Skender Crnojević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skender Crnojević
Lični podaci
Puno imeStaniša Crnojević
NadimakStanko
Datum rođenja1457.
Mesto rođenjaZeta
Datum smrti1530.
Mesto smrtisandžak Crna Gora
Porodica
RoditeljiIvan Crnojević
sandžakbeg Crne Gore
Period(1513-1530)

Skender Crnojević, rođen kao Staniša Crnojević (14571530), bio je treći sin zetskog vladara Ivana Crnojevića (1465-1490). U mladosti je kao talac poslat u Carigrad, gde je primio islam i dobio ime Skender. Kada je 1513. godine stvoren sandžak Crna Gora (tur. Kara Dağ), postavljen je za prvog sandžakbega i na toj dužnosti je ostao do smrti, oko 1530. godine. Stolovao je u Žabljaku Crnojevića.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Da bi pokazao odanost i priznanje vrhovne vlasti novom turskom sultanu, Ivan Crnojević je 1485. godine svog najmlađeg - četrnaestogodišnjeg sina Stanišu (kasnije se pominje i kao Stanko) poslao sultanu kao taoca. Turci su mladog Stanišu preobratili u islam i tom prilikom je dobio ime Skender.

Posle gubitka samostalnosti (1496) dotadašnja država Crnojevića pretvorena je u vilajet Crnojevića,[3][4] koji se nalazio u sastavu Skadarskog sandžaka. Kao pogranična oblast prema mletačkim posedima u primorju, ovaj vilajet je za Turke bio od posebnog značaja. Usljed čestih buna i nemira na pograničnom području, turski sultan Selim I (1512-1520) je na početku svoje vladavine odlučio da Skendera Crnojevića na osnovu njegovog porekla postavi sandžakbega na tom području, što je i učinjeno 1513. godine, kada je stvoren novi sandžak Crna Gora.[5] Kao turski upravitelj, Skender Crnojević je koristio i stari pečat Crnojevića, sa dvoglavim orlom. Potpisivao se kao: „sandžak crnogorski i vsoj dioklitijanskoj zemlji gospodin“. Za vreme svoje vlasti, bio je omražen među Crnogorcima, zbog nametanja poreskih obaveza u iznosu višem od propisanog, na šta su se nadovezivale i druge zloupotrebe vlasti. Zbog njegovog zuluma i pohlepe Crnogorci su 1519. godine podigli bunu koja je ugušena intervencijom turske vojske (okolnih sandžak-begova, sa više od 10.000 vojnika). Nakon ovih događaja Skender Crnojević ostaje i dalje na vlasti, ali nastavlja da vlada još surovije, sve do smrti 1530. godine.[6]

Kasnija predanja[uredi | uredi izvor]

Po dolasku u Crnu Goru, prema narodnom predanju, Staniša je jedno vreme bio u selu Bušate, pa su ga zato prozvali Bušatlija Stanko. Verovatno su se po tome njegovi naslednici zvali Bušatlije, kao na pr. u XVIII veku skadarski vezir Mahmud-paša Bušatlija. Mahmud-paša Bušatlija iz Skadra, koji krajem 18. veka preduzimao opsežne vojne pohode Crnu Goru, tvrdio je da je direktan potomak Staniše, odnosno Skendera Crnojevića i da mu je (stara) Crna Gora i prestonica Cetinje dedovina. U tim pohodima Bušatlija tokom bitke na Krusima 1796. godine doslovno izgubio glavu od trupa Petra Petrovića Njegoša. Glava mu je odsečena i kao jezivi simbol crnogorske pobede odneta je u Cetinje. Njegov potomak Mahmut Bušatlija se 2014. godine povratio u pravoslavnu veru.[7] Dželadin-paša Zogolj, Dželal-paša Zogolj, kao i njegov sin, albanski kralj Zog I od Albanije vode poreklo od Stanka Crnojevića, iz sela i plemena Bušat.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bojanić 1989, str. 183–190.
  2. ^ Blagojević & Spremić 1993, str. 430.
  3. ^ Đurđev 1954, str. 172, 180.
  4. ^ Đurđev 1984, str. 18-19, 30-32.
  5. ^ Stanojević 1975, str. 27.
  6. ^ Stanojević 1975, str. 31.
  7. ^ Potomak Mahmut-paše Bušatlije vratio se pravoslavlju (Moje novosti, 17. februar 2014)

Literatura[uredi | uredi izvor]