Srpska Crnja

Koordinate: 45° 43′ 14″ S; 20° 41′ 11″ I / 45.72066° S; 20.68651° I / 45.72066; 20.68651
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srpska Crnja
Pravoslavna crkva
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaNova Crnja
Stanovništvo
 — 2011.Pad 3.685
 — gustina53,5/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 43′ 14″ S; 20° 41′ 11″ I / 45.72066° S; 20.68651° I / 45.72066; 20.68651
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina72 m
Površina68,8 km2
Srpska Crnja na karti Srbije
Srpska Crnja
Srpska Crnja
Srpska Crnja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23220
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Srpska Crnja je naselje u opštini Nova Crnja, u Srednjobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2022. bilo je 3047 stanovnika. Ovde se nalazi Srpska pravoslavna crkva u Srpskoj Crnji.

Istorija[uredi | uredi izvor]

O vremenu gradnje hrama u Srpskoj Crnji postoji nedoumica. Prema S. Borovskom, sazidan Srpska Crnja se prvi put pominje u srednjem veku (1373. god.), pod imenom Corna, Godine 1482. pominje se Crno Selište (danas Menoš), a 1528. godine, na najstarijoj karti Ugarske, ubeležena je kao veće naselje. U XVI veku Turci zauzimaju Banat (1552) i u Crnji formiraju svoje naselje na Menošu. Prvi delimični popis stanovništva je iz turskih vremena (1660. god.) kada se pominju jedan sveštenik i nekoliko imućnijih ljudi u selu. Tada je već postojala crkva.

Velika bitka između hrišćanske carske vojske, koju je predvodio knez Fridrih Avgust, i turske vojske na čelu sa sultanom Mustafom, odigrala se 26. avgusta 1696. godine u blizini Crnje, u delu hatara koji se danas zovu Seleš i Endres, na reci Begej, koji je u to vreme tuda proticao. Srpske čete predvodio je Jovan Monastirlija.

Carski vojnici i graničari (militari), koji su učestvovali u borbama protiv Turaka kod Slankamena (1691), Srpske Crnje (1696) i Sente (1697), naselili su se 1698. godine u Crnji. Tada je naseljeno 13 srpskih porodičnih zadruga. Mnoge crnjanske porodice vode poreklo od ovih graničara (militara), koji su proteravši Turke došli na crnjansku gredu.

Početkom XVIII veka (1716) u Crnju dolaze austrijski inženjeri, koji premeravaju hatar i formiraju naselje i ulice, ušoravaju kuće, koje su bile razbacane na sve strane. Od 1718. godine Crnja više nije pod turskom upravom, već pripada Austriji. Godine 1753. izvršena je kolonizacija Crnje. Iz mesta Semialj (danas u Rumuniji) preseljeno je 68 srpskih porodica, sa oko 500 članova, a sa njima i manji broj Rumuna.

Krajem XVIII veka (1790), naseljeno je na zapadnoj strani Crnje 55 porodica Nemaca iz Žombolja. Od tada se stari, veći deo naselja zove Srpska Crnja, a novi Nemačka Crnja. U to vreme pukovnik Čekonić, poreklom Hrvat, prvo dobija za zasluge a zatim kupuje najveći deo hatara Srpske Crnje.

Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u Crnji su službovala tri sveštenika. Parosi, pop Stefan Josifović (rukop. 1768), pop Trifun Popović (1795) i đakon Ranko Gavrilović služe se srpskim i rumunskim jezikom.[1]

U prvoj polovini XIX veka, naseljen je manji broj Mađara, najviše na majurima i salašima grofa Čekonića, koji je već tada posedovao 30.000 jutara zemlje. Prema podacima iz 1836. godine ukupno je Crnja imala 4.370 stanovnika, od toga Srpska Crnja 2.832, a Nemačka Crnja 1.538. Popis stanovništva 1878. godine pokazuje da u Srpskoj Crnji ima 770 kuća i 3.800 stanovnika, u Nemačkoj Crnji 260 kuća i 2.600 stanovnika. U velikom požaru, koji je izbio 1886. u Nemačkoj Crnji, a proširio se na Srpsku Crnju, izgorelo je 250 kuća.

U XX veku (1920) osnovano je novo naselje, severno od Srpske Crnje, pod nazivom Vojvoda Bojović. Naseljavanje je izvršeno u periodu 1920. — 1924. (?), kada je izgrađeno 400 kuća. U njih se uselilo 30 dobrovoljačkih porodica iz Prvog svetskog rata, ostalo su bili kolonisti iz Crnje, Klarije i Rumunije. Poslednja kolonizacija Srpske Crnje, bila je 1945. godine, kada se u napuštene nemačke kuće uselilo 400 srpskih porodica, sa 2.000 članova iz Bosanske Krajine (okolina Ključa i Mrkonjićgrada). Posle Drugog svetskog rata, sva tri naselja: Srpska Crnja, Nemačka Crnja i Vojvoda Bojović, spojena su u jedno pod nazivom: Srpska Crnja.

U Srpskoj Crnji su na velikoj "dirljivoj" svečanosti 18. maja 1939. godine otkrivena dva spomenika. Otkriven je tako u centru sela spomenik tragično poginulom kralju Aleksandru I Karađorđeviću, rad vajara P. Jovanovića. Najznamenitijem stanovniku mesta Đuri Jakšiću je takođe izražen pijetet, postavljanjem reljefne spomen-ploče. Ista je postavljena na njegovoj rodnoj kući u glavnoj ulici, koju je opština kupila i u njoj uredila Jakšićev muzej.[2]

Najveći broj stanovnika (8.200) imala je Srpska Crnja 1948. godine. Granični prelaz prema Rumuniji otvoren je 1970. godine i od tada se mesto nalazi na međunarodnom putu ZrenjaninTemišvar. Prema popisu iz 1991. Srpska Crnja je imala oko 5.000 stanovnika, a prema podacima iz 2002. godine 4.379 stanovnika.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Srpska Crnja živi 3482 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (39,0 kod muškaraca i 42,8 kod žena). U naselju ima 1584 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,77.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 8.220
1953. 7.977
1961. 7.376
1971. 6.001
1981. 5.467
1991. 5.046 4.885
2002. 4.383 4.451
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
3.672 83,77%
Romi
  
413 9,42%
Mađari
  
163 3,71%
Jugosloveni
  
20 0,45%
Crnogorci
  
13 0,29%
Nemci
  
11 0,25%
Rumuni
  
9 0,20%
Hrvati
  
8 0,18%
Makedonci
  
5 0,11%
Bugari
  
4 0,09%
Ukrajinci
  
2 0,04%
Slovaci
  
2 0,04%
Muslimani
  
1 0,02%
nepoznato
  
3 0,06%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Poznate javne ličnosti rođene u Srpskoj Crnji:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija fotografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 8/2015.
  2. ^ "Politika", Beograd 18. maj 1939. godine
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]