 sati 4 minuta
Malenčenko i Musabajev izvršili su inspekciju porta za spajanje na modulu Kvant-2 sa kojim se sudario brod za snabdevanje Progres M-24. [95] Takođe su izvršili inspekciju modula Kristal u potrazi za oštećenjima od sudara sa letelicom Sojuz TM-17, i izvršili popravke na sekciji modula gde se on spaja sa baznim blokom stanice.[96]
123. Mir PE-16
EVA 2
Rusija Jurij Malenčenko
Rusija Talgat Musabajev
13. septembar 1994.
06.30
13. septembar 1994.
12.32
6 sati 1 minut
Malenčenko i Musabajev nastavili su pripremne radove za premeštanje solarnih panela sa modula Kristal na modul Kvant-2.[97]
124. STS-64
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Mark Li
Sjedinjene Američke Države Karl Mid
16. septembar 1994.
14.42
16. septembar 1994.
21.33
6 sati 51 minut
Li i Mid uspešno su izvršili testiranje uređaja SAFER (engl. Simplified Aid for EVA Rescue).[98]
Astronaut Mark Li testira uređaj SAFER, 130 nautičkih milja iznad Zemlje.
Astronaut Mark Li testira uređaj SAFER, 130 nautičkih milja iznad Zemlje.
Karl Mid i Mark Li ispituju uređaj SAFER, misija STS-64.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1994. godine — 17 sati 56 minuta.

Šetnje svemirom u peridu 1995—1999. g.[uredi | uredi izvor]

Početak i kraj šetnje dat je po univerzalnom vremenu (UTC).

Šetnje svemirom tokom 1995. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
125. STS-63
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Majkl Foale
Sjedinjene Američke Države Bernard Haris
9. februar 1995.
11.56
9. februar 1995.
16.35
4 sata 38 minuta
Foale i Haris pomerali su objekte velike mase kako bi ustanovili koliki je napor potreban da se njima manevriše u bestežinskom stanju. Kasnije su ispitali efikasnost novog kostima za regulaciju temperature unutar svemirskog odela, a koji se oblači pre ulaska u odelo, i sadrži veliki broj cevčica kroz koje protiče tečnost i tako se reguliše temperatura. Da bi što bolje sproveli ova ispitivanja astronauti su se prikačili za robotsku ruku šatla koja ih je udaljila od orbitera kako bi bili izloženi velikoj temperaturi van senke koju je on stvarao.[99] Haris je bio prvi afroamerikanac koji je učestvovao u jednoj svemirskoj šetnji.[100]
126. Mir PE-18
EVA 1
Rusija Vladimir Dežurov
Rusija Genadij Strekalov
12. maj 1995.
04.20.44
12. maj 1995.
10.35.16
6 sati 14 minuta 32 sekunde
Dežurov i Strekalov izvršili su pripreme za dolazak novog modula nazvanog Spektr. Postavili su nekoliko priključaka za električne kablove, podesili su elektromotore solarnih panela, a zatim su uvežbavali savijanje solarnih panela na modulu Kristal, koji će kasnije biti premešteni na modul Kvant-1.[101]
127. Mir PE-18
EVA 2
Rusija Vladimir Dežurov
Rusija Genadij Strekalov
17. maj 1995.
02.38
17. maj 1995.
09.20
6 sati 52 minuta
Dežurov i Strekalov premestili su solarne panele sa modula Kristal na modul Kvant-1. Međutim, pre nego što su uspešno pričvrstili panele za modul Kvant-1, nivo kiseonika u njihovim svemirskim odelima počeo je naglo da opada, tako da su panele i sav alat samo privezali za Kvant-1 i odmah se uputili ka hipobaričnoj komori stanice Mir.[101]
128. Mir PE-18
EVA 3
Rusija Vladimir Dežurov
Rusija Genadij Strekalov
22. maj 1995.
00.10.20
22. maj 1995.
05.25.11
5 sati 14 minuta 51 sekunda
Dežurov i Strekalov završli su montažu solarnih panela na modul Kvant-1. Takođe su savili određene solarne panele koji će biti premešteni na modul Kristal.[101]
129. Mir PE-18
EVA 4
Rusija Vladimir Dežurov
Rusija Genadij Strekalov
28. maj 1995.
22.22
28. maj 1995.
22.43
21 minut
Dežurov i Strekalov sproveli su kratku šetnju svemirom unutar baznog bloka stanice Mir (tako da tehnički nisu izašli u otvoreni svemir, ali se ipak računa jer su bili izloženi vakuumu i negostoljubivim uslovima koji vladaju izvan stanice), tokom koje su premestili poklopac za pristajanje, pod nazivom Konus, sa –X na –Z port baznog modula.[102]
130. Mir PE-18
EVA 5
Rusija Vladimir Dežurov
Rusija Genadij Strekalov
1. jun 1995.
22.05.30
1. jun 1995.
22.28.20
23 minuta 50 sekundi
Dežurov i Strekalov su ponovo sproveli internu šetnju svemirom unutar transfernog odeljka baznog bloka stanice, tokom koje su izvršili pripreme za premeštanje novog modula Sprektr, i pritom su premestili poklopac za pristajanje Konus sa –Z na –Y port baznog bloka.[103]
131. Mir PE-19
EVA 1
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Nikolaj Budarin
14. jul 1995.
03.56
14. jul 1995.
09.30
5 sati 34 minuta
Solovjov i Budarin su koristeći teretni kran Strela premestili novi modul Spektr i oslobodili zaglavljeni solarni panel. Takođe su izvršili inspekciju –Z otvora za pristajanje i pritom na njemu nisu primetili nikakva oštećenja.[104]
132. Mir PE-19
EVA 2
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Nikolaj Budarin
19. jul 1995.
00.39
19. jul 1995.
03.47
3 sata 8 minuta
Solovjov je imao problema sa rashladnim sistemom na svom Orlan-DMA svemirskom odelu, tako da je morao da ostane povezan sa modulom Kvant-2. Budarin nije imao takvih probelma, tako da je uspeo da ode do modula Spektr i izvrši pripreme za postavljanje spektrometra infracrvene svetlosti stanice Mir (skraćeno MIRAS, engl. Mir infrared spectrometer). Nakon toga pokupio je američki panel za detekciju kosmičkih zraka TREK, koji je postavljen na spoljašnjost modula Kvant-2 još 1991. godine.[105]
133. Mir PE-19
EVA 3
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Nikolaj Budarin
21. jul 1995.
00.28
21. jul 1995.
06.18
5 sati 35 minuta
Solovjov i Budarin su pomoću teretnog krana Strela prebacili spektrometar MIRAS do modula Spektr, gde su ga zatim uspešno instalirali.[106]
134. STS-69
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džejms Vos
Sjedinjene Američke Države Majkl Gernhart
16. septembar 1995.
08.20
16. septembar 1995.
15.06
6 sati 46 minuta
Vos i Gernhart postavili su termalne instrumente u teretni prostor orbitera Endevor i zatim isprobali tehnike za izgradnju koje će biti korišćene pri sastavljanju Međunarodne svemirske stanice. Tokom ove šetnje takođe su isprobane nove lampe za osvetljenje na kacigama svemirskih odela, kao i grejači unutar svemirskih odela.[107]
135. Mir PE-20
EVA 1
Rusija Sergej Avdejev
Njemačka Tomas Rajter
20. oktobar 1995.
11.50
20. oktobar 1995.
17.06
5 sati 16 minuta
Rajter je sproveo prvu šetnju svemirom od strane jednog astronauta Evropske svemirske agencije. On i Avdejev su se preko teretnog krana Strela prebacili do modula Spektr. Tamo su postavili nekoliko eksperimenata na Evropski panel za izlaganje svemiru (ESEF, engl. European Space Exposure Facility), a zatim su se vratili u hipobaričnu komoru stanice.[108]
136. Mir PE-20
EVA 2
Rusija Sergej Avdejev
Rusija Jurij Gidzenko
8. decembar 1995.
19.23
8. decembar 1995.
19.52
37 minuta
Unutar baznog bloka stanice Mir Avdejev i Gidzenko su premestili poklopac za pristajanje Konus sa –Z na +Z port.[109]
Majkl Gernhart na kraju robotske ruke orbitera Endevor, misija STS-69.
Bernard Haris (desno) i Majkl Foale spremaju se za izlazak u otvoreni svemir, misija STS-63.
Majkl Gernhart i Džejms Vos zajedno rade u teretnom prostoru orbitera Endevor.
Džejms Vos isprobava platformu za stopala na kraju robotske ruke Endevora.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1995. godine — 50 sati 41 minut.

Šetnje svemirom tokom 1996. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
137. STS-72
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Liroj Čao
Sjedinjene Američke Države Danijel Beri
15. januar 1996.
05.35
15. januar 1996.
11.44
6 sati 9 minuta
Čao i Beri uvežbavali su tehnike za izgradnju planirane Međunarodne svemirske stanice. Među aktivnostima koje su sproveli bilo je postavljanje kablova, spajanje kablova i cevi za rashladnu tečnost, baratanje malim vijcima i navrtkama, kao i manipulisanje objektima velike mase na kraju robotske ruke orbitera.[110]
138. STS-72
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Liroj Čao
Sjedinjene Američke Države Vinston Skot
17. januar 1996.
05.40
17. januar 1996.
12.34
6 sati 53 minuta
Čao i Skot nastavili su isprobavanje različitih tehnika za izgradnju. Radili su sa kutijama za alat, i platformom za stajanje prikačenom za kraj robotske ruke orbitera. Skot je takođe testirao mogućnosti regulacije temperature na svom odelu vozeći se na robotskoj ruci orbitera tokom noći, dok je teretni prostor orbitera bio okrenut ka otvorenom svemiru.[111]
139. Mir PE-20
EVA 3
Njemačka Tomas Rajter
Rusija Jurij Gidzenko
8. februar 1996.
14.03
8. februar 1996.
17.08
3 sata 6 minuta
Rajter i Gidzenko izvukli su jedinicu za manevrisanje YMK iz hipobarične komore modula Kvant-2 i postavili je na spoljašnjost ovog modula. Nakon toga su pokupili eksperimente koji su ranije postavljeni na ESEF. Kosmonauti ipak nisu uspeli da skinu jednu od antena na modulu Kristal, jer nisu mogli da odviju vijke koji su pričvršćivali antenu za ovaj modul.[112]
140. Mir PE-21
EVA 1
Rusija Jurij Onufrijenko
Rusija Jurij Usačev
15. mart 1996.
01.04
15. mart 1996.
06.55
5 sati 51 minut
Kako bi poboljšali pristup eksterijeru modula Kristal, kosmonauti Onufrijenko i Usačev su postavili još jedan teretni kran Strela na bazni blok stanice Mir. Kosmonauti su takođe pripremili kablove i konektore za ugradnju velikih solarnih panela na stanicu Mir (engl. Mir Cooperative Solar Array).[113]
141. STS-76/Mir PE-21 Sjedinjene Američke Države Majkl Kliford
Sjedinjene Američke Države Linda Gudvin
27. mart 1996.
06.34
27. mart 1996.
12.36
6 sati 2 minuta
Gudvin i Kliford postavili su četiri kanistera sa eksperimentima, nazvanih MEEP (engl. Mir Environmental Effects Payload), na spoljašnjost modula za pristajanje spejs-šatla stanice Mir. Takođe su sproveli ispitivanja novih pojaseva za vezivanje i platformi za noge koje će se ubuduće koristiti na stanici Mir i Međunarodnoj svemirskoj stanici.[114]
142. Mir PE-21
EVA 2
Rusija Jurij Onufrijenko
Rusija Jurij Usačev
20. maj 1996.
22.50
21. maj 1996.
04.10
5 sati 20 minuta
Onufrijenko i Usačev premestili su velike solarne panele MCSA sa modula Kristal, na kome su bili spakovani, na modul Kvant-1, i pripremili ih za otvaranje. Nakon toga su pustili balon u obliku velike limenke Pepsi kole i snimili ga kamerom za reklamu na televiziji.[115]
143. Mir PE-21
EVA 3
Rusija Jurij Onufrijenko
Rusija Jurij Usačev
24. maj 1996.
20.47
25. maj 1996.
02.30
5 sati 34 minuta
Onufrijenko i Usačev su u potpunosti otvorili velike solarne panele (MCSA) koji su ugrađeni na modul Kvant-1.[115]
144. Mir PE-21
EVA 4
Rusija Jurij Onufrijenko
Rusija Jurij Usačev
30. maj 1996.
18.20
30. maj 1996.
22.40
4 sata 20 minuta
Onufrijenko i Usačev su postavili Modularni optoelektronski multispektralni skener (MOMS , engl. Modular Optoelectronic Multispectral Scanner), višenamensku kameru koja je konstruisana u Nemačkoj, na modul Priroda. Takođe su ugradili nove rukohvate na modul Kvant-2 kako bi se kosmonauti lakše kretali po eksterijeru stanice tokom narednih šetnji svemirom.[115]
145. Mir PE-21
EVA 5
Rusija Jurij Onufrijenko
Rusija Jurij Usačev
6. jun 1996.
16.56
6. jun 1996.
20.30
3 sata 34 minuta
Onufrijenko i Usačev postavili su dva američka eksperimenta za detekciju mikro-meteorida na eksterijer modula Kvant-2. Kosmonauti su zatim zamenili kasete za skladištenje podataka na eksperimentu Komza koji se nalazio na modulu Spektr.[115]
146. Mir PE-21
EVA 6
Rusija Jurij Onufrijenko
Rusija Jurij Usačev
13. jun 1996.
12.45
13. jun 1996.
18.27
5 sati 42 minuta
Onufrijenko i Usačev postavili su gredu Rapana na eksterijer modula Kvant-1. Na ovu gredu će se tokom budućih izlazaka u otvoreni svemir postavljati eksperimenti. Takođe su ručno otvorili radarsku antenu Travers na modulu Priroda.[115]
147. Mir PE-22
EVA 1
Rusija Valerij Korzun
Rusija Aleksandar Kaleri
2. decembar 1996.
15.54
2. decembar 1996.
21.52
5 sati 57 minuta
Korzun i Kaleri uspešno su povezali energetske kablove novih solarnih panela na modulu Kvant-1 sa ostatkom stanice Mir.[116]
148. Mir PE-22
EVA 2
Rusija Valerij Korzun
Rusija Aleksandar Kaleri
9. decembar 1996.
13.50
9. decembar 1996.
20.28
6 sati 36 minuta
Korzun i Kaleri dovršili su sastavljanje grede Rapana, a zatim su ugradili antenu za pristajanje sistema KURS. Nakon toga su popravili radio-amatersku antenu koja se olabavila.[117]
Astronaut Danijel Beri radi u teretnom prostoru orbitera Endevor (STS-72).
Kosmonaut Jurij Onufrijenko između greda Sofora i Rapana na ruskoj stanici Mir (Mir PE-21).
Liroj Čao radi u teretnom prostoru Endevora. U pozadini se vidi obala Australije.
Linda Gudvin prenosi eksperiment MEEP ivicom teretnog prostora Endevora.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1996. godine — 65 sati 4 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1997. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
149. STS-82
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Mark Li
Sjedinjene Američke Države Stiven Smit
14. februar 1997.
04.34
14. februar 1997.
11.16
6 sati 42 minuta
Li i Smit pristupili su Hablu preko vrata na zadnjem kraju teleskopa. Astronauti su zamenili Godarov spektrograf visoke rezolucije (GHRS, engl. Goddard High Resolution Spectrograph) i Spektrograf bledih objekata (FOS, engl. Faint Object Spectrograph) sa dva nova instrumenta. Na kraju šetnje zatvorili su vrata na zadnjem kraju teleskopa i spakovali dva instrumenta koja su izvadili iz Habla u teretni prostor orbitera za povratak na Zemlju.[118]
150. STS-82
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Gregori Harbau
Sjedinjene Američke Države Džozef Taner
15. februar 1997.
03.25
15. februar 1997.
10.52
7 sati 27 minuta
Harbau i Taner zamenili su senzor za preciznu orijentaciju (engl. Fine Guidance Sensor) i nekoliko inženjerskih i naučnih memorijskih modula. Takođe su ugradili napredni elektronski uređaj za kontrolu optike (engl. Optical Control Electronics Enhancement Kit).[119]
151. STS-82
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Mark Li
Sjedinjene Američke Države Stiven Smit
16. februar 1997.
02.53
16. februar 1997.
10.04
7 sati 11 minuta
Li i Smit sproveli su treći izlazak u otvoreni svemir tokom druge misije šatla koja je bila posvećena servisiranju teleskopa Habl. Astronauti su zamenili elektronski uređaj za razmenu podataka i nekoliko starih memorijskih modula, koji su se oslanjali na tehnologiju memorijskih traka, novim tvrdim memorijskim diskovima. Na kraju su zamenili i jedan od četiri reakciona točka pomoću kojih se teleskop precizno usmerava ka objektima u dubokom svemiru koji su od značaja za proučavanje.[120]
152. STS-82
EVA 4
Sjedinjene Američke Države Greogori Harbau
Sjedinjene Američke Države Džozef Taner
17. februar 1997.
03.45
17. februar 1997.
10.19
6 sati 34 minuta
Harbau i Taner nastavili su servisiranje teleskopa Habl zamenom elektronskog kontrolera elektromotora koji pokreće solarne panele. Zatim su se popeli na vrh teleskopa gde su zamenili zaštitne pokrove na magnetometrima. Pre nego što su završili ovu šetnju svemirom, Harbau i Taner su postavili termalne pokrove na sekcije teleskopa na kojima je došlo do degradacije termalne izolacije.[121]
153. STS-82
EVA 5
Sjedinjene Američke Države Mark Li
Sjedinjene Američke Države Stiven Smit
18. februar 1997.
03.15
18. februar 1997.
08.32
5 sati 17 minuta
Li i Smit kompletirali su servisiranje teleskopa Habl postavljanjem dodatnih termalnih pokrova na još tri mesta na kojima je došlo do degradacije termalne izolacije.[122]
154. Mir PE-23
EVA 1
Rusija Vasilij Ciblijev
Sjedinjene Američke Države Džeri Linindžer
29. april 1997.
05.10
29. april 1997.
10.09
4 sata 59 minuta
Tokom izlaska u otvoreni svemir, u kojem su učestvovali Ciblijev i Linindžer, prvi put su korišćena nova ruska svemirska odela Orlan M. Prvi zadatak za Ciblijeva i Linindžera bio je da ugrade eksperiment OPM (engl. Optical Properties Monitor) na eksterijer modula Kristal. Zatim su kosmonauti iskoristili teretni kran Strela i prebacili se do modula Kvant-2. Tamo su pokupili dva američka eksperimenta koji su se nalazili na spoljašnjosti ovog modula, a nakon toga su postavili Bentonov radijacioni dozimetar (engl. Benton Radiation Dosimeter).[123]
155. Mir PE-24
EVA 1
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Pavel Vinogradov
22. avgust 1997.
11.14
22. avgust 1997.
14.30
3 sata 16 minuta
Solovjov i Vinogradov sproveli su internu šetnju svemirom kako bi izvršili inspekciju oštećenog modula Spektr, u koji je udario automatski brod za snabdevanje Progres M-34 prilikom nekontrolisanog prilaska stanici. Uspešno su prevezali kablove sa solarnim panelima na modulu Spektr i tako povratili deo izgubljene proizvodnje energije koji je nastao nakon sudara. Mada su kosmonauti uspeli da pokupe veći deo zaliha i opreme iz modula Spektr, ipak nisu uspeli da nađu mesto gde je udario brod Progres M-34 i napravio rupu na metalnoj konstrukciji modula.[124]
156. Mir PE-24
EVA 2
Rusija Anatolij Solovjov
Sjedinjene Američke Države Majkl Foale
6. septembar 1997.
01.07
6. septembar 1997.
07.07
6 sati
Solovjov se popeo na teretni kran Strela i prebacio se do modula Spektr kako bi ispitao eksterijer ovog modula u potrazi za oštećenjima. Iako je Solovjov detaljno fotografisao ceo modul, ipak nije uspeo da pronađe rupu koja je nastala udarcem letelice Progres. Pre povratka u unutrašnjost stanice, Foale je pokupio dozimetar koji je postavljen tokom prethodne šetnje.[125] Foale je postao prvi astronaut koji je šetao svemirom koristeći i američka i ruska svemirska odela.[126]
157. STS-86
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Skot Parazinski
Rusija Vladimir Titov
1. oktobar 1997. 1. oktobar 1997. 5 sati 1 minut
Parazinski i Titov pokupili su sa eksterijera modula za pristajanje četiri paketa eksperimenta MEEP. Takođe su ugradili poklopac solarnih panela (engl. Solar Array Cap) na modul za pristajanje, kojim će se tokom neke od narednih EVA zapušiti rupa na modulu Spektr. Na kraju šetnje Parazinski i Titov su sproveli test uređaja SAFER na svojim svemirskim odelima.[127]
158. Mir PE-24
EVA 3
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Pavel Vinogradov
20. oktobar 1997.
09.40
20. oktobar 1997.
16.18
6 sati 38 minuta
Solovjov i Vinogradov ušli su u modul Spektr, koji je zbog oštećenja nastalog udarom letelice Progres izgubio sav pritisak i morao da bude odvojen od ostatka stanice Mir, i pokušali da ugrade tri kabla između servomotora solarnih panela i posebne ploče koja odvaja ovaj modul od ostalih modula pod pritiskom. Nakon što je raščistio neke krhotine i objekte koji su plutali unutar modula Spektr, Solovjov je uspeo da poveže sva tri kabla sa servomotorima, ali i pored toga što su produžili šetnju svemirom koristeći rezervne zalihe kiseonika u svemirskim odelima Orlan, uspeo je da poveže samo dva od tri kabla sa pločom.[128]
159. Mir PE-24
EVA 4
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Pavel Vinogradov
3. novembar 1997.
03.32
3. novembar 1997.
09.36
6 sati 4 minuta
Solovjov i Vinogradov oslobodili su mini-satelit da otpluta u orbitu. Kosmonauti su zatim rasklopili jedan stari solarni panel na modulu Kvant-1. Zatim su taj solarni panel spakovali i postavili na bazni blok stanice Mir.[129]
160. Mir PE-24
EVA 5
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Pavel Vinogradov
6. novembar 1997.
00.12
6. novembar 1997.
06.24
6 sati 12 minuta
Solovjov i Vinogradov ugradili su novi solarni panel na modul Kvant-1, koji je zauzeo mesto solarnog panela uklonjenog tokom prethodne šetnje svemirom.[130]
161. STS-87
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Vinston Skot
JapanTakao Doi
25. novembar 1997.
00.02
25. novembar 1997.
07.45
7 sati 43 minuta
Skot i Doi rukama su prihvatili satelit Spartan, koji su zatim uneli u teretni prostor orbitera i tamo ga pričvrstili. Nakon toga astronauti su otpakovali i testirali teretni kran koji će se koristiti tokom izgradnje Međunarodne svemirske stanice. Doi je postao prvi Japanac koji je izašao u otvoreni svemir, a ovo je ujedno bila i prva EVA sprovedena tokom misije orbitera Kolumbija.[131]
162. STS-87
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Vinston Skot
JapanTakao Doi
3. decembar 1997.
09.09
3. decembar 1997.
14.09
4 sata 59 minuta
Ova šetnja svemirom nije bila u planu misije, ali je sprovedena kako bi se odradila dodatna ispitivanja teretnog krana u teretnom prostoru Kolumbije. Kranom su astronauti manevrisali na sličan način kao u prethodnoj šetnji, ali sa objektima manje mase. Tokom ove EVA takođe je isprobana mala kamera veličine i oblika fudbalske lopte, koja je letela oko astronauta i snimala njihov rad, a ti snimci išli su direktno kontroli misije u Hjuston.[132]
Džozef Taner radi na servisiranju teleskopa Habl, misija STS-82.
Mark Li kamerom snima eksterijer teleskopa Habl.
Harbau i Taner vrše inspekciju termalne izolacije teleskopa Habl.
Vinston Skot hvata kameru koja liči na fudbalsku loptu.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1997. godine — 84 sata 3 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1998. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
163. Mir PE-24
EVA 6
Rusija Anatolij Solovjov
Rusija Pavel Vinogradov
8. januar 1998.
23.08
9. januar 1998.
02.14
3 sata 6 minuta
Na samom početku šetnje, Solovjov i Vinogradov imali su u planu samo da izvrše inspekciju i kamerom snime i fotografišu oštećeni sistem za hermetičko zaptivanje hipobarične komore, ali su nakon inspekcije otkrili da je popravka odmah moguća. Nakon što su završili taj zadatak, kosmonauti su se pomoću teretnog krana Strela prebacili na drugi kraj stanice Mir kako bi pokupili američki eksperiment za optičko nadgledanje. Pre nego što su se vratili u hipobaričnu komoru, Solovjov i Vinogradov su proverili integritet kablova koji su povezani sa nekoliko antena na eksterijeru stanice.[133]
164. Mir PE-24
EVA 7
Rusija Anatolij Solovjov
Sjedinjene Američke Države Dejvid Vulf
14. januar 1998.
21.12
15. januar 1998.
01.04
3 sata 52 minuta
Solovjov je nastavio sa manjim popravkama na poklopcu hipobarične komore modula Kvant-2. Vulf je pomoću ručnog foto-reflektometra izvršio inspekciju eksternih površina stanice Mir. Solovjov je nakon završenog posla na poklopcu otišao do Vulfa i nadgledao njegov rad, jer je ovo bila njegova prva šetnja svemirom. Testovi zaptivanja koji su sprovedeni na modulu Kvant-2 po završetku šetnje pokazali su da je modul hermetički zaptiven i da nema gubitka pritiska, tako da je Solovjov odlično uradio posao na poklopcu.[134]
165. Mir PE-25
EVA 1
Rusija Talgat Musabajev
Rusija Nikolaj Budarin
1. april 1998.
13.35
1. april 1998.
20.15
6 sati 40 minuta
U pripremi za popravku oštećenih solarnih panela, Musabajev i Budarin postavili su više rukohvata za kretanje po eksterijeru stanice i jednu od potrebne dve platforme za stopala na spoljašnjost modula Spektr.[135]
166. Mir PE-25
EVA 2
Rusija Talgat Musabajev
Rusija Nikolaj Budarin
6. april 1998.
13.35
6. april 1998.
17.50
4 sata 15 minuta
Musabajev i Budarin izašli su u šetnju svemirom kako vi popravili oštećeni solarni panela na modulu Spektr. Međutim, samo što su postavili potporu koja će fiksirati solarne panele tokom popravke, kosmonauti su morali hitno da se vrate do hipobarične komore i nazad u stanicu jer je došlo do problema sa sistemom za kontrolu orijentacije stanice.[136]
167. Mir PE-25
EVA 3
Rusija Talgat Musabajev
Rusija Nikolaj Budarin
11. april 1998.
09.55
11. april 1998.
16.20
6 sati 25 minuta
Musabajev i Budarin skinuli su, a zatim i odbacili eksterni pogonski motor VDU koji se nalazio na vrhu konstrukcije Sofora. Kosmonauti su zatim pokupili eksperiment sa konstrukcije Rapana.[137] Planirano je da Musabajev i Budarin rasklope konstrukciju Rapana, međutim od tog posla se odustalo i kosmonauti su se vratili u hipobaričnu komoru stanice Mir.[138]
168. Mir PE-25
EVA 4
Rusija Talgat Musabajev
Rusija Nikolaj Budarin
17. april 1998.
07.40
17. april 1998.
14.13
6 sati 33 minuta
Musabajev i Budarin otpakovali su dva strukturna elementa i pričvrstili ih na eksterijer stanice Mir. Nakon toga su premestili novi eksterni pogonski motor VDU za buduću upotrebu.[138]
169. Mir PE-25
EVA 5
Rusija Talgat Musabajev
Rusija Nikolaj Budarin
22. april 1998.
05.34
22. april 1998.
11.55
6 sati 21 minut
Musabajev i Budarin završili su ugradnju novog motora VDU na vrh strukture Sofora.[139]
170. Mir PE-26
EVA 1
Rusija Genadij Padalka
Rusija Sergej Avdejev
15. septembar 1998.
20.00
15. septembar 1998.
20.30
30 minuta
Padalka i Avdejev sproveli su intenu šetnju svemirom unutar modula Spektr kako bi završili povezivanje kablova sa servomotorima solarnih panela, posao koji je tokom ranije šetnje započeo Anatolij Solovjov.[140]
171. Mir PE-26
EVA 2
Rusija Genadij Padalka
Rusija Sergej Avdejev
10. novembar 1998.
19.23
11. novembar 1998.
01.18
5 sati 54 minuta
Na samom početku ovo izlaska u otvoreni svemir, Padalka i Avdejev oslobodili su mini-satelit Sputnjik-41. Kosmonauti su na spisku zadataka za ovu šetnju imali veliki broj skupljanja uzoraka i postavljanja novih eksperimenata, među kojima je bila i francuska „zamka za meteorite“ (eksperiment koji je za cilj imao skupljanje prašine tokom predstojećeg meteorskoj roja Leonida).[141]
172. STS-88
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Džejms Njumen
7. decembar 1998.
22.10
8. decembar 1998.
05.31
7 sati 21 minut
Ros i Njumen povezali su kompjuterske i energetske kablove između modula Juniti i funkcionalnog kargo bloka Zarja. Ovo je ujedno i prva šetnja svemirom tokom izgradnje Međunarodne svemirske stanice.[142]
173. STS-88
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Džejms Njumen
9. decembar 1998.
20.33
10. decembar 1998.
03.35
7 sati 2 minuta
Ros i Njumen ugradili su dve antene kutijastog oblika na eksterijer modula Juniti koje su bile deo ranog komunikacionog sistema MSS.[143]
174. STS-88
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Džeri Ros
Sjedinjene Američke Države Džejms Njumen
12. decembar 1998.
20.33
13. decembar 1998.
03.32
6 sati 59 minuta
Ros i Njumen su odradili više poslova. Prvo su proverili izolacioni pokrov na konektorima kablova adaptera za pristajanje br. 2 (PMA-2, engl. Pressurized Mating Adapter 2) kako bi utvrdili da li je on propisno instaliran. Zatim su postavili više alata koji će biti korišćeni u budućim šetnjama na PMA-2 koji se nalazio na gornjem kraju modula Juniti, a nakon toga su izvršili inspekciju meta koje su se nalazile na ovim adapterima i služile su za navođenje prilikom spajanja orbitera sa MSS.[144]
Astronaut Džeri Ros radi na spajanju modula Juniti i Zarja, čime je počela izgradnja MSS.
Džejms Njumen radi na spajanju kablova između dva modula, dok mu Džeri Ros pomaže sa kraja robotske ruke orbitera Endevor (snimak sa kamere u IMAX formatu).
Astronauti Džeri Ros (levo) i Džejms Njumen rade tokom treće i poslednje EVA misije STS-88. U pozadini se vidi jedan od dva solarna panela ruskog modula Zarja.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1998. godine — 64 sata 58 minuta.

Šetnje svemirom tokom 1999. g.[uredi | uredi izvor]

#
Svemirska
letelica
Učesnici
Početak (UTC)
Kraj (UTC)
Trajanje
175. Mir PE-27
EVA 1
Rusija Viktor Afanasijev
Francuska Žan Pjer Enjere
16. april 1999.
04.37
16. april 1999.
10.56
6 sati 19 minuta
Afanasijev i Enjere pokupili su eksperimente sa eksterijera stanice Mir, a nakon toga su postavili nekoliko novih eksperimenata na spoljašnjost stanice.
176. STS-96
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Tamara Džerningen
Sjedinjene Američke Države Danijel Beri
30. maj 1999.
02.56
30. maj 1999.
10.51
7 sati 55 minuta
Džerningen i Beri premestili su i ugradili dve robotske ruke iz teretnog prostora orbitera Diskaveri na spoljašnjost MSS. Zatim su ugradili dve prenosive platforme za stopala koje odgovaraju čizmama i na američkim i na ruskim svemirskim odelima, a nakon toga su postavili tri velike kutije sa alatom i rukohvatima koji će se koristiti tokom sledećih šetnji u izgradnji Međunarodne svemirske stanice.[145]
177. Mir PE-27
EVA 2
Rusija Viktor Afanasijev
Rusija Sergej Avdejev
23. jul 1999.
11.06
23. jul 1999.
17.13
6 sati 7 minuta
Afanasijev i Avdejev postavili su antenu za komunikaciju na strukturu Sofora, ali se ona samo delimično otvorila kada joj je poslata komanda. Deo vremena kosmonauti su proveli u potrazi za rupom na modulu Kvant-2, jer je otkriveno da atmosfera lagano curi negde unutar ovog modula. Pre povratka u hipobaričnu komoru kosmonauti su pokupili eksperimente Exobiology i Dvikon.
178. Mir PE-27
EVA 3
Rusija Viktor Afanasijev
Rusija Sergej Avdejev
28. jul 1999.
09.37
28. jul 1999.
14.59
5 sati 22 minuta
Afanasijev i Avdejev uspešno su dovršili otvaranje antene postavljene ranije na strukturu Sofora. Nakon što su pokazali da antena može u potpunosti da se otvori, kosmonauti su je skinuli sa strukture i odbacili u svemir. Nakon toga su ugradili indikatore na nekoliko eksperimenata, postavili eksperiment Sprut-4, zamenili kasete za skupljanje podataka jonskog spektrometra Migmas, a na kraju su pokupili eksperimente Danko-M i Ekran-D za povratak na Zemlju.
179. STS-103
EVA 1
Sjedinjene Američke Države Stiven Smit
Sjedinjene Američke Države Džon Gransfeld
22. decembar 1999.
18.54
23. decembar 1999.
03.09
8 sati 15 minuta
Smit i Gransfeld zamenili su šest žiroskopa teleskopa Habl. Nakon toga su ugradili šest naprednih modula za kontrolu napona i temperature. Planirano je da se podmažu šarke na vratima preko kojih se pristupa instrumentima teleskopa, ali je taj posao odložen za šetnju koja će biti sprovedena sledećeg dana. Ovo je bila jedna od najdužih šetnji svemirom u istoriji.[146]
180. STS-103
EVA 2
Sjedinjene Američke Države Majkl Foale
Švajcarska Klod Nikolijer
23. decembar 1999.
19.06
24. decembar 1999.
03.16
8 sati 10 minuta
Foale i Nikolijer zamenili su stare računare teleskopa Habl novim, bržim i efikasnijim mašinama. Takođe su zamenili jedan od senzora za preciznu orijentaciju, na njegovo mesto je došao senzor koji je uklonjen sa teleskopa tokom prethodne misije servisiranja, a koji je restauiran na Zemlji.[147]
181. STS-103
EVA 3
Sjedinjene Američke Države Stiven Smit
Sjedinjene Američke Države Džon Gransfeld
24. decembar 1999.
19.17
25. decembar 1999.
03.25
8 sati 8 minuta
Smit i Gransfeld zamenili su radio-predajnik teleskopa Habl koji se pokvario godinu dana ranije. Takođe su zamenili module za skladištenje podataka novim modulima baziranim na najnovijoj tehnologiji. Na kraju su postavili izolacione pokrove na spoljašnje površine teleskopa.[148]
U odrazu na viziru svemirskog odela vide se teretni prostor orbitera Diskaveri i plavetnilo Zemlje.
Majkl Foale i Klod Nikolijer rade na teleskopu Habl u teretnom prostoru orbitera Diskaveri.
Majkl Foale zatvara hipobaričnu komoru Diskaverija u kojoj su Stiven Smit i Džon Gransfeld.
Smit i Gransfeld rade na servisiranju Habla, misija STS-103.
Ukupno trajanje šetnji tokom 1999. godine — 50 sati 16 minuta.

Komemorativne poštanske marke[uredi | uredi izvor]

Komemorativno izdanje poštanskih marki pod nazivom Dostignuća u svemiru, iz 1967. godine.

Pošta SAD izdala je 1967. godine poštansku marku kako bi obeležila prvu šetnju svemirom koju je sproveo jedan Amerikanac u orbiti oko Zemlje. Na poštanskoj marki su detaljno prikazani letelica Džemini 4 i astronaut Edvard Vajt u svom svemirskom odelu (slika desno).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anikeev, Alexander (2008). „Spacecraft "Voskhod-2" web page”. Manned Astronautics: Figures and Facts website. Arhivirano iz originala 11. 2. 2009. g. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  2. ^ Wade, Mark (2008). „Leonov web page”. Encyclopedia Astronautica web site. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  3. ^ Williams, David R. (2004). „The First U.S. Spacewalk - Gemini 4”. Lunar and Planetary Science. NASA. Pristupljeno 28. 12. 2009. 
  4. ^ Cernan, Eugene (1999). Davis, Don, ur. The Last Man on the Moon. New York: St. Martin's Press. str. 83. ISBN 978-0-312-19906-7. 
  5. ^ Dumoulin, Jim (25. 8. 2000). „NASA Project Gemini IX-A (9)”. NASA Historical Archive for Manned Missions. NASA. Arhivirano iz originala 19. 01. 2009. g. Pristupljeno 1. 1. 2009. 
  6. ^ Cernan "The Last Man on the Moon", pp. 129–144.
  7. ^ Mathews, Charles W. (avgust 1966). Low, George M., ur. „Gemini Program Mission Report: Gemini X” (PDF). National Aeronautics and Space Administration. str. 7—5,7—31. Pristupljeno 2. 1. 2009. 
  8. ^ Mathews Gemini Program Mission Report: Gemini X, pp. 7–32
  9. ^ „Gemini 11”. National Space Science Data Center. National Aeronautics and Space Administration. 2008. Arhivirano iz originala 12. 12. 2007. g. Pristupljeno 3. 1. 2008. 
  10. ^ Chaikin, Andrew (1998). A Man on the Moon. New York: Penguin Books. str. 243. ISBN 978-0-670-81446-6. 
  11. ^ Mathews, Charles W. (januar 1967). Low, George M., ur. „Gemini XII Program Mission Report” (PDF). National Aeronautics and Space Administration. str. 7—27. Pristupljeno 5. 1. 2008. 
  12. ^ Mathews, Gemini XII Program Mission Report, pp. 7–28, 7-29, 7-43
  13. ^ Mathews, Gemini XII Program Mission Report, pp. 7–30
  14. ^ Clark, Phillip (1988). The Soviet Manned Space Program. New York: Crown Publishers. str. 51. ISBN 978-0-517-56954-2. 
  15. ^ „APOLLO 9 - The Third Mission”. NASA History web site. National Aeronautics and Space Administration. Pristupljeno 11. 1. 2009. 
  16. ^ a b Jones, Eric (15. 9. 2008). „One Small Step - Transcript and Commentary”. Apollo 11 Lunar Surface Journal. NASA. Pristupljeno 18. 1. 2009. 
  17. ^ Low, George M. (novembar 1969). „Apollo 11 Mission Report” (PDF). NASA. str. 4—13. Pristupljeno 18. 1. 2009. 
  18. ^ McDivitt, James A. (mart 1970). „Apollo 12 Mission Report” (PDF). NASA. str. 3—1. Pristupljeno 28. 1. 2009. 
  19. ^ Chaikan, A Man on the Moon, pp. 264.
  20. ^ McDivitt, Apollo 12 Mission Report, pp. 3–2.
  21. ^ McDivitt, James A (1971). „Apollo 14 Mission Report” (PDF). NASA. str. 3—1,3—4. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 2. 2009. g. Pristupljeno 31. 1. 2009. 
  22. ^ McDivitt, Apollo 14 Mission Report, pp. 3–4, Fig. 3-1.
  23. ^ Chaikan, A Man on the Moon, pp. 375.
  24. ^ Chaikan, A Man on the Moon, pp. 414–415
  25. ^ McDivitt, James A (1971). „Apollo 15 Mission Report” (PDF). NASA. str. 2. Pristupljeno 1. 2. 2009. 
  26. ^ Chaikin, A Man on the Moon. str. 431.
  27. ^ McDivitt, Apollo 15 Mission Report, pp. 2, pp. 29.
  28. ^ McDivitt, Apollo 14 Mission Report, pp. 2–3.
  29. ^ McDivitt, Apollo 15 Mission Report, pp. 3,p.112.
  30. ^ Woods, W. David (2000). O’Brien, Frank, ur. „Day 11: Worden’s EVA Day”. Apollo Flight Manual. NASA History Division. Arhivirano iz originala 23. 1. 2012. g. Pristupljeno 5. 2. 2009. 
  31. ^ Morris, Owen G. (1972). „Apollo 16 Mission Report” (PDF). NASA. str. 9—20,9—23. Pristupljeno 6. 2. 2009. 
  32. ^ Morris, Apollo 16 Mission Report, pp. 9–24.
  33. ^ a b „Lunar Roving Vehicle” (PDF). Boeing Press Office. 1972. Pristupljeno 6. 2. 2009. 
  34. ^ Morris, Apollo 16 Mission Report, pp. 9–30.
  35. ^ Chaikin, A Man on the Moon. str. 489.
  36. ^ Morris, Apollo 16 Mission Report, pp. 9–54.
  37. ^ a b v Morris, Owen G. (1973). „Apollo 17 Mission Report” (PDF). NASA. str. 10—15. Pristupljeno 7. 2. 2009. 
  38. ^ a b Jones, Eric M. (2006). Glover, Ken, ur. „The End of the Beginning”. Apollo Lunar Surface Journal. NASA. Pristupljeno 7. 2. 2009. 
  39. ^ Chaikin, A Man on the Moon, pp. 536.
  40. ^ Belew, Leland F. (1977). „Skylab, Our First Space Station” (PDF). NASA. str. 61. Pristupljeno 7. 2. 2009. 
  41. ^ Belew, Skylab, Our First Space Station. str. 74.
  42. ^ Belew, Skylab, Our First Space Station. str. 89, 91.
  43. ^ Belew, Skylab, Our First Space Station, pp. 106.
  44. ^ Belew,Skylab, Our First Space Station, pp. 117.
  45. ^ Ledbetter, James (1974). „Skylab Crew Systems Mission Evaluation” (PDF). NASA. str. 301,pp. 338. Pristupljeno 11. 2. 2009. 
  46. ^ Belew, Skylab, Our First Space Station,p.130.
  47. ^ a b Ledbetter, Skylab Crew Systems Mission Evaluation, pp. 340.
  48. ^ Belew, ”Skylab, Our First Space Station”, pp. 138.
  49. ^ Wade, Mark (2009). „Orlan”. Encyclopedia Astronautica web site. Pristupljeno 13. 2. 2009. 
  50. ^ Clark, The Soviet Manned Space Program, pp. 105.
  51. ^ Clark, The Soviet Manned Space Program, pp. 110.
  52. ^ Portree, David S. F. (mart 1995). „Mir Hardware Heritage” (PDF). NASA. str. 83. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 8. 2009. g. Pristupljeno 14. 2. 2009. 
  53. ^ Portree, Mir Heritage hardware, pp. 93.
  54. ^ „STS-6”. Space Shuttle Mission Archieves. NASA. Pristupljeno 14. 2. 2009. 
  55. ^ Ottawan (2005). „Mission: STS 6”. The Space Race. TheSpaceRace.com. Pristupljeno 15. 2. 2009. 
  56. ^ a b Portree, Mir Heritage Hardware, pp. 96.
  57. ^ a b Collins, Jr., Michael A. (mart 1984). „STS 41B National Space Transportation System Program Mission Report” (PDF). NASA. str. 8. Pristupljeno 15. 2. 2009. 
  58. ^ „Space Shuttle Flight 11 (STS-41C)”. Space Shuttle Video Library. National Space Society. 2008. Arhivirano iz originala 18. 07. 2012. g. Pristupljeno 17. 2. 2009. 
  59. ^ Collins, Michael (maj 1984). „STS-41C National Space Transportation System Program Mission Report” (PDF). NASA. str. 5. Pristupljeno 18. 2. 2009. 
  60. ^ a b v g d đ Portree, Mir Heritage Hardware, pp. 97–98.
  61. ^ Portree, Mir Heritage Hardware, pp. 99.
  62. ^ Collins, Jr., Michael A. (novembar 1984). „STS 41-G National Space Transportation System Program Mission Report” (PDF). NASA. str. 3. Pristupljeno 18. 2. 2009. 
  63. ^ Wade, Mark (2008). „Sullivan web page”. Encyclopedia Astronautica web site. Pristupljeno 18. 2. 2009. 
  64. ^ a b „Space Shuttle Flight 14 (STS-51A)”. Space Shuttle Video Library. National Space Society. jul 2008. Arhivirano iz originala 26. 06. 2012. g. Pristupljeno 20. 2. 2009. 
  65. ^ „Space Shuttle Mission Archives”. NASA. 2007. Pristupljeno 20. 2. 2009. 
  66. ^ Becker, Joachim (2009). Janssen, Heinz Hermann, ur. „Human Spaceflights - STS-51D”. Space Facts. Pristupljeno 20. 2. 2009. 
  67. ^ Portree, Mir Hardware Heritage , pp. 100.
  68. ^ a b „Space Shuttle Flight 20 (STS-51A)”. Space Shuttle Video Library. National Space Society. jul 2008. Arhivirano iz originala 18. 07. 2012. g. Pristupljeno 21. 2. 2009. 
  69. ^ a b Rumerman, Judith (2007). Gamble, Chris; Okolski, Gabriel, ur. „Human Spaceflight” (PDF). NASA History Division. str. 45. Pristupljeno 23. 2. 2009. 
  70. ^ a b Portree, Mir Hardware heritage, pp. 102.
  71. ^ a b v Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 111.
  72. ^ Portree, Mir Hardware Heritage,p. 114.
  73. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 115.
  74. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 116.
  75. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 117.
  76. ^ a b v g d Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 121.
  77. ^ a b Portree, Mir Hardware Heritage. str. 125.
  78. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 127.
  79. ^ a b v Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 128.
  80. ^ a b „Space Shuttle Flight 39 (STS-37)”. Space Shuttle Video Library. National Space Society. 2008. Arhivirano iz originala 27. 11. 2008. g. Pristupljeno 27. 2. 2009. 
  81. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 129.
  82. ^ a b v g d đ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 131.
  83. ^ Price, P.B.; Lowder, D. M.; Westphal, A. J.; Wilkes, R. D.; Brennen, R. A.; Afanasyev, V. G.; Akimov, V. V.; Rodin, V. G.; et al. (novembar 1992). „TREK - A cosmic-ray experiment on the Russian space station MIR”. Astrophysics and Space Science. Springer. 197 (1): 121—143. Bibcode:1992Ap&SS.197..121P. doi:10.1007/BF00645077. 
  84. ^ "Sofora" - pamяtь metalla, Jutub, pristupljeno 2. 8. 2016. godine.
  85. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 134.
  86. ^ a b v g Kallender, Mark. „STS-49, The Rescue Of Intelsat-VI 603”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2008. g. Pristupljeno 28. 2. 2009. 
  87. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 136.
  88. ^ a b v g Portree, Mir Heritage Hardware", pp. 137.
  89. ^ „Space Shuttle Flight 53 (STS-54)”. NASA. 2008. Arhivirano iz originala 27. 11. 2008. g. Pristupljeno 1. 3. 2009. 
  90. ^ a b Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 140.
  91. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-57 (56)”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 28. 02. 2009. g. Pristupljeno 2. 3. 2009. 
  92. ^ a b v g d Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 142
  93. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-51 (57)”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 02. 03. 2009. g. Pristupljeno 2. 3. 2009. 
  94. ^ a b v g d Dumoulin, Jim (2001). „STS-61 (59)”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 20. 03. 2009. g. Pristupljeno 3. 3. 2009. 
  95. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 146.
  96. ^ Portree, David (oktobar 1997). Trevino, Robert C., ur. „Walking to Olympus: An EVA Chronology” (PDF). NASA. str. 105. Arhivirano iz originala (PDF) 6. 10. 2012. g. Pristupljeno 14. 4. 2014. 
  97. ^ Portree, Mir Hardware Heritage, pp. 147.
  98. ^ Dumoulin, Jim. „STS-64 (64)”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 20. 03. 2009. g. Pristupljeno 5. 3. 2009. 
  99. ^ Dumouline, Jim (2001). „sts-63-patch STS-63 (67)”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 20. 03. 2009. g. Pristupljeno 5. 3. 2009. 
  100. ^ Loff, Sarah (9. 2. 2016). „Feb. 9, 1995, Bernard Harris and Michael Foale Ready For a Spacewalk”. NASA. Pristupljeno 10. 2. 2016. 
  101. ^ a b v McDonald, Sue (decembar 1998). „Mir Mission Chronicle” (PDF). NASA. str. 12. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 03. 2009. g. Pristupljeno 6. 3. 2009. 
  102. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 13.
  103. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 16.
  104. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 23.
  105. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 24.
  106. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 25.
  107. ^ Dudoulin, Jim (2001). „STS-69 Day 9 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 21. 03. 2009. g. Pristupljeno 6. 3. 2009. 
  108. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 28.
  109. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 34.
  110. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-72 Day 5 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 21. 03. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  111. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-72 Day 7 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 21. 03. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  112. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 35.
  113. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 37.
  114. ^ McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 40.
  115. ^ a b v g d McDonald, Mir Mission Chronicle, pp. 46.
  116. ^ van der Berg, Chris (3. 12. 1996). „MIRNEWS 3 DECEMBER 1996 (337)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 8. 3. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  117. ^ van der Berg, Chris (10. 12. 1996). „MIRNEWS 10 DECEMBER 1996 (338)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 8. 3. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  118. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-82 Day 4 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 22. 03. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  119. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-82 Day 5 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 22. 03. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  120. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-82 Day 6 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 22. 03. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  121. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-82 Day 7 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 22. 03. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  122. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-82 Day 8 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 22. 03. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  123. ^ van der Berg, Chris (29. 4. 1997). „MIRNEWS 29 APRIL 1997 (357)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 9. 3. 2009. g. Pristupljeno 8. 3. 2009. 
  124. ^ van der Berg, Chris (25. 8. 1997). „MIRNEWS 25AUGUST 1997 (380)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 9. 3. 2009. g. Pristupljeno 9. 3. 2009. 
  125. ^ van der Berg, Chris (6. 9. 1997). „MIRNEWS.382”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 9. 3. 2009. g. Pristupljeno 9. 3. 2009. 
  126. ^ Foale, Colin (1999). Waystation to The Stars. London: Headline Book Publishing. str. 235. ISBN 978-0-7472-7380-6. 
  127. ^ Dumoulin, Jim. „STS-86 Day 7 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 21. 03. 2009. g. Pristupljeno 9. 3. 2009. 
  128. ^ van der Berg, Chris (22. 10. 1997). „MIRNEWS.391 22 OCTOBER 1997 (391)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 10. 3. 2009. g. Pristupljeno 9. 3. 2009. 
  129. ^ van der Berg, Chris (3. 11. 1997). „MIRNEWS 3 NOVEMBER 1997 (393)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 10. 3. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  130. ^ van der Berg, Chris (6. 11. 1997). „MIRNEWS 6 NOVEMBER 1997 (394)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 10. 3. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  131. ^ Dumoulin, Jim (25. 11. 1997). „STS-87 Day 7 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 21. 03. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  132. ^ Dumoulin, Jim (3. 12. 1997). „STS-87 Day 15 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 21. 03. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  133. ^ van der Berg, Chris (9. 1. 1998). „MIRNEWS 9 JANUARY 1998 (402)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 10. 3. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  134. ^ van der Berg, Chris (16. 1. 1998). „MIRNEWS 16 JANUARY 1998 (403)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 11. 3. 2009. g. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  135. ^ van der Berg, Chris (2. 4. 1998). „MIRNEWS 2 APRIL 1998 (415)”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 11. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 3. 2009. 
  136. ^ van der Berg, Chris (7. 4. 1998). „MIRNEWS.416 7 APRIL 1998”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 11. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 3. 2009. 
  137. ^ van der Berg, Chris (12. 4. 1998). „MIRNEWS.417 12 APRIL 1998”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 11. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 3. 2009. 
  138. ^ a b van der Berg, Chris (17. 4. 1998). „MIRNEWS.418 17 APRIL 1998”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 11. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 3. 2009. 
  139. ^ van der Berg, Chris (22. 4. 1998). „MIRNEWS.419 22 APRIL 1998”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 12. 3. 2009. g. Pristupljeno 12. 3. 2009. 
  140. ^ van der Berg, Chris (16. 9. 1998). „MIRNEWS.439 16 SEPTEMBER 1998”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 12. 3. 2009. g. Pristupljeno 12. 3. 2009. 
  141. ^ van der Berg, Chris. „MIRNEWS.446 11 NOVEMBER 1998”. MirNews. SpaceOnLine. Arhivirano iz originala 12. 3. 2009. g. Pristupljeno 12. 3. 2009. 
  142. ^ NASA (1998). „STS-88 Day 5 Highlights”. NASA. Arhivirano iz originala 17. 09. 2008. g. Pristupljeno 6. 10. 2008. 
  143. ^ NASA (1998). „STS-88 Day 7 Highlights”. NASA. Arhivirano iz originala 17. 09. 2008. g. Pristupljeno 6. 10. 2008. 
  144. ^ NASA (1998). „STS-88 Day 8 Highlights”. NASA. Arhivirano iz originala 17. 09. 2008. g. Pristupljeno 6. 10. 2008. 
  145. ^ NASA (1999). „STS-96 Day 4 Highlights”. NASA. Arhivirano iz originala 16. 09. 2008. g. Pristupljeno 6. 10. 2008. 
  146. ^ „STS-103, Mission Control Center Report #07”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. 22. 12. 1999. Arhivirano iz originala 02. 12. 2008. g. Pristupljeno 15. 3. 2009. 
  147. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-103 Day 4 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 20. 03. 2009. g. Pristupljeno 17. 3. 2009. 
  148. ^ Dumoulin, Jim (2001). „STS-103 Day 5 Highlights”. NASA Space Shuttle Launch Archive. NASA. Arhivirano iz originala 20. 03. 2009. g. Pristupljeno 17. 3. 2009. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]