Stane Kavčič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
stane kavčič
Stane Kavčič
Lični podaci
Datum rođenja(1919-10-30)30. oktobar 1919.
Mesto rođenjaLjubljana,  Kraljevstvo SHS
Datum smrti27. mart 1987.(1987-03-27) (67 god.)
Mesto smrtiLjubljana,  SR Slovenija,  SFR Jugoslavija
Profesijapolitičar
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpukovnik u rezervi
U toku NOBčlan Centralnog komiteta
predsednik Izvršnog veća
Skupštine SR Slovenije
Period1967. - 27. novembar 1972.
PrethodnikJanko Smole
NaslednikAndrej Marinc

Odlikovanja
Orden narodnog oslobođenja Orden Republike Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Partizanska spomenica 1941.

Stane Kavčič (Ljubljana, 30. oktobar 1919Ljubljana, 27. mart 1987) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije. Od 1967. do 27. novembra 1972. godine obavljao je funkciju predsednika Izvršnog veća skupštine SR Slovenije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Stane Kavčič rođen je 30. oktobra 1919. godine u Ljubljani. Pre Drugog svetskog rata delovao je u sindikatima. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je u julu 1941. godine.

Za vreme rata bio je sekretar Okružnog komiteta KP Vrhnika, sekretar Pokrajinskog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije za Sloveniju, član Centralnog komiteta SKOJ-a i predsednik Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije. Bio je izabran za člana Slovenačkog narodnooslobdilačkog saveta i Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije 1943. godine.

Posle rata obavljao je mnoge društveno-političke i partijske funkcije:

Na Devetom kongresu SKJ 1969. godine, izabran je za člana Predsedništva. Bio je član Saveta narodne odbrane SFR Jugoslavije, član Republičke konferencije SSRN Sloveije, predsednik Komisije Izvršnog veća SR Slovenije za izradu nacrta dugoročnog ekonomskog i političkog razvoja Slovenije i predsednik Odbora Izvršnog veća za društveno-sistemska pitanja. Bio je poslanik Republičke skupštine i poslanik Savezne skupštine u dva saziva.

Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina bio je jedan od glavnih slovenačkih zagovornika liberalizacije i reforme privrede, zbog čega je u novembru 1972. godine bio prisiljen dati ostavku na mestu predsednika Izvršnog veća skupštine SR Slovenije i istupiti iz Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije. Ostatak života nije smeo da politički nastupa u javnosti.

Umro je 27. marta 1987. godine u Ljubljani.

Literarni rad i odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Njegovi radovi iz oblasti publicistike izdani su 1964, 1965. i 1967. godine u četiri knjige pod naslovom „Samoupravljanje“.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, Ordena Republike sa zlatnim vencem, Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i ostalih odlikovanja.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.