Stanojlo Rajičić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stanojlo Rajičić
Lični podaci
Datum rođenja(1910-12-16)16. decembar 1910.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti21. jul 2000.(2000-07-21) (89 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Kompozitorski rad
Najvažnija dela
Simonida, Karađorđe, Dnevnik jednog ludaka, Bele noći

Stanojlo Rajičić (Beograd, 16. decembar 1910Beograd, 21. jul 2000) bio je srpski i jugoslovenski kompozitor i pedagog. Komponovao je simfonijsku muziku, kamernu muziku, solo pesme, balete, muziku za opere, predstave i filmove.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Svoju muzički karijeru je započeo pre Drugog svetskog rata. Osnovnu i srednju muzičku školu završio je u Beogradu, odsek klavir. Tu je i započeo studije klavira, da bi se potom okrenuo kompoziciji i studije dovršio u Pragu na Državnom konzervatorijumu. Kompoziciju je završio kod profesora Rudolfa Karela, klavir kod Aloisa Šima, a majstorsku školu kod Josefa Suka. Zbog toga je postao deo grupe srpskih kompozitora, „đaka praške škole“, pored Mihovila Logara, Dragutina Čolića, Ljubice Marić, Vojislava Vučkovića. Po povratku u Beograd, radio je kao profesor u muzičkoj školi „Stanković“ i pri Muzičkoj akademiji. Jedno vreme je bio docent predajući kompoziciju, a potom i redovni profesor.[1]

Pored toga, bio je sekretar Muzičke sekcije Jugoslovenske nacionalne komisije pri organizaciji UNESKO, redovni član SANU, a u periodu od 1958. do 1962. godine je bio direktor Muzikološkog instituta. Godine 1977. se penzionisao.

Po njemu je nazvana nagrada za najuspešniji koncert u Galeriji SANU.[2]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • opera Simonida
  • balet Pod zemljom
  • balet Poema
  • šest simfonija
  • simfonijske poeme sa tematikom srpskih narodnih pesama (Zidanje Skadra, Smrt majke Jugovića, Marko pije uz Ramazan vino, Mali Radojica)
  • Koncertna uvertira
  • Simfonijska svita
  • tri koncerta za klavir
  • tri koncerta za violinu
  • dva koncerta za klarinet
  • jedan koncert za violončelo
  • ciklusi vokalne muzike za glas i orkestar Na liparu, Lisje žuti
  • kantata Sepac na saboru
  • solo pesme

Filmska muzika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Olivera Đurić, Vodič kroz istoriju muzike, O. Đurić, Beograd, 2005
  2. ^ „Dodela nagrade „Stanojlo Rajičić“ u Galeriji SANU”. SANU. Pristupljeno 1. 7. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]