Staleške skupštine Nizozemlja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Staleške skupštine Hizozemlja (SS) prvobitno su bile skupovi predstavnika sedamnaest provincija, koje su burgundske vojvode, a kasnije i habzburški vladar, sazivali kada bi se našli u finansijskim problemima. Nastanak

Prva Staleška skupština je sazvana u Brižu, u tadašnjoj grofoviji Flandrija, 9. januara 1464. godine. Nakon što je Filip Dobri stavio većinu holandskih provincija pod svoju vlast i centralizovao upravu u Briselu, delegati su od 1464. tamo zasedali dugo vremena. Staleške skupštine su pored centralnih upravnih organa formirale manje-više stalan organ koji je predstavljao provincije.

Burgundsko i Habzburško Nizozemlje[uredi | uredi izvor]

U 15. i 16. veku Brisel, koji se nalazio u vojvodstvu Brabant, je bio glavno sedište za zasedanje. Delegati sedamnaest provincija su ove prilike često koristili kako bi tražili nove privilegije; razlog zbog čega su vladari Nizozemlja izbegavali da sazivaju Stalešku skupštinu, već su se radije fokusirali na Skupštinu svake provincije ponaosob. Za vreme Filipa II Skupštine nisu mogle da se okupljaju bez dozvole kralja. Zbog hitnog slučaja kakav je bio Španska furija, zakon je bio prekršen 8. novembra 1576. Skupštine su se samoinicijativno okupile i zaključile Hentski mir. Time su zajednički podržale Ustanak.

Sa Utrehtskom unijom koja je bila praćena Proglasom o nezavisnosti, Staleške skupštine su 1581. godine zbacile kralja s vlasti. Kada je 1578. Briselu opet pretila opasnost da dospe u ruke kralja, Staleška skupština se premestila u Antverpenu. Ispostavilo se da ni ovaj grad nije bezbedan, i Staleška skupština je prešla 1583. godine u Midelburg. Od 1585. Hag je postao mesto zasedanja.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]