Spomen-crkva u Lazarevcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomen-crkva u Lazarevcu
Spomen-crkva u Lazarevcu
Opšte informacije
MestoLazarevac, Beograd
OpštinaLazarevac
Država Srbija
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
beogradskonasledje.rs

Hram Svetog Dimitrija je crkva sa spomen-kosturnicom u Lazarevcu, izgrađena u slavu poginulim vojnicima srpske i austrougarske vojske u Kolubarskoj bici.[1][2] U arhitektonsko-urbanističkom ambijentu Lazarevca, grada sa nedugom prošlošću, izdvaja se ovaj hram koji je, osim svojim visokim siluetnim vrednostima, značajan i po svojoj verskoj i društvenoj funkciji. Znamenito je ostvarenje srpske međuratne crkvene arhitekture, ali i ruskih graditelja koji su emigrirali u Srbiju zbog građanskog rata u domovini.

Izgradnja i arhitektura[uredi | uredi izvor]

Ideja o podizanju spomen-crkve sa kosturnicom u Lazarevcu proistekla je iz potrebe za pohranjivanjem moštiju ratnika poginulih u Kolubarskoj bici iz 1914. godine, na frontovima oko Lazarevca. U cilju realizacije ovih ideja 1921. godine osnovan je „Odbor za podizanje spomen-crkve i kosturnice u Lazarevcu“. Na njegovom čelu nalazio se pečanski paroh, sveštenik Čedomir M. Popović. Godine 1937. Odbor se ugasio i formiralo se „Društvo za podizanje spomen-crkve sa kosturnicom u Lazarevcu“ na čijem je čelu bio sveštenik Borivoje Đorđević.

U graditeljskoj tradiciji 20. veka, koja se razvijala na prostoru današnjeg Lazarevačkog okruga, dominira tip podužne građevine sa istaknutim zvonikom na zapadnom pročelju. Spomen-crkva u Lazarevcu predstavlja smeo iskorak koji je otvorio novo poglavlje u crkvenom neimarstvu ovog područja.

Duh istorizma jasno je izražen u ovom objektu. Duboko razumevanje starih i novih idejno-estetskih principa važan su segment u sagledavanju istorijsko-umetničkog značaja lazarevačke spomen-crkve sa kosturnicom. Lazarevačka spomen-crkva[3] sa kosturnicom je inspirisana crkvom manastira Vavedenja na beogradskom Senjaku.

Lazarevački hram je sagrađen po projektu ruskog emigranta arhitekte Ivana Afanasjeviča Rika, između 1938. i 1941. godine. Ima osnovu u obliku upisanog krsta razvijenog tipa. Na preseku krakova krsta uzdiže se glavna kupola, dok se nad krakovima krsta uzdižu i četiri manje kupole. Jedna kupola uzdiže se i nad zapadnim pročeljem i u nju je smešten zvonik. Pošto planom nisu bile predviđene pevničke apside crkva ima naglašenu podužnost volumena. Kroz dve uske monofore otvorene na zapadnom zidu ne dopire dovoljno svetlosti u unutrašnjost priprate, tako da glavni izvor svetlosti dolazi sa suprotne strane iz naosa, ali je i pored toga priprata u određenim delovima dana nedovoljno osvetljena. Za razliku od nje, naos je dobro osvetljen zahvaljujući nizovima kupolnih prozora i prozorskim otvorima u vidu trifore i dve monofore na bočnim zidovima.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Crkva
Portal
Kripta

Značaj[uredi | uredi izvor]

Hram Svetog Dimitrija

Ono što ovaj objekat čini osobenim pored njegovih arhitektonskih vrednosti jeste i jedinstvena memorijalna funkcija. U crkvenoj kripti je pohranjeno oko 37 m³ posmrtnih ostataka srpskih i neprijateljskih vojnika koji su poginuli u Kolubarskoj bici 1914. godine. Kripta je adaptirana tek između 1961 i 1964. godine pod rukovodstvom arh. D. St. Pavlovića. Prostor kripte je tada podeljen u tri celine. Prva celina locirana je u zapadni, druga u središnji, a treća u istočni deo kripte. Glavni ulaz u kriptu otvoren je na severnom zidu zapadne celine. Njihove površine su popunjene posebnim pločama na kojima su uklesani osnovni podaci o Kolubarskoj bici i značajne pojedinosti i dati efikasni vizuelni prikazi bojišta na kojima je vođena Kolubarska bitka, raspored srpskih i neprijateljskih snaga u određenim fazama bitke, prikazi proboja i pravci gonjenja neprijatelja. U posebne ramove su ugrađene i reljefne ploče. One na kreativan način ilustruju pojedinosti vezane za Kolubarsku bitku i rad su vajara Mihaila Tomića. U zidnu masu istočne strane uklesan je tekst. U plitkom reljefu izvedene su siluetne figure srpskih vojnika, seljaka i seljanki u narodnoj nošnji. S obzirom na grobnu funkciju ovog prostora zidni pregraci kosturnice iznad sarkofaga oplemenjeni su dekorativnom oplatom od crvenog mermera, a na svakoj strani je ugrađena po 21 crna mermerna ploča sa upisanim armijskim pukovima; na severnom I Armije komandanta generala Živojina Mišića, na istočnom II Armije komandanta vojvode Stepana Stepanovića, a na južnom zidu III Armije komandanta generala Pavla Jurišića-Šturma i Užičke vojske komandanta generala Vukomana Aračića. U niši istočne celine je smeštena skulptura vojnika. Na listu spomenika kulture od „izuzetnog značaja“ ovaj objekat je uvršten 1966. godine.

Crkveni ikonostas je 1940. godine oslikao istaknuti ruski emigrant slikar Pimen Sofronov. Tada je bilo predviđeno da isti živovopiše crkvu, ali se ovo nije moglo ostvariti usled izbijanja Drugog svetskog rata. Crkva je živopisana tek u poslednjoj deceniji 20. i prvoj polovini 21. veka.

Podignuta na samom isteku međuratnog doba, spomen-crkva sa kosturnicom u Lazarevcu je stilski jedinstveno i prepoznatljivo delo. Ona je uz Crkvu Svetog Đorđa na Oplencu najmonumentalniji memorijal koji je podignut na prostorima nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, što joj daje poseban značaj.

Samtra se da je ovde sahranjeno oko 40 hiljada srpskih i austrougarskih vojnika.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Spomenik kulture od izuzetnog značaja: Spomen-crkva u Lazarevcu“, Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda
  2. ^ „Spomen-kosturnica“, Spomenici kulture u Srbiji
  3. ^ „Dosije spomenika kulture: Spomen-crkva u Lazarevcu“, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  4. ^ „Vojni memorijali – zaboravljeni svedoci stradanja u Velikom ratu („Politika”, 22. decembar 2018)”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2018. g. Pristupljeno 24. 12. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]