Stanoje Simić
Stanoje Simić | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 29. jul 1893. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Srbija | ||||||||||||
Datum smrti | 26. februar 1970.76 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija | ||||||||||||
|
Stanoje Simić (Beograd, 29. jul 1893 — Beograd, 26. februar 1970) bio je srpski i jugoslovenski pravnik, diplomata i političar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u porodici profesora, narodnog poslanika i diplomate Svetislava Simića. Školovao se u Beogradu i Pirotu. Pravni fakultet završio je 1919. u Beogradu. Tokom 1915. štampao je Jugoslovenski glasnik, za koji je pisao i članke. Posle rata započeo je diplomatsku karijeru. Bio je na raznim dužnostima u Briselu, Budimpešti, Tirani, Korči, Zadru, Parizu, Bratislavi, Ankari, Stokholmu.[1]
Učestvovao u oslobodilačkim ratovima Srbije od 1912. do 1918. Diplomatski činovnik od 1920. Vicekonzul u Korči (Albanija) od jula 1923. Vicekonzul u Zadru od avgusta 1927. Sekretar u Ministarstvu inostranih dela od januara 1932. Savetnik u Ministarstvu inostranih dela od maja 1934. Savetnik poslanstva u Parizu od 1935. Penzionisan 1938. Ponovo vraćen u službu 1939. godine. Jugoslovenska Kraljevska vlada imenovala ga je 1942. godine za poslanika, a od 1943. godine za ambasadora u Sovjetskom Savezu. Ambasador DFJ u Vašingtonu od aprila 1945.
Ministar inostranih poslova od 1. februara 1946. do 31. avgusta 1948.
Ministar u Vladi FNRJ od 1948. do 1953.
Narodni poslanik u Veću naroda Savezne narodne skupštine od 30. novembra 1945. do 1953.
Kao ambasador u SAD potpisao, u ime DFJ, Povelju Ujedinjenih nacija.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dragoš Petrović, Predrag Krejić, Srpski i jugoslovenski diplomatski predstavnici u Sjedinjenim Američkim Državama 1917–1945 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. jul 2018)