Srpska narodna stranka (Primorje)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srpska narodna stranka (poznatija kao Srpska narodna stranka u Primorju ili Srpska narodna stranka na Primorju, češće skraćujući na samo Srpska stranka u Primorju ili Srpska stranka na Primorju, a naime kao i jedina srpska politička stranka u austrougarskom primorju zvana i prosto Srpska stranka) je bila politička stranka srpskog naroda na austrougarskom primorju, odnosno u carskoj Kraljevini Dalmaciji.

Nastala je 1879. godine iz srpskog krila dalmatinske Narodne stranke razlazom Hrvata i Srba poslije dugogodišnjeg jedinstva. Njen osnivač i najpoznatiji lider je bio Sava Bjelanović. Držala je lokalno sama neprekidnu vlast do propasti Austrougarske 1918. godine u oblasti sjeverne dalmatinske zagore, tj. Kninske krajine, Bukovice i Ravnih kotara, kao i Boke kotorske na jugoistoku prema granici sa Crnom Gorom, a ponekad je bila na vlasti i u Dubrovniku.

Oktobra 1905. godine je zajedno sa predstavnicima ostalih vodećih srpskih nacionalnih političkih stranaka u Dvojnoj monarhiji na teritoriji današnje Republike Hrvatske, a konkretno Srpske narodne samostalne stranke iz Hrvatske i Slavonije, kao i manje uticajne u ovim krajevima prvenstveno vojvođanske Srpske narodne radikalne stranke koja je vladala u Sremu i imala određeno prisustvo u Slavoniji u Zadru potpisana Zadarska rezolucija, kojom je podržano ujedinjenje Trojednice u jedinstvenu Hrvatsku i proglašena solidarnost sa hrvatskim nacionalnim strankama sa hrvatskih prostora u Monarhiji, koji su svoje stavove prethodno iznijeli u Riječkoj rezoluciji iste godine, u borbi za prava protiv Budimpešte i Beča. Kao dio tzv. politike novog kursa, tako je i nastala Hrvatsko-srpska koalicija u čijem je dalmatinskom ogranku bila i primorska Srpska narodna stranka.

U Dalmatinskom saboru je 14. novembra 1905. godine bila potpisana koalicija između Hrvatske i Srpske narodne stranke na Primorju, partije koje su obje nastale iz jedne jedinstvene Narodne stranke, i ta koalicija je ostala na vlasti u Kraljevini Dalmaciji sve do austrougarskog raspada. Izvod iz koalicionog programa, prema kojemu će..:

... Srbi i Hrvati raditi rame uz rame kao jednakopravna braća u narodno-političkim pitanjima, a osobito će nastojati složnim silama da se što prije oživotvori sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, kao glavni preduslov obezbjeđenju bolje i zajedničke narodne budućnosti.

Kao glavna srpska politička stranka, imala je podršku velike većine dalmatinskih pravoslavnih Srba, kao i gotovo svih katoličkih Srba. Čitavo stanovništvo istočno-pravoslavnog hrišćanskoga vjeroispovjedanija je bilo srpske narodnosti, tako da se može reći i da je bila i dominantna partija pravoslavaca. SNS-u je takođe bila naklonjena većina bokeljskih katolika, kao i jedan dio rimokatoličkoga življa sa prostora dubrovačkog primorja.

Službeni list političke stranke, koji je u isto vrijeme bio i glavni srpski nacionalni glasnik, bio je Srpski list, koji je izlazio od 1880. do 1904. godine. Od 1888. godine izlazi pod imenom Srpski glas. Od 1903. godine on je glasilo isključivo konzervativne struje u SNS, dok je liberalno-radikalna držala u to posljednje vrijeme paralelno glasilo poznato kao Novi srpski list, odnosno Primorski srpski list.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]