Srpski demokratski pokret obnove

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srpski demokratski pokret obnove
SkraćenicaSDPO
PredsednikDva kopredsednika (2005–2008)
Vojislav Mihailović (2008–2010)
Osnivač9 poslanika SPO predvođeni Veroljubom Stevanovićem i Vojislavom Mihailovićem
KopredsednikVeroljub Stevanović (2005–2008)
KopredsednikVojislav Mihailović (2005–2010; posle 2008. jedini predsednik)
KoalicijaSPO-NS (2003.)
Osnovana14. maj 2005. [1]
Raspuštena2010. (5 god.)
Odvojila se odSPO
PrethodnikSrpski pokret obnove [1]
Sedište Beograd
 Srbija i Crna Gora (2005–2006)
 Srbija (2006–2010)
Ideologija
Politička pozicijadesni centar
Međunarodno članstvoMeđunarodna monarhistička konferencija
Veb-sajt
Званични сајт (архивирано)

Srpski demokratski pokret obnove (SDPO) je bila monarhističko-konzervativna politička stranka u Srbiji.

Stranka je osnovana 14. maja 2005. na Ravnoj gori, posle podele u Srpskom pokretu obnove (SPO), zbog neslaganja jednog dela članstva sa rukovodstvom Vuka Draškovića i njegove supruge Danice Drašković.[2] [1] Tom prilikom su bila najavljena dva skupa na Ravnoj gori, jedan u subotu 14. maja, a drugi je bio održan sutradan od strane skupa članova SPO koji su ostali lojalni Draškoviću.[3] Od trinaest narodnih poslanika SPO-a u Narodnoj skupštini, devetoro njih je prešlo u SDPO, dok je četvoro poslanika ostalo lojalno Draškoviću i SPO-u.

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Početak sukoba u SPO[uredi | uredi izvor]

Krajem 2004. godine je izbilo prvo talasanje unutar SPO, kada je nastao sukob između Vuka i Danice Drašković s jedne strane, i svih saveznih i republičkih poslanika sa druge strane. U pismu koje je upućeno rukovodstvu stranke, između ostalih ministar trgovine u Vladi Srbije Bojan Dimitrijević, i potpredsednici Veroljub Stevanović i Vojislav Mihailović su naveli da je stranka nenamenski potrošila 136 000 EUR dobijenih iz državnog budžeta, dok pojedini odbori u unutrašnjosti nemaju ni za komunalije i telefonske račune. Takođe su istakli i da su ogorčeni kadrovskom popunom oko 500 mesta u republičkim organima i upravnim odborima, koja, kako je preneo Kurir, po rođačkim i prijateljskim principima. Potpisnici pisma su bili ljuti na Draškovića i zbog načina na koji se vrši selekcija predloženih kandidata za poslanike.[4] Bojan Dimitrijević je tvrdio da je potpisao pismo kojim se "traži demokratizacija stranke, ali se ne optužuje i njen predsednik". Centrala SPO je tada osudila postupak svojih republičkih poslanika koji su, kako je saopšteno, u javnosti "izricali neistine" na račun njenog lidera Vuka Draškovića. Prema oceni struje u SPO koja je lojalna Draškoviću, pobunjeni poslanici su zapravo ogorčeni jednoglasnim zahtevom Glavnog odbora da u Skupštini Srbije ne budu obični statisti i čuvari svojih mandata. GO je zabranio poslanicima da glasaju za Zakon o poslaničkim privilegijama, što je presudno doprinelo pisanju pisma novinama, a ne organima SPO".[4]

Član predsedništva SPO Novica Radosavljević negirao je optužbe u pismu lideru stranke Vuku Draškoviću, koje je uz potpise poslanika SPO objavljeno u „Kuriru“. Radosavljević je agenciji Beta u Prokuplju rekao da su tvrdnje u tom pismu sračunate na rušenje ugleda Draškovića i optužio Državnu bezbednost za "podmukli atak" na SPO. Negirajući tačnost navoda iz tog pisma, Radosavljević je rekao da opštinski odbori u Srbiji nisu ugroženi, jer je njihovo finansiranje precizno regulisano Statutom stranke. Navode da je Drašković odgovoran za nenamerno trošenje 160.000 evra okarakterisao je kao "podmuklu laž".[4] Danica Drašković je optužila premijera Srbije Vojislava Koštunicu i direktora BIAe Radeta Bulatovića da stoje iza tog pisma, i tužila je potpisnike pisma zbog klevete. Kako se navodi u tadašnjem saopštenju SPO, dogovoreno je da se ubuduće sva sporna pitanja moraju pokretati i rešavati isključivo u organima stranke. Sednica Glavnog odbora, zakazana za 26. decembar 2004., je otkazana posle dogovora Draškovića i poslanika.[5]

Raspad poslaničkog kluba i nastanak SDPO[uredi | uredi izvor]

Veroljub Stevanović, u to vreme jedan od potpredsednika SPO, i gradonačelnik Kragujevca
Vojislav Mihailović, visoki zvaničnik SPO u to vreme

Predizborna koalicija SPO-NS je bila pod sve većim međusobnim tenzijama, i vremenom je Drašković odlučio da izađe iz koalicije sa Novom Srbijom, i da pozove sve članove SPO da podrže odluku. Kragujevački odbor predvođen gradonačelnikom Veroljubom Stevanovićem se protivio odluci, i ponovo su započeli stari sukobi unutar stranke. Četiri poslanika SPO u zvaničnom saopštenju izjavili da će istupiti iz zajedničkog poslaničkog kluba kako bi "samostalno zastupali stavove SPO, i očekuje se da će i ostali poslanici SPO to isto učiniti".[6] Drašković je, gostujući u "Kažiprstu" između ostalog izjavio da su poslednje podele u SPO „jedna mala promaja koja će se završiti“. On je dodao da je siguran da će SPO formirati svoj poslanički klub u skupštini Srbije, kako bi mogli samostalno da zastupaju stavove SPO. Drašković kaže da je problem sa NS u tome što stalne konsultacije oko onoga što je prioreitet za SPO otežavaju posao. „Nemamo potrebe da se sa bilo mim konsultujemo oko toga da nam što pre treba studija o izvodljivoti, ulazak u partnesrvo za mir, rešenje statusa državne zajednice i pokretanje odlučne politika za Kosovo. Na unutrašnjem planu, to je demontiranje Miloševićevog nasleđa u službama bezbednosti i sistemu pravosuđa“.[7] Usledile su teške međusobne uvrede između pobunjenog dela stranke i njenog rukovodstva, odbori su birali strane, pri čemu su se za neformalne vođe pobunjenog dela izdvojili potpredsednik stranke i gradonačelnik Kragujevca Verko Stevanović, i potpredsednik stranke Vojislav Mihailović.

U intervjuu za Večernje novosti, Stevanović je izjavio: "Ne pada mi napamet da napuštam stranku. Mene je izabrao Sabor, a ne Vuk i Danica. Ako me Vuk isključi, učiniće to mimo svih pravila i zakona. Nikad nisam izrekao nijednu neistinu i iza svega što sam rekao stojim. Uostalom, dovešću na Sabor 10.000 ljudi, pa neka vidi koga oni podržavaju. Mene ili njega". Optužio je i Danicu Drašković da se vodi nepotizmom u kadrovskoj politici, rekavši da ima ogroman uticaj na Vuka, i takođe naveo da: "Još dok je SPO držao vlast u Skupštini grada Beograda. Na sva značajnija mesta Dana je tada zaposlila svoje rođake i prijatelje. A to pokušava da učini i danas. O tome se ranije ćutalo. Međutim, više to ne može tako. Konačno, o svemu se mora javno progovoriti. SPO je bio jedan od najmoćnijih partija u Srbiji. Imao je kadar na kome bi mu svako mogao pozavideti i veliku glasačku podršku. Mnogi su u međuvremenu otišli iz stranke, shvativši šta bračni par Drašković radi. Da gleda samo svoj interes i da ima želju da vlada. Zato se i dogodilo da danas, među poslanicima drugih stranaka, imamo čak 117 bivših članova SPO." Zaključio je intervju sa: "Vuk je, istina, za mene još uvek sinonim SPO. ali ne zajedno sa Danicom Drašković. Ne dam da mi ona šefuje u Šumadiji i u Kragujevcu. To ne dozvoljavam ni svojoj a kamoli Vukovoj ženi."[8]

Danica je izjavila da Stevanović radi za službu, a da je Mihailoviću izdaja porodična tradicija.[8] Glavni odbor SPO je izjavio da "Zbog toga što nisu ispoštovali jasno i jednoglasno izraženu volju Glavnog odbora o formiranju Poslaničkog kluba SPO, zbog najgrubljeg kršenja Programa i Statuta Stranke, širenja mržnje i laži u medijima, te rušenja ugleda Stranke u javnosti, GO SPO zahteva od poslanika Vojislava Mihajlovića, Veroljuba Stevanovića, Radoslava Jovića, Radojla Bukvića, Radovana Teodrovića, Nikole Jovanovića i Bogoljuba Pejčića da vrate poslaničke mandate Glavnom odboru SPO koji im je mandate i poverio. Vraćeni mandati biće dodeljeni poslaničkim kandidatima SPO sa najboljim izbornim rezultatima."[8]

Vojislav Mihailović je u intervjuu za Jagodinsku TV Palma Plus rekao da bi situacija u Srpskom pokretu obnove bila rešena ukoliko predsednik stranke Vuk Drašković podnese ostavku pre sabora stranke 14. maja. Situaciju sa Draškovićem je komentarisao sa: "Drašković je na najgrublji način prekršio Statut SPO izazivajući raskol u stranci i čak se opredelio za neke leve orijentacije koje nemaju veze sa programom SPO-a. I zbog svega toga bilo bi moralno da podnese ostavku na mesto predsednika." Mihailović je istakao da poslanici SPO, od kojih je glavni odbor te stranke tražio da vrate mandate, neće učestvovati na saboru SPO. "Nećemo učestvovati na tom saboru SPO, jer će to biti još jedna tužna priča, a ti organi koji su organizovali sabor i koji će na njemu učestvovati su falsifikovani i potkupljeni. Strankom se upravlja, kako u finansijskom, kadrovskom i programskom opredeljenju, iz izmeštenog centra moći koji kontroliše Vuk Drašković." Mihailović je dodao da Drašković mora da zna da nije on doveo nas na poslanička mesta, već smo mi doveli njega na ministarskou mesto.[8]

Vremenom je sazvan Glavni odbor stranke, i na sastanku koji je trajao 4 sata, po rečima "Politike" pokazalo se da lider stranke Vuk Drašković ima svega četiri lojalna člana u republičkom parlamentu. Ostalih osam poslanika odbilo je da potpiše dokument o obrazovanju samostalnog poslaničkog kluba, dok Tomislav Kitanović nije prisustvovao sednici, zato što ga je iz stranke isključio Opštinski odbor SPO-a Prokuplja, zbog nepoštovanja statuta. Poznavaoci prilika u SPO-u su naglasili da su „pobunjeni” poslanici, odbijanjem da stave svoj potpis, „glasali” za svoje isključenje iz stranke. Na kraju su svoj potpis na dokument stavili Sanja Čeković, Blagica Kostić, Milan Ninić i Staniša Stevanović. To je ipak nedovoljno da bi SPO obrazovao zaseban poslanički klub, za koji mu nedostaje potpis bar još jednog poslanika.[9]

Ubrzo je pobunjeno krilo predvođeno Stevanovićem i Mihailovićem, sa još 7 poslanika 14. maja na Ravnoj Gori osnovalo Srpski demokratski pokret obnove, i zadržali su svoje mandate, i ostali su u poslaničkom klubu sa Novom Srbijom Velimira Ilića. Tom prilikom je Stevanović izjavio: "Ako smo ranije bili jači, ne samo da je hrabro, već je i pametno odvažiti se da započnemo iznova. Trebalo bi da se vratimo sebi i svom izvoru jer smo jedina nada Srbije, ona prava, ona nacionalna."[10] Mihailović je rekao: "Kao što je đeneral Mihailović znao da je 1941. godine prepoznao i saveznički i demokratski, ali i srpski nacionalni interes, tako i mi iz Ravne Gore upućujemo poziv svim srpskim rodoljubima da nam se pridruže i da zajedno sa drugim strankama iste orijentacije podignu otadžbinu i druge načine. uvodimo je u krug proširene evropske porodice."[10] U prisustvu pristalica Nove Srbije, Velimir Ilić je naglasio da su se na Ravnoj gori okupili oni članovi SPO-a koji su isključeni iz stranke i koji nisu želeli da slušaju "bjelopoljski lobi (Danica Drašković)". Ilić je najavio blisku saradnju sa SDPO, a narednih meseci očekuje se i pristupanje, odnosno bolja saradnja sa strankama slične političke orijentacije u Srbiji. Sa osnivačkog sastanka je rečeno da je pobedila Ravna gora.[10]

Sukob Veroljuba Stevanovića i Vojislava Mihailovića[uredi | uredi izvor]

SDPO nije učestvovao u srpskim parlamentarnim izborima 2008, zbog sukoba između dva ko-predsednika Vojislava Mihailovića i Veroljuba Stevanovića. Sukob je nastao zbog odluke Stevanovića da na lokalnim izborima u Kragujevcu uđe u koaliciju sa G17+, bez znanja tadašnjih stranačkih kolega. Dodao je i da će o podršci Borisu Tadiću na predsedničkim izborima odlučiti "u okviru nove koalicije ...". Stevanović je za Novosti rekao da je koalicioni sporazum koji je potpisao sa liderom G17+ Mlađanom Dinkićem, potpisao isključivo u ime lokalne političke organizacije „Zajedno za Kragujevac“. Na pitanje Novosti, da li misli da je ovim neočekivanim savezom „na svoju ruku“ izazvao raskol u SDPO-u, i iznenadio partijske partnere, a samim tim i „narodnjačku“ koaliciju, Verko je odgovorio: "U SDPO je već dugo praksa da postoji sloboda u odlučivanju na lokalnom nivou, a ne striktni „centralizam“, kao nekada u našoj bivšoj stranci SPO." Smatrao je da ne postoji pretnja cepanjem SDPO-a jer je sporazum sa G17+ potpisala Koalicija „Zajedno za Kragujevac“, u kojoj su i Šumadijska narodna stranka, Socijaldemokratija i Liga za zaštitu privatne svojine. "Ta koalicija ima svoja tela koja su jednoglasno odlučila da potpišu sporazum", kazao je Stevanović, "Ovaj savez će se proširiti i na druge gradove u kojima je SDPO u koaliciji."[11] Ta informacija je dosta iznenadila drugog kopredsednika SDPO, Vojislava Mihailovića, koji je rekao za Novosti: "Još se nisam čuo sa Verkom. Iznenadio nas je tim potezom sve u stranci. SDPO je u koaliciji sa DSS i NS i mi ćemo tamo ostati. Nemam reči kojima bih mogao racionalno objasniti Stevanovićevo prestrojavanje bez našeg znanja. On je kopredsednik stranke. Slažem se da je sve čudno."[11]

Gašenje stranke[uredi | uredi izvor]

Stranka je ugašena primenom Zakona o političkim strankama, početkom 2010. godine. Ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u Vladi Republike Srbije Milan Marković najavio je u intervjuu za tadašnje izdanje dnevnog lista "Večernje novosti" da će Zakon o političkim strankama početi da se primenjuje od 23. jula 2009. i da će trajati do 23. januara 2010. Jedan od ciljeva zakona je i sređivanje biračkog spiska, a i "Nakon isteka tog roka - 23. januara 2010. godine znaćemo ko su politički subjekti u Srbiji iza kojih stoje građani, a koje partije postoje samo na papiru".[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Milan Milošević, Dragoslav Grujić, Dokumentacioni centar "Vremena" (14. april 2011). „Blanko poslanici”. Nedeljnik Vreme. Pristupljeno 19. decembar 2020. „Oko sredine teksta je naveden detalj o datumu osnivanja stranke 
  2. ^ „Još jedna stranka”. B92. 13. maj 2005. Pristupljeno 19. decembar 2020. 
  3. ^ Odvojeno na Ravnu goru (23. maj 2005). „Odvojeno na Ravnu goru”. Blic. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  4. ^ a b v B92 (17. decembar 2004). „Oštri sporovi u SPO-u”. B92. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  5. ^ „Pomirili se Drašković i poslanici SPO”. B92. 24. decembar 2004. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  6. ^ Zvanično saopštenje za javnost SPO. „SENIĆ: ISTUPANjE IZ POSLANIČKOG KLUBA”. SPO stari sajt. Arhivirano iz originala 7. mart 2005. g. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  7. ^ „VUK DRAŠKOVIĆ U „KAŽIPRSTU“ RADIJA B92”. Stari sajt SPO. Arhivirano iz originala 2. mart 2005. g. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  8. ^ a b v g Ljutić, Jelisaveta J. (20. mart 2020). „Ne dam da Danica šefuje Šumadijom”. Večernje novosti. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  9. ^ POLITIKA“: OSAM POSLANIKA ODBILO DA PREĐE U NOVI POSLANIČKI KLUB”. Stari sajt SPO. Arhivirano iz originala 4. mart 2005. g. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  10. ^ a b v Kuljanin, B. (15. maj 2005). „Podelila se Ravna gora”. Glas javnosti. Pristupljeno 20. decembar 2020. 
  11. ^ a b P. VASILjEVIĆ, M. LUKOVIĆ (28. decembar 2007). „Verko trese narodnjake”. Večernje novosti. Pristupljeno 21. decembar 2020. 
  12. ^ „Preregistracija političkih stranaka u Srbiji počinje 23. jula”. Zvanični sajt Vlade Srbije. 1. jul 2009. „Odlomak iz intervjua u Večernjim Novostima