Dveri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srpski pokret Dveri
SkraćenicaDveri
PredsednikBoško Obradović
Potpredsednici
  • Radmila Vasić
  • Ivan Kostić
  • Milovan Jakovljević
  • Tamara Milenković Kerković
  • Borko Puškić
Osnivači
  • Boško Obradović
  • Branimir Nešić
KoalicijaNacionalno okupljanje
Slogan„Za život Srbije”
Osnovana27. januar 1999. (1999-01-27)
Legalizovana28. jun 2015. (2015-06-28)
SedišteUlica Đorđa Jovanovića 11/7, Beograd
NovineDveri srpske
Mladi ogranakSavet omladine
Ženski ogranakŽenska snaga
Ideologija
Politička pozicijadesnica do krajnje desnice
Religijapravoslavlje
SlavaSveti Sava
Međunarodno članstvoSvetski kongres porodica
Boje
  •   crvena
  •   plava
  •   bela
Himna„Himna za život Srbije”
Narodna skupština
0 / 250
Skupština AP Vojvodine
0 / 120
Skupština grada Beograda
0 / 110
Zastava stranke
Veb-sajt
www.dverisrpske.com

Srpski pokret Dveri, poznat kao Dveri, je politička stranka u Srbiji. Predvodi ga Boško Obradović, koji je takođe i suosnivač pokreta.

Nastale su 1999. kao omladinska organizacija okupljena oko istoimenog studentskog časopisa. Tokom 2000-ih delovale su kao nevladina organizacija, promovišući vrednosti nacionalizma, pravoslavnog hrišćanstva i porodice. Od oktobra 2023. deo su koalicije Nacionalno okupljanje.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Srpski pokret Dveri ima status političke stranke, dok su Dveri srpske periodični časopis koje ova politička stranka izdaje. Pošto su predstavnici Srpskog pokreta Dveri izjavili da izlaze na izbore kao nezavisna lista, počela je delovati i nova politička organizacija pod nazivom Pokret za život Srbije, koja je imala statusom udruženja građana. Tako je stvoren novi integrisani medijski sistem pod nazivom Dveri — Pokret za život Srbije. Dveri su 2015. zvanično upisane u registar političkih organizacija Republike Srbije pod nazivom Srpski pokret Dveri.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Organizacija (1999—2011)[uredi | uredi izvor]

Godine 1999. Branimir Nešić je osnovao Dveri kao hrišćansko-desničarsku omladinsku organizaciju koju čine uglavnom studenti Univerziteta u Beogradu koja je redovno organizovala javne tribine posvećene popularizaciji klero-nacionalističke filozofije Nikolaja Velimirovića,[1] episkopa Srpske pravoslavne crkve, koji je kanonizovan 2003. i smatra se velikim antizapadnim misliocem.[2]

Organizacija promoviše izraženu srpsku nacionalističku ideologiju. Na osnovu ocene pristrasnosti i neosuđivanja zločina od strane druge nacionalnosti,[3] Dveri su se usprotivile rezoluciji Skupštine Srbije u martu 2010. kojom se osuđuje masakr u Srebrenici koji je počinila vojska bosanskih Srba u istočnoj Bosni 1995. godine.[4] Dveri se takođe žestoko protive unilateralnom proglašenje nezavisnosti Kosova.[5] Takođe su dobro poznati po svom protivljenju pravima LGBT+ osoba.[5]

U oktobru 2010. održana je prva parada ponosa u Beogradu, u kojoj su se hiljade antigej demonstranata nasilno sukobile sa policijskim jedinicama koje su obezbeđivale učesnike parade. Jedna od ekstremno desničarskih grupa koje su organizovale antigej protest bile su Dveri, a član te organizacije je, citira The Economist, rekao da je protest oblik „odbrane porodice i budućnosti srpskog naroda”.[6]

U avgustu 2011, uoči Parade ponosa 2011. u Beogradu, ova organizacija je upozorila da bi organizovanje ovakvog događaja moglo da podstakne društvene nemire i izazove nerede i dodala da će, ako Vlada dozvoli da se parada nastavi, „Beograd goreti kao London koji je nedavno goreo”.[7] U strahu od nasilnijih sukoba, vlasti su na kraju odlučile da otkažu događaj, odluku koju su kritikovale grupe za ljudska prava kao što je Amnesty International, koji je posebno izdvojio Dveri i Obraz kao glavne desničarsko-nacionalističke grupe odgovorne za „orkestriranje opozicije na ponos”.[8]

Grupa građana (2011—2015)[uredi | uredi izvor]

Koalicija DSS—Dveri, decembra 2015.

Pokret je u martu 2012. prikupio 14.507 potpisa za registraciju kao izborna lista za parlamentarne izbore 2012. godine.[9] Pokret Dveri dobio je 4,35% glasova birača, ne uspevši da pređe minimalni cenzus od 5% za ulazak u Skupštinu.

U septembru 2012. vođa Dveri Vladan Glišić pozvao je na „100-godišnju zabranu” parada ponosa u Beogradu, opisujući takav događaj kao „promociju totalitarne i destruktivne ideologije” i optužio vladajuću Socijalističku partiju Srbije da je pod uticajem „gej lobija”.[10]

U septembru 2013, uoči još jednog pokušaja parade ponosa u Beogradu, Boško Obradović je rekao da taj događaj predstavlja „nametanje stranih i neprikladnih vrednosti, iznesenih maloletnicima — najugroženijem delu društva”.[11]

Evroskeptična Demokratska stranka Srbije bivšeg predsednika Vlade Vojislava Koštunice razmatrala je 2014. opcije za formiranje „Patriotskog bloka” koji bi se suprotstavio dominantnoj proevropskoj politici političke elite, a koaliciju su pozvale Dveri (pri čemu se kao potencijalni treći koalicioni partner pominje Srpska radikalna stranka). Međutim, DSS je prvobitno odbio predlog, navodeći da predložene stranke nisu u potpunosti prihvatile stavove DSS-a i da samo žele da se učlane kako bi ušle u Skupštinu.[12] Dveri su ponovo učestvovale same na parlamentarnim izborima 2014. godine, osvojivši 3,58% glasova, ponovo ne uspevši da pređu minimalni cenzus od 5% za ulazak u Skupštinu. Mnogi su ih okarakterisali kao krajnje desničarsku stranku u ovom trenutku.[5][13]

Savremeno doba (2015—danas)[uredi | uredi izvor]

U novembru 2014. Dveri i Demokratska stranka Srbije su se izjasnile da će na sledeće izbore izaći kao savez „Patriotski blok”.[14] U januaru 2015. bloku su pristupili i PULS i SLS.[15] Parlamentarni izbori održani su 24. aprila 2016. na kojima je „Patriotski blok” osvojio 5,04% glasova (13 mandata, od čega su Dveri imale 7). Posle ovih izbora, prvi put u istoriji, postale su parlamentarna stranka.

Dveri su 3. septembra 2016. saopštile da će Boško Obradović, predsednik Dveri, biti njihov kandidat na predsedničkim izborima 2017. godine. Boško Obradović je 10. marta predao RIK-u svoje potpise za kandidaturu. Na kraju je na predsedničkim izborima dobio samo 2,16% glasova.

Godine 2018. održani su lokalni izbori u Beogradu i Boru 4. marta. Dveri su najavile koaliciju sa Dosta je bilo pod nazivom „Dosta je bilo i Dveri — Da ovi odu, a da se oni ne vrate”. U Beogradu je koalicija osvojila 3,89% glasova, dok je u Boru osvojila 8,17% (3 mandata). U Lučanima su 16. decembra 2018. održani lokalni izbori. Učestvovali su sa koalicijom Savez za Srbiju i osvojili 9,57% glasova (4 mandata). Istog dana održani su i lokalni izbori u Kladovu, Doljevcu i Kuli, ali su Dveri i druge stranke iz Saveza za Srbiju bojkotovale izbore.

Promena sistema — Sigurnost za sve

Dveri su 2018. bile jedna od osnivačkih stranaka sveobuhvatnog opozicionog Saveza za Srbiju koji je bojkotovao parlamentarne izbore 2020. godine. U oktobru 2018. pokrenula se polemika oko člana Srđana Noga koji je rekao da „Anu Brnabić i Aleksandra Vučića treba javno obesiti”. Tome su se usprotivili i drugi članovi Dveri, uključujući predsednika Boška Obradovića, te je Nogo početkom 2019. isključen iz stranke. Za sve vreme postojanja Saveza za Srbiju oni su bili jedina evroskeptična stranka (pored Zdrave Srbije koja je otišla početkom 2020. godine).

Ideologija[uredi | uredi izvor]

Dveri su u početku bile orijentisane na hrišćanski fundamentalizam,[16] klerofašizam[17] i ultranacionalizam,[18][19][20] a držale su političku poziciju krajnje desnice.[21][22][23] Ideologija pokreta je takođe opisana kao fašistička[24][25] i antisemitska.[26][27] Tokom svog osnivanja, Dveri su izdavale knjige i časopise klerikalnog i nacionalističkog sadržaja.[28] Takođe su vodile kampanju protiv pobačaja.[29] Od svog osnivanja, Dveri podržavaju hrišćansku desnicu i monarhizam.[26][29][30][31] Naučnici su takođe opisali njene ideološke stavove kao ksenofobične, najviše zbog njihovih hrišćansko-desničarskih stavova.[16][32] Dveri su takođe poznate kao uporni protivnik prava LGBT+ osoba.[22][33]

Dveri su sa prvobitnih stavova prešle na desničarsku poziciju,[34] iako su zadržale nacionalističke[35][36][37] i konzervativne stavove.[38][39] Pokret je takođe klasifikovan kao stranka desničarskog populizma,[40][41][42] zbog protivljenja ilegalnoj imigraciji[33][43][44] i evroskepticizma.[45][46] Podržava ekonomski nacionalizam,[47][48] protekcionizam[49] i ekonacionalizam.[50][51][52] Dveri sarađuju sa Alternativom za Nemačku i ostalim članovima Identiteta i demokratije.[53]

Demografske karakteristike pristalica[uredi | uredi izvor]

Rezultati istraživanja CeSID-a iz 2014. godine o demografskoj strukturi pristalica stranaka u Srbiji su pokazali da Dveri u nešto većoj meri podržavaju muškarci, a da su pristalice dominantno smeštene u najmlađe grupe ispitanika (77% mlađe od 40 godina, 54% mlađe od 30).[54] Najveći udeo (54%) su činili visokoobrazovani građani.[54]

Simpatizeri Dveri dominantno pripadaju grupi kod koje je značajno izražen konformizam i autoritarnost. Takođe, pokazuju visok stepen nacionalizma i verske netolerancije.[54]

Prema istraživanju NSPM-a iz 2016. godine koaliciju Dveri i DSS su približno ravnomerno podržavali birači koji imaju između 40 i 60 godina i mlađi od 40 godina, dok je većina birača (60,4%) bila sa srednjom stručnom spremom.[55]

Predsednici Dveri[uredi | uredi izvor]

# Predsednik Rođenje—smrt Početak mandata Završetak mandata
1 Boško Obradović 1976— 28. jun 2015. 23. decembar 2023.

Rezultati na izborima[uredi | uredi izvor]

Parlamentarni izbori[uredi | uredi izvor]

Narodna skupština Republike Srbije
Godine Vođa Glasovi % od važećih # Mandati Promena Koalicija Status
2012. Vladan Glišić 169.590 4,54% Rast 8.
0 / 250
Stagnacija 0 vanparlamentarna
2014. Boško Obradović 128.458 3,69% Rast 6.
0 / 250
Stagnacija 0 vanparlamentarna
2016. 190.530 5,19% Stagnacija 6.
7 / 250
Rast 7 Dveri—DSS opozicija
2020. bojkot izbora
0 / 250
Pad 7 SZS vanparlamentarna
2022. 144.762 3,92% Rast 6th
6 / 250
Rast 6 Dveri—POKS opozicija
2023. predstojeći NO

Predsednički izbori[uredi | uredi izvor]

Predsednik Republike Srbije
Godine Kandidat 1. krug — glasovi % od važećih 2. krug — glasovi % od važećih
2012. Vladan Glišić 8. 108.303 2,90%
2017. Boško Obradović 6. 83.523 2,32%
2022. 4. 165.181 4,46%

Izdavačka kuća Catena Mundi[uredi | uredi izvor]

Logo izdavačke kuće Catena Mundi

Catena Mundi je izdavačka kuća osnovana u znak sećanja na Predraga Dragića Kijuka. Ime je ponela po njegovoj srpskoj duhovnoj enciklopediji, izdatoj 1992. godine. Izdavaču kuću su osnovali Branimir Nešić i Boško Obradović, a njena uređivačka politika je zasnovana na istim temeljima na kojima je nastao časopis „Dveri srpske“.[56] Ova izdavačka kuća je imala svoj štand na 57. i 58. beogradskom sajmu knjiga, i do sada je izdala 26 knjiga:

  • Edicija Putovođe:
  1. Grupa autora: Dostojevski — Apostol pravoslavnog realizma
  2. Solženjicin — Ne živeti u laži
  3. Miloš Crnjanski: O nacionalizmu i srpskom stanovištu
  4. Grupa autora: Kijuk — mudra ptica ljubavi
  5. Grupa autora: Tajna Svetosavlja
  6. Grupa autora: Njegoš — pesnik srpske slobode
  • Edicija Prećutano slovo:
  1. Grupa autora: Globalno zaGEJavanje — Totalitarizam ideologije homoseksualizma
  2. Marko S. Marković: Istina o Francuskoj revoluciji
  3. Grupa autora: Nacizam i antinacizam: juče, danas, sutra
  4. Vladimir Dimitrijević: Zaboravljena kulturna istorija Srba
  5. Biljana Đorović: Atlantis protiv Levijatana — borci protiv globalizacije
  6. Aleksandar Arsenin: Privatnost u 21. veku
  7. Grupa autora: Genetski modifikovani poredak — Opasnosti od GMO
  8. Stiven Baskervil: Rodna ravnopravnost i problem ljudskih prava
  • Edicija Dverjani
  1. Boško Obradović: Srpska unija — elementi nacionalne strategije za 21. vek
  2. Vladan Glišić: Mali vodič za srpski opstanak
  3. Danilo Tvrdišić: Globalizacija bezumlja — drugo dopunjeno izdanje
  • Edicija Lepo slovo
  1. Zorica Kuburović: Mali roman o svetlosti
  2. Julija Voznesenska:Kasandrin put
  • Edicija Srpsko stanovište
  1. Milo Lompar: Povratak srpskom stanovištu
  2. Grupa autora: Tito i Srbi — zločinac na čelu kolone
  3. Kosta Čavoški: Zloupotreba istorije u Hagu
  4. Grupa autora: Daj nam Bože municije — srpska avangarda na braniku Otadžbine
  5. Grupa autora: Kako sahraniti Broza?
  6. Ratko Parežanin: Gavrilo Princip u Beogradu
  • Edicija Rusko stanovište
  1. Jelena Guskova: Balkanski putevi i sumanuto bespuće

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Srpski sabor Dveri je dobitnik plakete „Večernjih novostiˮ za najplemenitiji podvig 2007. godine — za humanitarnu akciju pomoći opstanku narodnih kuhinja na Kosovu i Metohiji.
  • 2009. godine, povodom 10 godina postojanja i rada Dveri su postale nosilac arhijerejske gramate patrijarha srpskog Pavla

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Byford, Jovan (2008). Denial and Repression of Antisemitism. Budapest, Hungary: Central European University Press. str. 17. ISBN 9789639776159. 
  2. ^ Buchenau, Klaus (2005). „From Hot War to Cold Integration? Serbian Orthodox Voices on Globalization and the European Union”. Eastern Orthodoxy in a Global Age. Walnut Creek, CA: AltaMira Press. str. 64. ISBN 9780759105362. 
  3. ^ „Dveri: U Srebrenici se nije desio genocid”. 
  4. ^ „Right wing movement to take part in elections”. B92. 23. 8. 2011. Pristupljeno 7. 2. 2014. 
  5. ^ a b v Barlovac, Bojana (26. 8. 2011). „Serb Far-Right Group Prepares Poll Debut”. Balkan Insight. Pristupljeno 6. 2. 2014. 
  6. ^ „Hate in Belgrade”. The Economist. 10. 10. 2010. Pristupljeno 7. 2. 2014. 
  7. ^ „Belgrade gay pride parade planned for October 2”. AFP. 26. 8. 2011. Pristupljeno 7. 2. 2014. 
  8. ^ „Banning of Belgrade Pride is a dark day for human rights in Serbia”. Amnesty International. 30. 9. 2011. Arhivirano iz originala 16. 03. 2014. g. Pristupljeno 7. 2. 2014. 
  9. ^ „RIK proglasio izbornu listu Dveri” (na jeziku: srpski). B92. 28. 3. 2012. Pristupljeno 2. 5. 2012. 
  10. ^ „Socialists described as having "strong gay lobby". B92. 27. 9. 2012. Pristupljeno 7. 2. 2014. 
  11. ^ Vasovic, Aleksandar (26. 9. 2013). „Serbian gay rights activists say to march despite threats”. Reuters. Pristupljeno 28. 9. 2014. 
  12. ^ [1] Radio Televizija Srbije (RTS): Koštunica: DSS samostalno na izbore (in Serbian Cyrillic). 2 February 2014.
  13. ^ „Right wing movement to take part in elections”. B92. 23. 8. 2011. Pristupljeno 7. 2. 2014. 
  14. ^ DSS i Dveri formirali patriotski blok RTS, 18 November 2014
  15. ^ Uz DSS i Dveri sada i PULS i SLS Blic, 30 January 2015
  16. ^ a b Spaces and borders : current research on religion in Central and Eastern Europe. András Máté-Tóth, Cosima Rughiniş. Berlin: De Gruyter. 2011. str. 259. ISBN 978-3-11-022814-4. OCLC 757261200. 
  17. ^ Tomić, Đorđe (2014-01-11). „Serbia's Radical Right and Homophobia”. Unique. Pristupljeno 2022-03-19. 
  18. ^ Armakolas, Ioannis; Maksimović, Maja (maj 2013). The Beginning of the End for the Kosovo Problem? The Agreement on Normalisation of Relations between Belgrade and Pristina and its Aftermath. Greece: ELIAMEP. str. 2. 
  19. ^ Bechev, Dimitar (2017). Rival Power. Yale University Press. ISBN 0-300-23184-9. OCLC 999661055. 
  20. ^ „Hundreds Of Gay Rights Activists March In Belgrade”. RadioFreeEurope/RadioLiberty (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-19. 
  21. ^ Hooliganism Spills from Political onto Sports Terrains. Belgrade: Helsinki Committee for Human Rights in Serbia. decembar 2009. str. 4. 
  22. ^ a b Stakic, Isidora (2015-03-14). „Securitization of LGBTIQ Minority in Serbian Far-right Discourses: A Post-structuralist Perspective”. Intersections. 1 (1). ISSN 2416-089X. doi:10.17356/ieejsp.v1i1.17. 
  23. ^ Jureković, Predrag (2016). Violent extremism in the western Balkans. Filip Ejdus, Landesverteidigungsakademie. Vienna: National Defence Academy. str. 115. ISBN 978-3-902944-99-3. OCLC 1066091374. 
  24. ^ Kelly, Luke (jun 2019). Overview of research on far right extremism in the Western Balkans. Manchester: University of Manchester. str. 6. 
  25. ^ „Serbia's Orthodox Far-Right Increases its Visibility - and Adaptability - with Protests”. Balkanist (na jeziku: engleski). 2019-07-16. Pristupljeno 2022-03-19. 
  26. ^ a b Kovačević, Dragana (2008). Anti-Semitism in Serbia and its (re)invention after 1999. Budapest: Department of Nationalism Studies. 
  27. ^ Bakić, Jovo (februar 2013), Right-Wing Extremism in Serbia (PDF), Friedrich Ebert Stiftung, Pristupljeno 18. 3. 2019, „It is reasonable to assume that the Serbian Radical Party lost some of its votes to Dveri, a highly conservative but not, or at least not yet, a far-right ideological and political movement, instead espousing a turn-of-the-twen- tieth-century conservatism much like Joseph de Maistre’s. This movement evidently enjoys the support of the more conservative parts of the Serbian Orthodox Church (SPC) and expressly rejects the fascist tradition, anti-Semitism and the use of violence to achieve ideological aims. It does, however, foster extreme conservatism, promoting the family as the most important social institution and advocating a religious-moralistic outlook. As one might expect, this movement fosters an explicitly homophobic position, evident in its organisation of Family Walks on the day before the Pride Parade; but it does not incite its supporters to physically assault the LGBT population. Following the Russian model, in 2012 it called on the government to ban the Parade for the next 100 years. Serbian nationalism and anti-globalisation (expressed in an anti-American orientation and a reserved attitude to the EU) are clearly important components of Dveri ideology so that one can say that it exhibits certain symptoms of the far right but these are not sufficient to classify the movement as such. 
  28. ^ Tomić, Đorđe (2013). „On the ‘right’ side? The Radical Right in the Post-Yugoslav Area and the Serbian Case”. Fascism. 2 (1): 110. ISSN 2211-6249. doi:10.1163/22116257-00201012. 
  29. ^ a b Wiesinger, Barbara N. (2008-12-31). „The Continuing Presence of the Extreme Right in Post-Milošević Serbia”. Balkanologie. 11 (1-2). ISSN 1279-7952. doi:10.4000/balkanologie.1363. 
  30. ^ The Struggle for Secularism in Europe and North America. London: Women Living Under Muslim Laws. 2011. 
  31. ^ „Boško Obradović nedeljom: Mi smo za obnovu Kraljevine Srbije | Kolumne”. Direktno (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-03-19. 
  32. ^ Campaign Watch 2012. Washington D.C.: United States Department of State. april 2012. str. 2. 
  33. ^ a b Sebastian Goll, Martin Mlinaric, and Johannes Gold (2016). Minorities under attack : othering and right-wing extremism in Southeast European Societies. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag. ISBN 978-3-447-19505-8. OCLC 944382380. 
  34. ^
  35. ^ Ekerstedt, Malin (2014). Patriotism and Patriarchy – The impact of nationalism on gender equality. Sweden: Kvinna till Kvinna Foundation. str. 13. 
  36. ^ „New political alliance in Serbia: Patriotic Block to seek restoration of monarchy”. N1 (na jeziku: srpski). 2021-12-02. Pristupljeno 2022-03-19. 
  37. ^ „EU's Mogherini booed in Serbian parliament ahead of Balkan summit”. Reuters (na jeziku: engleski). 2017-03-03. Pristupljeno 2022-03-19. 
  38. ^ „Pride parade, anti-globalist rally run parallel in Belgrade”. www.euractiv.com (na jeziku: engleski). 2021-09-20. Pristupljeno 2022-03-19. 
  39. ^ „Serbia and the 'refugee crisis': from good Samaritan to guard of 'Fortress Europe'. Counterfire (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-19. 
  40. ^ Passarelli, Gianluca (2019), Passarelli, Gianluca, ur., „The Presidentialisation of Political Parties in the Western Balkans”, The Presidentialisation of Political Parties in the Western Balkans (na jeziku: engleski), Cham: Springer International Publishing, str. 1—22, ISBN 978-3-319-97351-7, doi:10.1007/978-3-319-97352-4_1, Pristupljeno 2022-03-19 
  41. ^ Stojic, Marko (2018). Party responses to the EU in the western Balkans : transformation, opposition or defiance?. Cham, Switzerland. str. 138. ISBN 978-3-319-59563-4. OCLC 1003200383. 
  42. ^ „Belgrade Bedfellows: Divergent Aims, Styles Laid Bare As Serbia's Anti-Vucic Protests Intensify”. RadioFreeEurope/RadioLiberty (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-19. 
  43. ^ Lažetić, Marina (2021-11-01). „Migration, Extremism, & Dangerous Blame Games: Developments & Dynamics in Serbia”. doi:10.37805/wb2021.1. 
  44. ^ Günay, Cengiz (februar 2016). „Understanding Transit Asylum Migration: Evidence from Serbia”. International Migration. 54 (4): 31—43. doi:10.1111/imig.12237. 
  45. ^ Korzeniewska-Wiszniewska, Mirella (2019). „Dynamics of the Serbian EU accession process – key issues and the challenges of state democratisation in an era of populism”. Rocznik Instytutu Europy Środkowo-Wschodniej (na jeziku: poljski). 17 (4): 68. ISSN 1732-1395. doi:10.36874/RIESW.2019.4.3. 
  46. ^ The right-wing critique of Europe : nationalist, souverainist and right-wing populist attitudes to the EU. Joanna Sondel-Cedarmas, Francesco Berti. Abingdon, Oxon. 2022. ISBN 978-1-003-22612-3. OCLC 1266207734. 
  47. ^ „Factbox: Parties running in Serbia's general election”. Reuters (na jeziku: engleski). 2016-04-23. Pristupljeno 2022-03-19. 
  48. ^ „Dveri leader sees Family March as start of opposition national front”. N1 (na jeziku: srpski). 2021-05-05. Pristupljeno 2022-03-19. 
  49. ^ Cvejić, Slobodan; Spasojević, Dušan; Stanojević, Dragan; Todosijević, Bojan (novembar 2020). „Electoral Compass 2020, analysis of the political landscape in Serbia” (PDF). library.fes.de. Heinrich Böll Foundation. 
  50. ^ „Dveri predale pismo o zaštiti životne sredine”. danas.rs. Danas. 16. 11. 2020. 
  51. ^ „Boško Obradović: Danas nema patriotizma bez zelenog patriotizma”. glassumadije.rs. Glas Šumadije. 14. 12. 2020. 
  52. ^ „Dveri predstavile paket od 12 mera za podršku domaćoj privredi”. rs.n1info.com. N1. 21. 12. 2020. 
  53. ^ Matković, Aleksandar (2021-06-07). „How Germany’s Far Right Is Building Up Anti-Immigrant Parties in the Balkans”. Jacobin (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-19. 
  54. ^ a b v Oko izbora 19 (PDF). CeSID. 2014. str. 104, 106. 
  55. ^ „Srbija pred izborima”. Arhivirano iz originala 10. 01. 2019. g. Pristupljeno 9. 1. 2019. 
  56. ^ Branimir Nešić: Misija izdavačke kuće Catena Mundi ili sloboda je samo za hrabre Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. novembar 2013), Standard, 28. 1. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]