Srodna prava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srodna prava su prava koja imaju svoj poseban predmet zaštite koji je uglavnom vezan uz autorska dela. S obzirom na sličan predmet zaštite nazivaju se i autorskom pravu srodna prava ili samo srodna prava. S obzirom na blizinu autorskom pravu nazivaju se i autorskom pravu susedna prava.[1]

Srodna prava[uredi | uredi izvor]

Srodna prava čine:

Pravo interpretatora[uredi | uredi izvor]

Logo Sokoja

Interpretator, odnosno izvođač, jeste fizičko lice koje se lično angažuje na interpretaciji dela (muzičar, glumac, igrač, pantomimičar, pevač, dirigent). Ovo je definicija koju daje Zakon o autorskom i srodnim pravima.

Interpretacija je, slovom istog Zakona, duhovno dobro koje nastaje ličnim angažovanjem interpretatora prilikom zvučnog, odnosno vizuelnog ili zvučnog-vizuelnog saopštavanja dela.

U punom skladu sa Zakonom, Organizacija za kolektivno ostvarivanje interpretatora – Organizacija PI – veruje da lični angažman izvođača u interpretaciji daje poseban pečat i doprinos kreiranom delu. Taj poseban doprinos daje osnov za moralna i imovinska prava interpretatora na izvedenom delu.

Moralno pravo interpretatora, odnosno pravo da bude priznat kao takav, a njegovo ime naznačeno na svakom primerku snimka dela, kao i da se u odgovarajućim slučajevima suprotstavi distribuciji snimaka svoje interpretacije zajemčeno je Zakonom.

Moralna prava interpretatora Organizacija PI ne štiti.

Imovinska prava Organizacija PI štiti i to na osnovu dozvole, koju je izdao Zavod za intelektualnu svojinu.

Kolektivno ostvarivanje imovinskih prava poverenih Organizaciji PI uključuje:

  1. emitovanje interpretacije sa izdatog snimka na nosaču zvuka;
  2. javno saopštavanje interpretacije, koja se emituje sa izdatog snimka na nosaču zvuka;
  3. javno saoštavanje interpretacije sa izdatog snimka na nosaču zvuka;
  4. interaktivno činjenje dostupnim interpretacije javnosti; kao i
  5. posebna naknada za interpretatore.

Interpretatorska imovinska prava ostvaruju se preko Organizacije PI, preko Ugovora koji zaključuju individualni interpretator – izvođač i Organizacija PI, preko punomoćja, ili na osnovu Zakona.[3]

Pravo proizvođača fonografa[uredi | uredi izvor]

Proizvođač fonograma je fizička ili pravna osoba koja poduzima inicijativu i koja je odgovorna za prvo fiksiranje zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili onog što predstavlja zvukove. Predmet zaštite prava proizvođača fonograma jest fonogram kao fiksacija zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili onoga što predstavlja zvukove.(Fiksiranje znači ugrađivanje zvukova ili onoga što predstavlja zvukove na podlogu s koje se mogu slušati, umnožavati ili priopćavati putem nekog uređaja).

Isključiva prava proizvođača fonograma odnose se na davanje odobrenja ili zabrane za:

  • reproduciranje (umnožavanje) svojih fonograma,
  • distribuiranje (stavljanja u promet) i iznajmljivanje svojih fonograma,
  • stavljanje na raspolaganje javnosti svojih fonograma.

Prava na naknadu proizvođača fonograma odnose se na naknadu:

  • za radiofuzijsko emitovanje i svako drugo priopćavanje javnosti svojih fonograma,
  • za posuđivanje svojih fonograma posredovanjem javnih knjižnica,
  • za svako zvučno snimanje svojih fonograma za privatno korištenje.

Trajanje prava proizvođača fonograma je 50 godina od prvog fiksiranja fonograma. Ako je u tom razdoblju (od 50 godina) fonogram zakonito izdan, prava traju 50 godina od takva prvog izdanja. Ako fonogram u tom razdoblju nije zakonito izdan, ali je zakonito priopćen javnosti, prava traju 50 godina od takvog prvog priopćavanja javnosti.[4]

Pravo filmskog producenta (proizvođača videograma)[uredi | uredi izvor]

Subjekt ove vrste prava je prava filmski producent (proizvođač videograma).

Filmski producent je fizička ili pravna osoba, koja u svoje ime daje inicijativu, prikuplja finansijska sredstva, organizuje i preuzima odgovornost za stvaranje prve fiksacije audiovizuelnog dela, kao i slika popraćenih zvukom ili bez zvuka (videograma).

Predmet zaštite prava filmskih producenata (proizvođača videograma) jeste videogram kao fiksacija audiovizuelnog dela, kao i slika popraćenih zvukom ili bez zvuka.

Isključiva prava filmskog producenta (davanje odobrenja ili zabrane) odnose se na:

  • reproduciranje svojih videograma,
  • distribuiranje i iznajmljivanje svojih videograma,
  • javno prikazivanje svojih videograma,
  • stavljanje na raspolaganje javnosti svojih videograma.

Prava na naknadu filmskog producenta odnose se na prava:

  • za posuđivanje svojih videograma posredovanjem javnih biblioteka,
  • za svako zvučno i vizuelno reproduciranje svojih videograma za privatno korišćenje.

Trajanje prava je 50 godina od prve fiksacije videograma. Ako je u tom periodu (od 50 godina) videogram zakonito izdat, ili saopšten javnosti prava traju 50 godina od takva prvog izdanja ili saopštavanja, zavisno od toga koje je bilo ranije.[5]

Pravo proizvođača emisije[uredi | uredi izvor]

Proizvođač emisije ima imovinska prava u skladu sa ovim zakonom. Emisija je u električni, elektromagnetni ili drugi signal pretvoren zvučni, vizuelni, odnosno zvučno-vizuelni sadržaj koji se emituje radi saopštavanja javnosti. Proizvođač emisije je fizičko ili pravno lice u čijoj je organizaciji i čijim je sredstvima emisija proizvedena. Lice koje samo emituje ili reemituje emisiju nije proizvođač emisije. Proizvođač emisije ima isključivo pravo da drugome zabrani ili dozvoli:

  1. reemitovanje svoje emisije;
  2. snimanje svoje emisije na nosač zvuka ili slike, odnosno zvuka i slike;
  3. umnožavanje tog snimka i stavljanje u promet tako umnoženih primeraka snimka;
  4. davanje primeraka snimka emisije u zakup.

Pravo proizvođača baze podataka[uredi | uredi izvor]

Proizvođač baze podataka ima imovinska prava u skladu sa zakonom. Baza podataka je zbirka elektronski uređenih i zabeleženih podataka, dela ili drugih materijala kojima se elektronski pristupa, i materijala neophodnih za njeno funkcionisanje, kao što su rečnik, indeks ili sistem za dobijanje ili prikazivanje informacija.

Bazom podataka ne smatra se računarski program koji se koristi za njeno stvaranje ili rad. Proizvođač baze podataka je fizičko ili pravno lice u čijoj je organizaciji i čijim je sredstvima napravljen (projektovan) sadržaj baze podataka.

Proizvođač baze podataka ima isključivo pravo da drugome zabrani ili dozvoli:

  1. povremeno ili stalno umnožavanje baze podataka u celini ili u delovima, za bilo koju namenu i u bilo kojoj formi;
  2. prevođenje, adaptiranje, uređivanje i bilo kakvo drugo menjanje baze podataka;
  3. umnožavanje rezultata dobijenih radnjama iz tačke 2.;
  4. stavljanje u promet primeraka baze podataka;
  5. povezivanje, komunikaciju, prikazivanje ili javno izlaganje baze podataka.

Pravo iz tačke 1. obuhvata i pravo proizvođača baze podataka da se suprotstavi:

  1. neovlašćenom izdvajanju celine ili dela osnovnog sadržaja baze podataka;
  2. neovlašćenom korišćenju izdvojene celine ili dela osnovnog sadržaja baze podataka.

Pravo izdavača[uredi | uredi izvor]

Pravo izdavača se posebno ustanovljava kao pravo prvog izdavača slobodnog dela, koje se stiče kada se, po isteku imovinskih prava autora (70 godina nakon smrti), izda ili na drugi način saopšti javnosti delo koje pre toga nije bilo izdato. Lice koje zakonito izvrši ovakvo izdanje ima imovinska prava jednaka imovinskim pravima autora.

Izdavači štampanih izdanja imaju pravo na posebnu propisanu naknadu pod istim uslovima koji važe za autore.

Izdavači štampanih izdanja i autori dela izdatih u štampanoj formi mogu ostvariti svoja prava samo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava.

Ostvarena naknada koju plaćaju proizvođači, odnosno uvoznici uređaja za fotokopiranje ili drugih uređaja sa sličnom tehnikom umnožavanja i fizička i pravna lica koja pružaju usluge fotokopiranja uz naknadu, deli se između autora i izdavača u srazmeri 50:50.[6]

Nosioci srodnih prava[uredi | uredi izvor]

Nosilac srodnih prava može biti svaka fizička i pravna osoba, osim prava umetnika izvođača koje, po svojoj naravi, pripada fizičkoj osobi koja izvede delo iz književnog ili umetničkog područja ili izražaje folklora.[7]

Nosilac autorskog ili srodnih prava može svoje pravo ostvariti individualno ili kolektivno. Individualno ostvarivanje autorskog i srodnih prava može se vršiti neposredno ili preko zastupnika na osnovu odgovarajućeg punomoćja. Autorsko i srodna prava kolektivno se ostvaruju preko organizacije za kolektivno ostvarivanje tih prava.

Trajanje prava[uredi | uredi izvor]

Imovinska prava interpretatora traju 50 godina od dana nastanka interpretacije. Ako je interpretacija snimljena i zakonito izdata ili objavljena tokom tog roka, pravo traje 50 godina od dana prvog izdavanja ili objavljivanja, zavisno od toga koji je datum raniji. Moralna prava interpretatora traju i po prestanku trajanja njegovih imovinskih prava.

Pravo proizvođača fonograma, odnosno proizvođača videograma traje 50 godina od dana nastanka fonograma, odnosno videograma. Ako je fonogram, odnosno videogram zakonito izdat ili objavljen tokom tog roka, pravo prestaje 50 godina od dana tog izdavanja ili objavljivanja, zavisno od toga koji datum je raniji.

Pravo proizvođača emisije traje 50 godina od dana prvog emitovanja zaštićene emisije.

Pravo proizvođača baze podataka traje 15 godina od dana nastanka baze podataka. Ako je baza podataka učinjena dostupnom javnosti na bilo koji način tokom tog roka, pravo traje 15 godina od tog dana.

Ako nastanu bitne promene u selekciji ili uređenju sadržaja baze podataka rok se produžava za još 15 godina. Bitnim promenama u selekciji ili uređenju sadržaja baze podataka smatraju se dodavanje, brisanje ili popravljanje cele ili dela sadržaja baze podataka koji za rezultat imaju novu verziju baze podataka.

Pravo prvog izdavača slobodnog dela traje 25 godina od dana prvog izdavanja ili prvog saopštavanja javnosti na drugi način.

Pravo izdavača štampanih izdanja na posebnu naknadu traje 50 godina od zakonitog izdavanja dela.

Rokovi za potrebe utvrđivanja datuma prestanka imovinskih prava nosilaca srodnih prava računaju se od 1. januara godine koja neposredno sledi za godinom u kojoj se desio događaj koji je relevantan za početak roka.

Srodna prava i autorsko pravo[uredi | uredi izvor]

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaraoci (autori) književnih, naučnih i umetničkih dela (autorska dela). Autorskim pravom se štite ljudske tvorevine, koje imaju duhovni sadržaj, koje su originalne i izražene u određenoj formi. Autorskim delom smatraju se naročito književna dela (romani, pesme i dr.) dramska dela, računarski programi, baze podataka, filmovi, muzička dela, koreografska dela, dela likovne umetnosti kao što su: slike, grafike, crteži i skulpture, zatim dela arhitekture, primenjenih umetnosti, kartografska dela, planovi, skice, fotografije i dr.

Srodna prava su blisko povezana sa autorskim pravom. Prava srodna autorskom pravu nastala su u vezi sa iskorišćavanjem dela zaštićenih autorskim pravom i sadrže slična prava ograničenog dometa i kraćeg trajanja. Srodna prava ni na koji način ne utiču na zaštitu prava autora u pogledu njihovih dela, srodna prava su prenosiva, osim ličnih prava interpretatora.

Zastupnici u individualnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava mogu biti fizička ili pravna lica.[8]

Zaštita autorskog i srodnih prava[uredi | uredi izvor]

Povredu autorskog ili srodnog prava predstavlja neovlašćeno vršenje bilo koje radnje koja je obuhvaćena isključivim pravima nosioca autorskog ili srodnog prava, neplaćanje naknade propisane ovim zakonom ili ugovorom, kao i neizvršavanje drugih obaveza prema nosiocu autorskog ili srodnog prava, propisanih ovim zakonom.


Nosilac autorskog prava, interpretator, proizvođač fonograma, proizvođač videograma, proizvođač emisije, proizvođač baze podataka i sticalac isključivih ovlašćenja na autorska i srodna prava može tužbom da zahteva naročito:

  1. utvrđenje povrede prava;
  2. prestanak povrede prava;
  3. uništenje ili preinačenje predmeta kojima je izvršena povreda prava, uključujući i primerke predmeta zaštite, njihove ambalaže, matrice, negative i slično;
  4. uništenje ili preinačenje alata i opreme uz pomoć kojih su proizvedeni predmeti kojima je izvršena povreda prava, ako je to neophodno za zaštitu prava;
  5. naknadu imovinske štete;
  6. objavljivanje presude o trošku tuženog.

Autor, odnosno interpretator ima pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete zbog povrede svojih moralnih prava.

Odredba tačke 3. ne odnosi se na:

  1. građevinski realizovana dela arhitekture;
  2. razdvojive delove predmeta kojim je izvršena povreda prava, ako proizvodnja tih delova i njihovo stavljanje u promet nisu protivzakoniti.

Umesto zahteva za uništenje ili preinačenje predmeta kojima je izvršena povreda prava tužilac može zahtevati da mu se predaju ti predmeti.[9]

Svrha autorskog i srodnih prava[uredi | uredi izvor]

Svrha autorskog i srodnih prava je naplata naknade za korišćenje

Od korisnika autorskih dela i predmeta srodnih prava se traži da plaćaju naknadu za njihovo korišćenje. Ostvarivanje prava nosilaca autorskog i srodnih prava može se vršiti individualno ili kolektivno. Individualno ostvarivanje vrši se neposredno, od strane autora, ili preko zastupnika, na osnovu punomoćja. Kolektivno ostvarivanje prava vrši se preko specijalizovanih organizacija, pri čemu je u Zakonu iz 2009. godine kao velika novina uvedeno obavezno kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnh prava koje obuhvata:

(a) pravo autora na kablovsko reemitovanje,
(b) pravo autora na posebnu naknadu i naknadu od posluge dela,
(c) pravo interpretatora na naknadu za emitovanje i javno saopštavanje,
(d) pravo proizvođača fonograma na naknadu za emitovanje i javno saopštavanje,
(e) pravo izdavača štampanih izdanja na posebnu naknadu, i
(f) pravo interpretatora, proizvođača fonograma i proizvođača videograma na posebnu naknadu.

Organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava osnivaju autori, odnosno nosioci autorskog i srodnih prava ili njihova udruženja, pri čemu organizacija ima status udruženja u skladu sa Zakonom o udruženjima i ne može da obavlja ni jednu drugu delatnost osim kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava. Za ostvarivanje isključivih imovinskih prava, nosioci autorskog i srodnih prava ugovorom ustupaju svoja prava isključivo organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava, da u svoje ime, a za njihov račun zaključuje ugovore sa korisnicima autorskih dela i predmeta srodnog prava, kao i da u svoje ime, a za njihov račun vrši naplatu posebne naknade od korisnika. Organizacija ima i pravo da kontroliše korišćenje predmeta zaštite koji su u njenom delokrugu, kao i da pokreće odgovarajuće postupke radi zaštite prava koja su joj poverena na kolektivno ostvarivanje. Organizacija obavlja delatnost na osnovu dozvole državnog organa nadležnog za poslove autorskih i srodnih prava, što je Zavod za intelektualnu svojinu Republike Srbije: ali, samo jedna organizacija može dobiti dozvolu za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava za istu vrstu prava na istoj vrsti autorskih dela ili predmeta srodnog prava. Dozvola važi pet godina, nakon čega se postupak izdavanja ponavlja. Postojeće organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava su obavezne da usklade statusni oblik i poslovanje sa novim Zakonom u roku od jedne godine od njegovog stupanja na snagu.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

Slični članci[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]