Srbovo

Koordinate: 44° 13′ 32″ S; 22° 36′ 15″ I / 44.2255° S; 22.604166° I / 44.2255; 22.604166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srbovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.502
Geografske karakteristike
Koordinate44° 13′ 32″ S; 22° 36′ 15″ I / 44.2255° S; 22.604166° I / 44.2255; 22.604166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina48 m
Srbovo na karti Srbije
Srbovo
Srbovo
Srbovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Srbovo je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 289 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 444 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 502 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 951 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na prvi pomen o selu nailazimo na karti „Temišvarski Banat“, gde je zabeleženo pod imenom Szerbova a 1736. godine kao Serbovlaš u kome je pop Preda opsluživao 60 kuća. Selo Serbovlassi je zapisano i 1784. godine a pominje se i 1811. godine. Srbovlašlj je 1846. godine imao 113, 1866. 138 kuća, a 1924. godine 140 kuća.[1]

U staro vreme selo se zvalo Podgorin. Bilo je naseljeno čistim Srbima. Kada su Turci zauzeli ovaj kraj stanovništvo je bežalo od zuluma, ali i u novoj postojbini, navodno u Austriji im je bilo teško pa su se vratili u Podgorin. Međutim, nisu našli ni traga od ranijeg naselja, a čak je i reka promela tok. Nastanili su se po burdeljima i zemunicama i selu ime promenili u Srbovlah. Po predanju dok je postojao Podgorin, u njegovoj su blizini bila naselja Leskovac i Radak, koji su se, takođe, rasturili i stanovnici Radana prešli u Radujevac i Samarinovac.[1] Rumunsko-srpska struja je samo „osvežila”osvežila vlaški govor i zadržala vlaške narodne tradicije. Ukazom iz 1899. godine selo je dobilo naziv Srbovo. Danas je to naselje sa vlaškim govorom, tipično zbijenog tipa. Obiluje jakim izvorima i plodnom ravničarskom zemljom.[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Srbovu je živelo 289 stanovnika što je za 155 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 444 stanovnika. U naselju živi 268 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 57,58 godina (56,90 kod muškaraca i 58,25 kod žena).[3]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 128 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,26 a prema istom popisu u naselju ima 342 stambenih jedinica od kojih je 246 naseljenih.[4]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 951
1953. 972
1961. 999
1971. 1.030
1981. 1.053
1991. 951 696
2002. 502 918
2011. 444
2022. 289
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
474 94,42%
Vlasi
  
22 4,38%
Rumuni
  
3 0,59%
nepoznato
  
3 0,59%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 199. 
  2. ^ „Srbovo”. Opština Negotin. 
  3. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  4. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]