Spomenik prirode Tisa u Požeškoj ulici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik prirode „Tisa u Požeškoj ulici“
IUCN kategorija III (spomenik prirode)
Mjesto Srbija
Najbliži gradBeograd
Površina103m² (1,03 a)
Osnovano60 god.
Upravljačko tijeloJ.K.P. „Zelenilo-Beograd“

Spomenik prirode „Tisa u Požeškoj ulici” je prirodni botanički spomenik treće kategorije zaštićenih prirodnih dobara Republike Srbije.

Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Zaštićeno stablo tise se nalazi u Beogradu, na Banovom brdu, u Požeškoj ulici br. 28, u dvorištu obdaništa „Sv. Sava“, ispred starog zdanja predškolske ustanove.

Ovo stablo je sađeni primerak vrste Taxus baccata, koja na našem prostoru predstavlja prirodnu retkost. Dekorativna vrednost četinara daje poseban ambijent okolini.

Zaštićeno stablo se nalazi na travnatoj površini, kraj betonskog pločnika ispred starog zdanja vrtića, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi novosagrađena zgrada. Uz zaštićeno stablo se nalazi žbunasta forma tise koja je takođe uživala status spomenika prirode do revizije. Do krune zaštićene tise dosežu grane dulgazije, a u blizini ima više vrsta četinara.

U neposrednoj blizini zaštićenog stabla je bista Prvoborca iz 1943. godine, Dragana Mauzera, po kome je vrtić nosio raniji naziv.

Visina stabla 11m
Obim debla 1,18m
Prečnik krune 11,45m
Prečnik debla 0,37m
Visina debla do prve grane 1,55m

Prirodne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Tisa (Taxus baccata L.) je zimzelena četinarska vrsta drveta koja dostiže visinu do 20m. Dostiže vrlo veliku starost, preko hiljadu godina i veliku debljinu kore, oko jednog metra.

Kod nas se Tisa uglavnom javlja u regionu bukovih i bukovo-jelovih šuma u vidu pojedinačnih niskih stabala. Ima je na Štrpcu kod Đerdapa, Tari, Prokletijama, Mokroj planini, Šar-planini. Tisa spada u red drvenastih vrsta koje podnose jako zasenjavanje a kao odraslo stablo podnosi i jaku svetlost.

Kora na odraslom drvetu podseća na platan; crvenkasto smeđi periderm otpada u ljuspama. Koren joj je dosta razgranat. Kruna je gusta. Grane na stablu nisu u pravilnim pršljenovima a pokrivaju stablo do njegovih niskih deloba.

Četine su spiralno raspoređene na grančicama, spljoštene su slično kao jelove, ali su uvek na vrhu zašiljene i sa podužnim rebrima na licu i naličju.

Seme sazreva od avgusta a otpada od decembra. Seme je prekriveno sočnim mesnatim omotačem crvee boje. Seme tise posejano u jesen niče posle godinu do dve, a panjevi daju izdanke.

Ocena stanja ugroženosti[uredi | uredi izvor]

U vreme donošenja Rešenja o zaštiti stablo tise je imalo visinu 8m i raspon krune 4,50 h 3,00m, a 2005. godine stablo ima visinu 11m i krunu prečnika 11,45m, što dokazuje da se u proteklom vremenu lepo razvijalo.

Stablo tise (ženski primerak) je vrlo lepog habitusa koga čini zdravo, pravo deblo sa izraženim, jakim i zdravim pridankom na površini zemlje. Deblo se nastavlja u centralnu osovinu sa koje polaze moćne, gusto, nepravilno raspoređene grane čineći kupastu krunu prepunu zelene mase. Unutar krune se ne zapažaju nikakva oboljenja niti fizička oštećenja.

Utvrđeno je dobro zdravstveno stanje i dimenzije stabla tise, ona ispunjava kriterijume zaštićenog prirodnog dobra, plodonosi i predstavlja izuzetan genofond svoje vrste, na osnovu čega je odlučeno da ovo zaštićeno stablo i dalje ima status Spomenika prirode.[1]

Istorijat zaštite[uredi | uredi izvor]

„Tisa u Požeškoj ulici“ je po prvi put zaštićena kao Spomenik prirode 23.03.1981. godine na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Rešenjem broj 06-90/81, koje je donela Skupština opštine Čukarica.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Tisa u Požeškoj ulici“, predlog za zaštitu. Zavod za zaštitu prirode Srbije. Beograd, 2005.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Jovanović, B. (2000): Dendrologija, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
  2. Vidaković, M. (1982): Četinjače, morfologija i varijabilnost, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
  3. Karas, M. (2005): Potencijali zaštićene dendroflore Beograda u očuvanju genetičkog i specijskog diverziteta, Univerzitet u Beogradu - Biološki fakultet, Beograd.
  4. Čajkanović, V. (1985): Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, Srpska književna zadruga i SANU, Beograd.
  5. Flore d'Europe: Arbisseauh et arbres, collection de documents d'historie naturelle, Paris.