Srpsko-crnogorski unionizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Državne zajednice Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006. godine, pre toga zastava Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 2003. godine
Jedan od neusvojenih predloga za izgled zastave Srbije i Crne Gore, sa nijansom plave boje u srednjoj vrednosti između plavih boja u zastavama Srbije i Crne Gore
Jedan od neusvojenih predloga za izgled zastave Srbije i Crne Gore, sa nijansama plavih boja iz zastava Srbije i Crne Gore u središtu zastave nalazi se grb Srbije i Crne Gore

Srpsko-crnogorski unionizam ili crnogorsko-srpski unionizam je južnoslovenska politički pokret koji se zalaže za nedjeljivost saveza Srbije i Crne Gore. Ona priznaje Crnu Goru kao dio političke zajednice sa Srbijom i protivi se pokretu nezavisnosti Crne Gore i njenom postojanju van te zajednice.[1]

Naziv se takođe javlja u obliku Srpsko-crnogorsko zajedništvo ili crnogorsko-srpsko zajedništvo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kraj 19. i početak 20. vijeka[uredi | uredi izvor]

Kao rezultat rusko-turskog rata 1878. godine zvanično su priznate nezavisnosti Srbije, Crna Gore i Rumunije. Crna Gora i Srbija su igrale glavnu ulogu u Balkanskom savezu tokom Prvog balkanskog rata, a zajedno su se borile i protiv Trojnog saveza tokom Prvog svjetskog rata. Tokom Krfske konferencije donjeta je Krfska deklaracija koja je potvrdila buduće sjedinjenje Crne Gore i Srbije.

Prva Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Od 24. do 26. novembra 1918. u sastav Srbije ušle su Srem, Banat, Bačka i Baranja, a i Crna Gora — odluka je donesena na Podgoričkoj skupštini. Ubrzo nakon prisajedinjenja i ostalih južnoslovenskih zemalja došlo je do stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Crnogorska kraljevska porodica na čelu sa kraljem Nikolom Petrovićem bila je primorana da emigrira u Italiju tokom Prvog svjetkog rata, a kralj Nikola je pretendovao na crnogorski prijesto do kraja života. Pristalice konfederalnog ujedinjenja Srbije i Crne Gore — zelenaši — 7. januara 1919. godine uz italijansku pomoć, organizovali su Božićnu pobunu, ali buna nije bila uspješna i većina pobunjenika je lišena slobode.

U samoj Kraljevini se međutim nije smirio separatistički i federalistički element. Ideolog ravnopravnog saveza Crne Gore i Srbije bio je Sekula Drljević, predsjednik Crnogorske federalističke stranke. Na početku, za vrijeme Prvog svjetskog rata zalagao se za stvaranje jedinstvene države za sve Srbe, ali je na kraju svoje stavove promjenio u separatističke.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Vermaht je napao Jugoslaviju 6. aprila 1941. godine: Njemačka nije oprostila Jugoslaviji vojni puč kojim je poništeno potpisivanje sporazuma sa Silama Osovine. Za nekoliko dana država je poražena, a njena je teritorija ili podijeljena okolnim državama ili su stvoreni marionetske države. Na teritoriji Crne Gore je stvorena marionetske kraljevina, čiji je defakto vladar bio italijanski kralj Emanuel, koji je postavljao svog guvernera. Svi pretendenti na crnogorski prijesto su odbili krunu, uključujući tu i Mihaila Petrovića Njegoša unuka kralja Nikole. Premijer je bio Sekula Drljević.

Jovo Popović je 12. jula 1941. zvanično najavio osnivanje države, koja je navodno dodjeljena Italijanima. Crnogorci su sutra „zahvalili” Italijanima ustankom u cijeloj zemlji: u borbi je stupila Komunistička partija Jugoslavije kojom je u Crnoj Gori komandovao Milovan Đilas. Iako je borba stupli veoma brzo, Italijani i crnogorski kvislinzi su pretrpjeli velike gubitke, a u zemlji je stupio gerilski rat. U septembru 1943. godine Italijani su kapitulirali, ali to nije znači da je rat priveden kraju. Ustaše Ante Pavelića su ušle u Kotor, a Crnom Gorom je vladala njemačka administracija. Tek u decembru 1944., usljed naleta sovjetskih, jugoslovenskih i bugarskih trupa Njemci su napustili Crnu Goru.

Druga Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Vođa antifašističkog pokreta u Crnoj Gori bio je Niko Miljanić, koji je predvodio Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja. U novostvorenoj socijalističkoj Jugoslaviji, Crna Gora je imala status republike. Nakon smrti Tita došlo je do demokratizacije, što je dovelo do slabljenja jedinstvene države. Na referendumu o nezavisnosti 1992. građani Crne Gore su izabrali ostanak u Jugoslaviji sa ogromnom većinom.

Treća Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Treću Jugoslaviju koju su činile Republika Srbija i Republika Crna Gora trajala je do 2006. kada je Crna Gora na referendumu izglasala nezavisnost 21. maja, i iste godine, 3. juna Skupština Crne Gore je proglasila nezavisnost i od tada SCG više ne postoji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Morrison 2009, str. 218.

Literatura[uredi | uredi izvor]