Sremuš

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
sremuš
Ramsons 700.jpg
Sremuš
Taksonomija
Carstvo: Plantae
Potcarstvo: Tracheobionta
Odeljak: Magnoliophyta
Klasa: Liliopsida
Potklasa: Liliidae
Red: Asparagales
Porodica: Alliaceae
Rod: Allium
Vrsta: A. ursinum
Binomijalna nomenklatura
Allium ursinum
L.

Sremuš (medveđi luk, divlji luk, crijemuš(a), srijemuž, srijemuža[1], cremoš, skremboš), lat. Allium ursinum, je biljka iz porodice lukova (Alliaceae). Ima veliku hranljivu vrednost, naročito u prvim mesecima proleća.

Poreklo imena:

  • roda - od lat. allium = beli luk
  • vrste - od lat. ursinus = medveđi.

Sinonimi:

  • Allium latifolium Gilib.
  • Allium nemorale Salisb.

Opis biljke[uredi]

Karakteristično za ovu biljku i njene srodnike, koji spadaju u istu familiju, jeste lukovica (metamorfozirani podzemni izdanak). Stablo je trostrano, a beli cvetovi sakupljeni u višecvetne, štitolike cvasti. Sa osnove stabla polaze dva izduženo eliptična lista na dugačkim drškama. Seme je crvene boje i okruglog oblika.

Stanište[uredi]

Veoma je rasprostranjena biljka u listopadnim, bukovim šumama.

Na 1000 met.nv

Lekoviti sastav biljke[uredi]

Kao takav u upotrebi je:

  • nadzemni deo biljke u svežem stanju (Allii ursini herba recens), koji se sakuplja u proleće, pre nego što biljka procveta;
  • sveža lukovica (Allii ursini bulbus recens) ubrana u avgustu pre donošenja semena.

Biljka sadrži:

Ova biljka povoljno utiče na nivo triglicerida i holesterola u krvi, a i reguliše krvni pritisak.

Upotreba[uredi]

Mladi listovi su odlična salata puna vitamina, dok su stariji jako, neprijatno ljuti. Lukovica se može na hladnom očuvati nekoliko dana.

U našem narodu postoji uverenje da nijedna biljka ne čisti tako dobro sistem za varenje i krv kao sremuš. Ima jako dejstvo na crevne parazite, sprečava infekcijske upale sluzokože creva, snižava visok krvni pritisak, a i odbrana je od gripa i groznice. Pored delovanja na crevni, sremuš povoljno deluje i na kardiovaskularni sistem sprečavajući arteriosklerozu, otkanjajući nesanicu i nesvesticu.

Sremuš se najčešće, osim u svežem stanju, koristi kao vodenoalkoholni ekstrakt. Osobe sa osetljivim želucem, čirem ili gastritisom mogu konzumirati lukovice koje su prethodno natapane 2-3 sata u toplom mleku.

Reference[uredi]

  1. „Petar Kočić: Rječnik arhaizama, stranih i manje poznatih riječi i izraza” (na jeziku: sr). Projekat Rastko. Pristupljeno 22. 5. 2012. »crijemuš(a) - biljka iz porodice ljiljana koja se upotrebljava za začin i jelo, zovu je još srijemuž, srijemuža.« 

Literatura[uredi]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
  • Radišić, Z, Miljuš, V.:Biologija,Klett,2001

Spoljašnje veze[uredi]