Koprijan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koprijan
Kurvingrad
ostaci grada Koprijana (Kurvingrada)
Opšte informacije
MestoKlisura[1]
OpštinaDoljevac
Država Srbija
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Koprijan ili Kurvingrad (Koprijan, Kurvinokale, Korvingrad) je tvrđava koja se uzdiže nad Južnom Moravom, 11 km jugozapadno od Niša, odnosno nalazi se u selu Klisura.[1] Pretpostavlja se da je ovo srednjovekovni Koprijan, a podno grada su pronađeni ostaci većeg naselja iz doba Antike, tako da sama citadela ima milenijumski kontinuitet postojanja. Danas postoje ostaci utvrđenja, koji nisu dovoljno proučeni.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do današnjih dana sam lokalitet je nedovoljno ispitan. Zbog tranzitnog i strateškog položaja, u doba Rimskog carstva naselje je bilo odbrambena kula vojnog puta (via militaris). Značajna je vojna tačka i u doba Vizantije pod imenom Komplos. U srednjem veku obnovljeno je naselje, koje je preostalo iz ranijeg perioda, od kada i nosi naziv Koprijan. Koprijan je bio pogranični grad despotovine, koji je kroz svoju istoriju više puta menjao svog vlasnika, nad njim su se smenjivali srpski i turski moćnici. Kada je u poslednjem turskom naletu razorena Srpska srednjovekovna država, Koprijan je do temelja razoren, stanovništvo pobijeno i raseljeno, a jedan deo i odveden kao belo roblje u Malu Aziju. Tvrđava je više puta korišćena kao građevinski materijal za gradnju Niške tvrđave.[3] U 20 veku ruševine je raznelo lokalno stanovništvo i njime zidalo svoje kuće i domaćinstva.[4]

Car Justinijan I je sredinom 6. veka u okolini svog rodnog grada, podigao je 32 nova i obnovio 7 ranijih utvrđenja. Takođe je gradio mnogobrojne kastele, kako bi stanovnistvo imalo gde da se skloni u slučaju varvarskih napada preko Dunava. Kaže se da je obnovljen kastel ad Herculum i Calis. Calis (Kalis) je kasnije mogao biti netačno napisan Komplos. Sasvim je moguće da je vizantijsko naselje podignuto na Kurvinomgradu bilo severna odbrana Justinijane Prime.[5]

Kurvingrad je, u vreme borbi za turski presto 1413. godine zauzeo i razorio Sultan Musa Čelebija. Grad je posle njegovog poraza, vraćen despoti Stefanu Lazareviću. Putopisac Ami Bue pominje u prvoj polovini 19. veka ruševine ovog grada.[6]

Dokument o Segedinskom miru iz 1444. godine u kome se pominju Koperhamum i Prokopijam, nam ukazuju da je Komplos morao biti na mestu današnjeg Kurvinog grada. Primetna je sličnost u nazivima, a i celo to područje je bogato vizantijskim nalazima. Tako je u susednom selu Klisure pronađena vizantijska bazilika i nekoliko grobova. Prilikom kopanja temelja zgrada često se nailaze ruševine manjih i većih građevina, koje su po materijalu i načinju zidanja datirane iz 6-7. veka.

Komplos je morao biti važan magistralni grad koji povezuje dolinu Morave sa dolinom Vardara, sastavni element mreže koja je u prošlom vremenu postojala na ovim prostorima, važna vojna tačka, koja je štitila put od pljačkaša i varvarskih upada. Kakva je sudbina zadesila grad u tom vremenu ne zna se, ali je sa opravdanim razlogom mogao biti smatran za neosvojiv. Važna odbrambena moć grada počivala je u nepristupačnom planinskom terenu pod kojim se prostirao pregledan vidik na dolinu i reku, a čije zaleđe je čuvala još viša planina Seličevica.[5]

Tokom Prvog svetskog rata lokalitet Kurvingrad iskoristila je Nemačka komanda i tu obrazovala svoj odbrambeni front prema srpskoj vojsci, koja je u oktobru 1918. godine nezadrživo nadirala na sever. Nemački front nije se mogao održati, uprkos veoma jakom položaju, samo zato što je srpska vojska izbila na vrh Seličevice i našla se iza neprijateljskih leđa, koji su tada u panici napustili ceo Niš bez borbe.

Period od 1372. do 1444.[uredi | uredi izvor]

Stari utvrđeni grad Koprijan je podignut za vreme Kneza Lazara, na temeljima rimskog i vizantijskog utvrđenja. Grad koji je bio ograđen sa debelim zidinama i kulama je podigao Vlastelin Nenad, gabariti grada su 80h50m. 1933. godine postojala je crkva pod gradom, pripadala je moravskom tipu, sazidana od netesanog kamena.

Godine 1933. u Niškoj tvrđavi je pronađen iznad-vratni kameni natpis, za grad Koprijan (koji se danas nalazi u kolekciji eksponata niškog Narodnog Muzeja). Postavilo se pitanje odakle je natpis mogao biti donesen. Kamen se nalazio pored ostalog kamenja, kao neiskorišćen građevinski materijal. Veruje se da je ovde dospeo prilikom jedne od poslednjih turskih najezdi, pred pad despotovine, i da je srpski srednjovekovni Koprijan podelio sudbinu većine drugih srpskih srednjovekovnih gradova, koji su bili pljačkani, paljeni i razarani i upotrebljavani za izgradnju turskih vojnih baza. Dimenzije kamena su bile 114 cm dužine i 123 cm u obimu. Istesan od belog ovalnog kamena. Gornja strana kamena je ravna i u širini od 26 cm, a donja strana za naslon na zid, je iznosi 26 cm. Na stubu je u četiri reda (u širini od 16 cm) na srpskoslovenskom, ćirilicom pisalo, sa jednakim slovima u veličini od 3 cm, sledeće: "Az Nenad, sin kaznaca Bogdana, sazidah si grad Koprijan godo...va dni blagovernago gospodina mi kneza lazara va leto…" [5]

Natpis je okrnjen sa krajeva, pa nije baš najjasnije da li godina ovako kako je sačuvana predstavlja 6880, tj. 1372. po našem kalendaru, koja se poklapa sa vremenom vladavine kneza Lazara. Ako je ovo tačno, onda je 1372. godine i Nenad, sin Bogdana sazidao grad Koprijan. Ne zna se da li je srednjovekovni Koprijan današnji Kurvingrad? Da je vizantijsko utvrđenje na Gradištu Calis, a zatim netačno napisano kao Komplos, u srednjem veku novoizgrađeni Koprijan, ne može se pouzdano reći, jer na tom mestu nema pronađenih tragova srpske srednjovekovne prošlosti. Nepoznata vizantijska tvrđava na Gradištu izgubila je značaj 1372. god., kada je završen grad Koprijan.[5]

Period od 1445. do 1564.[uredi | uredi izvor]

Osmansko carstvo 1451. godine zauzima grad, 70 godina posle pada Niša. U osmanskim defterima, u popisu iz 1498. godine pominje se selo Kurvingrad sa svojih 40 domaćinstava. Godine 1516. Niškoj nahiji pripada 111 sela, i 1000 stanovnika manje. Razlog je kuga koja je zahvatila osmansku imperiju iste godine kada je popis završen, dok 1564. godine niškoj nahiji pripadaju 160 sela, gradu Nišu 49, naseljena kao u popisu iz 1498. godine Selo Kurvingrad ima 20 domaćinstava.[5]

Tabelarni prikaz najvažnijih događaja na lokalitetu Kurvingrad.

  • Rimsko carstvo, Kastrum na vojnom putu
  • 6. vek severni for Justinijana Prim_e.
  • 1020. godina - povelja Vasilija II, mesto Komplos.
  • 1372. godina - granični grad despotovine, Koprijan.
  • 1413. godina - osvojio ga odmetnik Musa, sin Bajazitov; iste godine vraćen Stefanu Lazareviću.
  • 1443. godina grad zauzima Osmansko carstvo.
  • 1444. godina - Segedinskim mirom grad je vraćen Đurđu Brankoviću.
  • 1451. godina - grad pada trajno u Turske ruke.
  • 1918. godina - mesto Nemačke vojne komande.[5]

Poreklo naziva[uredi | uredi izvor]

Postoje više legendi o poreklu naziva, po jednoj od njih je izvesna nemoralna dama iz gradskog naselja, prilikom opsade neosvojivog utvrđenja, izlazila noću dok su svi spavali i navela stražu da otvori kapije grada ili je sama to činila.

Po drugoj legendi koja se još više održala u narodu, u gradu je živela imućna gospođa (možda carica), koja je u toku noći volela da obilazi obližnji manastir Svetog Jovana na brdu Komniga navodno radi molitve, što se kasnije ispostavilo kao netačna tvrdnja. Pričalo se o vezi dotične gospođe i lokalnog sveštenika, kao i o tome kako je žena prostirala platno od grada do crkve po kome bi u toku noći prelazila.[4]

Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Kurvin Grad, a imalo je 20 kuća, 3 udovička domaćinstva, 6 samačka domaćinstva.[1]

Naselje je moglo nastati i u doba posle Turske najezde od preživelog gradskog stanovništva. Posle Turskog osvajanja dolazi do izmene u strukturi stanovništva, koje postaje sada pretežno muslimansko. Naziv Korvingrad ili Kurvin prihvaćen je od vremena turske najezde, kada je Koprijan i pao. Osmansko carstvo je imalo običaj da Srpskim srednjovekovnim gradovima daju pogrdne nazive, pa se smatra da i otuda može poticati naziv Kurvingrad. Odnosno Korvin, se može biti na turskom dvojako pročitati.[5]

Takođe potiče i verovanje da Korvin potiče od naziva Ugarskog kralja Matije Korvina, što je osporeno jer nema dovoljno istorijskih dokaza da je Ugarska tada vladala ovim prostorima.

Izgled utvrđenja[uredi | uredi izvor]

Kurvingrad kao subpadinsko naselje pripadalo je orijentalnom tipu, jer su naselja u njegovom susedstvu i danas zadržala prepoznatljivi pečat tog vremena. Tvrđava ima osnovu nepravilnog kvadrata, osnova grada je u obliku četvorougla, dimenzija 80x50 metara, sa bedemima ojačanim kulama, koje je okruživao suvi šanac. Grad je bio je zaštićen masivnim bedemom visine do 10 m, imao je pet kula. U grad se ulazi kroz kapiju ojačanu kulom, koja je smeštena blizu severoistočnog temena. Na najvišem delu brda, uz istočni bedem je smešten Mali grad koji se završava Donžon kulom koja se uzdiže iznad glavne gradske kapije. Grad je bio sa svih strana zaštićen rovovima, odnosno sa svih strana grad je opasan jarkom. Usled erozije rov danas iznosi 2X2m, dok je u prošlosti bio dublji. Gradski bedem, koji je danas prosečne visine od 4 do 5 m, u prošlosti je bio viši, ali se ne može utvrditi za koliko tačno, jer nemamo sačuvanih karakterističnih gradskih zubaca. Grad je bio izgrađen od sivo-zelenog netesanog kamena i od crvene opeke, koja je na tom mestu još ranije postojala.

Crkva Svetog Jovana na Komigi bila je, zajedno sa onom na crkvištu pod gradom, obredni hram grada. Zapadnu stranu grada su čuvale tri kule, od kojih je očuvane ona na jugozapadu i centralna kula. Danas severoistočna kula ne postoji, ali se pretpostavlja da je to bila glavna kula, donza. Sa severa su postojale 3 kule, od kojih je severoistočna kula srušena. Danas je istočni zid porušen, koji se sastojao od dve ugaone kule. A od tri južne kule, preostala je samo centralna kula, i jugozapadna kula. Unutrašnjost prostorija bila je građena od drvenih greda, koje su se glavile u otvore na bedemima. Na osnovu temelja koji su istraživači pronašli, a koji je bio dimenzija površine 12 m², sa 1,5m dubine, dok se visina prostorije danas ne može odrediti. Smatra se da je ovo verovatno bila cisterna. Ovolika cisterna bi mogla da obezbedi dovoljno vode za 1000 ljudi tokom opsade grada, ali se postavlja pitanje kako se voda dopremala u grad? Ovo otvara pretpostavku da je grad posedovao i sklop podvodnih kanala koji su vodili do Južne Morave. U naselju ispod grada pronađeni su, prilikom arheoloških iskopavanja 1933, god. i temelji crkve građene u moravskom stilu. Pod u crkvi bio je od grubog mozaika, a u ostalim delovima izveden je od naizmenično složenih pločica belog mermera i zelenog kamena, dimenzija 20x20m[2][5][7].

Kurvingrad danas[uredi | uredi izvor]

Danas je grad u ruiniranom stanju. Višegodišnja praksa meštana okolnih sela koji su rušili ostatke ove tvrđave, a njen kamen u većim količinama koristili za zidanje svojih kuća je ostavila svoj trag. I ako je nadležnoj opštini ovakva praksa dobro poznata, malo toga se preduzelo/preduzima da bi se dalje rušenje sprečilo. Odlukom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture br. 541/47 od 17. novembra 1947. godine ovaj istorijski spomenik ima status opštenarodnog kulturnog dobra i stavljen je pod zaštitu države, zajedno sa njegovom neposrednom okolinom.[5][8]

Danas je od stare utvrde ostao dobro očuvani severni i istočni bedem sa kulama. Zapadni bedem ne postoji, dok na južnoj strani ima malo ostataka uz jedinu sačuvanu kulu na tom delu. Bedem Malog grada se jedva nazire, dok je od Donžon kule ostala samo poveća gomila kamenja. Glavna gradska kapija je porušena, dok je kula koja ju je ojačavala očuvana u tragovima. Unutar Malog grada su pronađeni ostaci jedne kvadratne građevine koja je najverovatnije služila kao cisterna, dok su oko grada vidljivi ostaci suvog šanca.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2012), Pristupljeno 10. 4. 2013.
  2. ^ a b spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs pristupljeno 23.1.2014. god
  3. ^ koprijan.html Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. decembar 2013) pristupljeno20.1.2014. god.
  4. ^ a b Radio+Beograd pristupljeno 17.1.2014. god
  5. ^ a b v g d đ e ž z Arheologija. pristupljeno 20.1.2014. god.
  6. ^ srednjevekovni-grad-koprijan Arhivirano 2014-01-21 na sajtu Archive.today pristupljeno 20.1.2014. god.
  7. ^ koprijan-kurvingrad Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2014) pristupljeno 21.1.2014. god
  8. ^ Zasijaće-Lazareva-tvrđava-Doljevac-uređuje-izletište-Koprijan-planirana-izgradnja-sportskih-terena-i-bungalova pristupljeno 21.1.2014. god.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]